Stoti dan rata: Dogovorili naknadu za Tjesnac. Iran: Ulje skuplje 430 posto?!
Na fotografiji Reutersa snimljenoj u sjevernom Izraelu gomila se okuplja oko ostataka projektila kojim je Iran gađao noćas. Izrael je naravno uzvratio i time je obilježeno stotinu dana rata Amerike i Izraela s Iranom. Žestoka je to eskalacija nakon višetjednog primirja i pokušaja SAD-a da dogovori kraj rata. Čini se da nije ni blizu.
Cijene nafte skočile su nakon što je Iran ispalio rakete na Izrael, što je ponovno bacilo sumnju na budućnost krhkog primirja na Bliskom istoku. Napadi su uslijedili nakon što je Izrael napao predgrađe Bejruta, ciljajući Hezbollah, militantnu skupinu koju podržava Iran. Izraelska vojska izjavila je da je Iran ispalio najmanje tri grupe projektila na Izrael u prvom takvom napadu otkako je primirje prije dva mjeseca pauziralo rat s Iranom, prenosi NY Times.
Cijena Brent sirove nafte, globalne referentne cijene nafte, porasla je za više od 3 posto na oko 96 dolara po barelu. Nafta West Texas Intermediate, referentna cijena za SAD, porasla je za oko 4 posto na oko 94 dolara po barelu. Investitori i analitičari usredotočeni su na kontinuirani poremećaj brodarstva u Hormuškom tjesnacu , uskom plovnom putu između Irana i Omana koji je vitalna trgovačka ruta za naftu i prirodni plin, kojom se inače prevozi čak petina svjetske opskrbe naftom.
Ponedjeljak je 100. dan iranskog rata, koji je započeo 28. veljače kada su Izrael i Sjedinjene Države ubile vrhovnog vođu ajatolaha Alija Hamneija i druge visoke iranske čelnike. Rat je bjesnio sve do postizanja nominalnog primirja 8. travnja, ali trajni prekid neprijateljstava ugrožava iranski utjecaj na Hormuški tjesnac - kroz koji obično prolazi petina sve nafte i prirodnog plina - kao i borbe između Izraela i Hezbollaha u Libanonu.
Sjedinjene Države i Izrael prvo su napali Iran u lipnju 2025. u kratkom ratu, a zatim su ponovno napali krajem veljače, pogodivši tvornice, zračne luke, morske luke, mostove, sveučilišta i gusto naseljena stambena naselja. Predsjednik Trump rekao je da je ovaj posljednji rat imao za cilj stvoriti uvjete za svrgavanje režima i osigurati da Iran nikada ne dobije nuklearno oružje. Čini se da su pregovori o okončanju sukoba u zastoju, a jedna od glavnih spornih točaka ostaje Hormuški tjesnac, piše NY Times.
Iran je od početka rata do kraja svibnja isključio internetske usluge za širu javnost , tvrdeći da je to iz razloga nacionalne sigurnosti. Sada kada se više ljudi vratilo na društvene mreže, mnogi od njih mogu komunicirati sa svijetom i jedni s drugima. Tako je i NY Times komunicirao s nekoliko Iranaca.
Mehdi, 52-godišnji državni službenik, u intervjuu je rekao da je sa suprugom i djecom prisustvovao provladinim skupovima. No, rekao je da mu plaća nestaje do sredine mjeseca i da si ne može priuštiti govedinu ili piletinu za prehranu obitelji.
"Kupio sam neke namirnice na dug u trgovini u našem susjedstvu; rekao mi je da platim kad dobijem plaću“, rekao je Mehdi. Kad se vratio platiti, "račun se udvostručio jer su cijene svega porasle. Svi su ljuti zbog gospodarstva i ako vlada ne popravi stvari, bit će problema.“ Iranski službeni statistički centar prošli je tjedan objavio da je inflacija naglo porasla u usporedbi s istim razdobljem prošle godine. U izvješću se navodi da je cijena ulja za kuhanje porasla za 430 posto, jaja za 345 posto, riže za 287 posto, a mlijeka za 139 posto.
