Srbija ovog puta neće odšutjeti, tako srpski "Alo!"u broju od 24. travnja započinje svoj članak o posljednjem diplomatskom incidentu između Zagreba i Beograda. Tabloid, inače blizak srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću, Hrvatskoj predbacuje to što uokolo "dijeli usputne lekcije o moralu" i zabranjuje "srpskim ministrima" ulazak u zemlju. Sve to dok sama ne rješava svoj vlastiti problem s ustaškim pozdravom "ZDS".

Na stranu to što je Hrvatska zabranila ulazak prelazak hrvatsko-srpske državne granice samo Aleksandru Vulinu, i to u vrijeme obilježavanja obljetnice oslobađanja ustaškog logora u Jasenovcu, jasno istaknuvši da je Vulin pri svakom posjetu posljednjih godina svaki put i svuda raspirivao nacionalističke napetosti. Taj dio, zapravo, i nije toliko bitan, čak niti nenavođenje ispada Vojislava Šešelja u predvorju parlamenta Srbije kad je tamo bila delegacija Republike Hrvatske, predvođena Gordanom Jandrokovićem.

nacionalizam Zagreb Vučićevu 'čovjeku za mržnju' ne da u Jasenovac

Ono zbog čega je članak u Alou doista zanimljiv jest to da, kao tabloid koji trbuhozbori stavove Aleksandra Vučića, navodi da je "Beograd odlučio uzvratiti recipročnim mjerama" na zabranu Zagreba ministru Vulinu da posjećuje Hrvatsku. List se nije referirao na apsolutno nikakav izvor, tako da se nitko iz struktura službenog Beograda neće morati osjetiti dužnim bilo što objašnjavati niti ovim povodom niti ako do eventualno do nikakvih protumjera niti ne dođe.

Čak je i sam izbor tri kandidata za navodne mjere takav da je jasno da nitko od njih neće biti metom takvog nečega. Alo navodi da bi prvi mogao biti Andrej Plenković, predbacujući mu da "ne vidi ništa sporno" u ustaškom pozdravu, što naprosto nije točno. Tabloid navodi i ovakvu rečeničnu konstrukciju: "I u Jasenovcu su za njega Srbi agresori...", što je također raspirivanje mržnje očito lažnim provlačenjem dojma da hrvatski premijer na neki način agresorima smatra jasenovačke žrtve.

Plenković, naime, nema dvojbi oko toga da su ustaše, odnosno režim NDH, u logoru u Jasenovcu ubijali, redom, Srbe, Rome, Židove i Hrvate koji su bili ideološki nepoćudni ustaškom režimu. Jedino što drži vodu jest kad Alo predbacuje premijeru Plenkoviću da njemu ustaški pozdrav "jest neustavan, ali ne uvijek".

U svakom slučaju, jasno je da nema teoretske šanse da bi Aleksandar Vučić, odnosno njegova državna administracija, išli proglašavati personom non gratom premijera jedne zemlje s kojom nisu u ratu, s kojom su u susjedstvu, usto koja je članica EU-a i, konačno, s kojom se pokušavaju razvijati prijateljski odnosi bez obzira što to prijateljstvo posljednjih godina svako toliko "kašljuca". Sljedeći kandidat, kako tvrdi Alo, je ministar Tomo Medved.

Kad list navodi da ministar Medved ne vidi ničega spornog u skandiranju "ZDS" i pozivanju na ubijanje Srba, vjerojatno misli na zahvalnicu Medvedovog ministarstva Marku Perkoviću za obilježavanje obljetnice Oluje 2016. godine u Kninu. Samo, doista bi bilo smiješno da Beograd ide zabranjivati ulazak u Srbiju ministru branitelja koji je takvih stavova i takve funkcije da je teško zamisliti što bi on imao tražiti u glavnom gradu susjedne zemlje. Treći kandidat kojega list navodi je zastupnik u Saboru Miro Bulj.

"Otvoreno prijeti i traži uklanjanje srpskih spomenika iz Hrvatske", argumentirao je list. Onaj prvi dio odnosio se na Buljevo dobacivanje Vučiću u veljači ove godine na Markovom trgu, kad je predsjednik Srbije bio u posjetu Hrvatskoj.

Amnezija Zašto Srbija govori da će Gotovina biti predsjednik Hrvatske?

Koliko god dobacivanje nije bilo niti nešto posebno diplomatski, niti je pokazalo da Bulj ima osjećaj za poštivanje statusa "državnika u prijateljskom posjetu", činjenica jest da je Bulj Vučića pitao kad će "otići u Glinu i ispričati se hrvatskim građanima srpske nacionalnosti jer ih je pozivao na Veliku Srbiju", što se direktno i očito odnosilo na 1994. i govor tada skoro pa golobradog Vučića u okupiranoj Glini.

Buljevo dobacivanje svakako se ne može po ničemu usporediti sa Šešeljevim performansom, psovanjem majke u predvorju srbijanskog parlamenta i gaženjem hrvatske zastave. Onaj drugi dio koji Alo predbacuje Bulju, zapravo nije bilo traženje "uklanjanja spomenika", nego Buljevo pitanje u Saboru kad će se ukloniti "pročetnički napisi" na nadgrobnim spomenicima nekolicine u ratu poginulih ili preminulih vojnih ili političkih vođa tijekom pobune dijela Srba u Hrvatskoj u Domovinskom ratu.

Tada mu je odgovoreno da nadgrobni spomenici po zakonima RH nisu uređeni na isti način kao spomenici u javnom prostoru. Kad se sve zbroji i oduzme, očito je riječ o tabloidnom puštanju balona nekoga iz vlasti, možda čak i na računanje da se s ove strane granice na takve stvari naivno "upeca" netko ostrašćenih nacionalističkih sentimenata i slabijih živaca.