Davor Ivo Stier oduševio je javnost kad je prije dvije godine objavio vlastitu knjigu. Vijest da neki hadezovac objavljuje knjigu, pa k tomu još originalni rad a ne tek zbirku kolumni, intervjua ili dokumenata - političari najčešće tako mrče papir - bila je sama po sebi izvrsna i obećavajuća (netko je, konačno, nešto  promislio pa rezultate stavio na papir). 

No za radost je bilo još razloga. Stier je, naime, u knjizi (Nova društvena paradigma, ogled o društvenoj integraciji i razvoju) demonstrirao visoku razinu načelnosti. Načela su zvučala solidno, bolje, suvremenije i demokratskije od većine koju čujemo s desnice. 

Oslanjajući se na rad dvojice američkih profesora, Acemoglua i Robinsona ("Zašto nacije propadaju") Stier  je tada ispravno zaključio; "Zemlje u kojima je većina građana marginalizirana i eksploatirana bit će osuđene na siromaštvo, čak i ako su bogate resursima. I obratno, zemlje koje gotovo nemaju prirodnih bogatstava postigle su visoku razvijenost jer su uspostavile sustav u kojem su ljudi slobodni te mogu ostvariti uspjeh uz pošten rad i poštujući pravila koja su jednaka za sve..." 

Stier se tada založio za "inkluzivnost". Inkluzivnost znači otvorenost šansi za sve pripadnike nekog društva. Nju jamče neovisne i stabilne institucije.

Osakaćen i HDZ Crkva u Hrvatskoj je bez HDZ-a impotentna

Stvar, danas, stoji puno lošije. Stierova načela u prvom oštrijem sudatru s realnošću nisu izdržala  test vremena. Ispalo je kao u dosjetki onoga Engleza; "mogu odoljeti svemu osim kušnje..." 

Stier je, naime, u zadnje vrijeme djelovao - s ostatkom stranačke oligarhije  - kao grobar institucija.

HDZ je  u zadnje vrijeme pomeo sve osobe koje su u ovoj zemlji stvarale neovisne, samostalne -  inkluzivne - institucije.  Vrh stranke u žestokoj  je, podloj kampanji, počistio Daliju Orešković, izvanrednu predsjednicu Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa, pomeli su pučku pravobraniteljicu Loru Vidović ali i pravobraniteljicu za djecu, Ivanu Milas Klarić. O stanju naših institucija dovoljno govori poruka koju je djeci uputila Milas Klarić: "Učite strane jezike i bježite glavom bez obzira, to bih mogla poručiti djeci"...

Manipulacija pravima Lažu i muljaju - nemaju što izbaciti iz Istanbulske konvencije

Strahujući od Plenkovićevih sankcija zbog  otpora Istanbulskoj konvenciji, Stier je zacvilio kako će glasovati protiv nje, ali će podržati Martinu Dalić. Martina Dalić je, međutim, autorica zakona koji je najprije Anti Ramljaku a sad i Fabrisu Perušku omogućio da legalno angažiraju bivše tvrtke u poslovima koji donose milijune. To svakako nije inkluzivnost - očito je da su konzultanti lišeni veza u novoj upravi Agrokora bili isključeni iz šansi da se nametnu stručnošću i znanjem. Podržavajući Martinu Dalić Stier jasno daje podršku načelima koja uništavaju ovo društvo - ekskluzivnosti, ortakluku, trodijaštvu, filozofiji ja tebi ti meni i ruka ruku mije.

Konačno, Stierova su načela pala i na ideološkom polju. On se zalagao za dokidanje Tuđmanove paradigme, ali i ukidanje načela "prijatelj- neprijatelj", no očito je da i on i protivnici Istanbulske konvencije većinu koja jest za konvenciju smatraju neprijateljima. 

U njegovoj su knjizi, međutim, postojale i zamke. Kad je nasuprot logici "prijatelj-neprijatelj", to jest, "mi ili oni"  Stier nudio paradigmu "novog zajedništva", ona nije bila - kako se moglo pomisliti -  inkluzivna, već je, naprotiv, bila kršćanski ekskluzivna, što se sad jasno vidi.

Stier je - to se danas jasno pokazalo - Tuđmana otpisao zato što je u njegovoj paradigmi (svetom trojstvu starčevićanstva, radićevštine i partizanskog pokreta) vidio nepodnošljiv suvišak sekularnog: i Starčević, i Radići, i Tito, za njega su bili nepodnošljivo daleko od oltara... Integracija, jedinstvo, da: ali na demokršćanskim osnovama.

Sasjekao ih Plenki je isprepadao Vasu i ekipu, ali - koliko dugo?

To sa HDZ-om, golemom kolonijom bivših komunista i aktualnih klijenata, zapravo i  nema puno veze. U riječi "demokršćanstvo" prvi dio, "demo" očito je zanemariv.

Paradigma "novog  zajedništva" - koju je podupirala i predsjednica republike - inače je najtanji dio njegove ideologije.Tko može pomiriti bankare i njihove operušane žrtve, poslodavce koji ne plaćaju plaće i radnike itd? Ili još jednostavnije - tko može pomiriti protivnike i zagovornike istanbulske konvencije?

Očito, samo vlast. Davor Ivo Stier morat će birati: ili ostati uz nju, pa izdati načela koja je u knjizi tako energično branio, ili ostati uz načela, pa napustiti vlast. Kako god  odlučio, izgubit će...