Hormuški tjesnac bit će otvoren, ali pod novim uvjetima koje će postaviti Iran i Oman, uključujući tranzitnu naknadu, izjavio je iranski veleposlanik u Moskvi. Američko-izraelski rat protiv Irana uvelike je smanjio protok nafte kroz tjesnac, i iako je nekoliko tankera nedavno uspjelo napustiti Zaljev, protok nafte i ukapljenog prirodnog plina i dalje je ozbiljno ograničen, prenosi Guardian.
"Naravno, ovaj tjesnac bit će otvoren, ali uz nove uvjete koje će odrediti iranske i omanske vlasti“, rekao je veleposlanik Kazem Jalali ruskim novinama Izvestia u intervjuu objavljenom u ponedjeljak, a prenio ga je Reuters. Rekao je: "Iran i Oman pružaju određene usluge vezane uz ovaj tjesnac. Za te će se usluge naplaćivati naknade."
Iran je izjavio da bi mu trajni mirovni sporazum trebao omogućiti naplaćivanje naknada za brodove koji prolaze kroz tjesnac, što bi variralo ovisno o vrsti broda, njegovom teretu i prevladavajućim uvjetima.
Tom stavu se žestoko protivi Donald Trump, SAD krajem svibnja upozorile su Oman da se ne upušta ni u kakve napore s Iranom da se uvede cestarina. Američki ministar financija Scott Bessent rekao je da mu je omanski veleposlanik rekao da nema planova za uvođenje takvih cestarina.
Što kaže Konvencija o pravu mora
Iranska revolucionarna garda (IRGC) s početkom rata uspostavila je de facto sustav naplate koji funkcionira na ad hoc osnovi. Brodarske kompanije koje žele proći moraju ishoditi dozvolu, a plaćanja se, prema izvorima upoznatim sa situacijom, obavljaju u kineskim juanima ili kriptovalutama preko kineske Kunlun banke, institucije s iskustvom u zaobilaženju zapadnih sankcija. Cijena se kreće od jednog do dva milijuna dolara po tankeru, što ekonomisti procjenjuju na otprilike jedan dolar po barelu prevezene nafte. Operativni centar sustava nalazi se na otoku Larak. IRGC je preusmjerio odobrene brodove sa standardne međunarodne rute na novi koridor koji se proteže sjeverno od otoka, bliže iranskoj obali. Svaki tranzit prate patrolni čamci Garde, a pristup koridoru je selektivan. Brodovi u vlasništvu kompanija iz Kine, Grčke, Pakistana i Francuske navodno su već platili prolaz, dok plovila povezana sa SAD-om i Izraelom imaju potpunu zabranu prolaska.
Sa stajališta međunarodnog prava, iranski potez je iznimno sporan. Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) iz 1982. godine, pravni okvir za međunarodnu plovidbu, izričito zabranjuje naplatu cestarine za prolazak kroz međunarodne tjesnace. Članak 38. jamči pravo "tranzitnog prolaska" koje se ne smije ometati. No, pravna bitka svodi se na ključnu činjenicu: Iran je potpisao, ali nikada nije ratificirao UNCLOS. Teheran tvrdi da ga odredbe Konvencije ne obvezuju kao ugovorno pravo, već samo pravila običajnog međunarodnog prava, koja tumači znatno restriktivnije. Iran se poziva na vlastiti pomorski zakon iz 1993. godine, koji zahtijeva prethodno odobrenje za ulazak stranih plovila u njegove teritorijalne vode. Komplikaciju u priču unosi i to što ni Sjedinjene Američke Države nisu ratificirale UNCLOS. Iran koristi ovu sivu zonu, tvrdeći da naknade nisu cestarina, već plaćanje za usluge osiguranja i navigacije.
Ključni korak u iranskoj strategiji je finalizacija zajedničkog protokola s Omanom o zajedničkoj upravi nad tjesnacem. Budući da se Hormuz u cijelosti nalazi unutar teritorijalnih voda Irana i Omana, bilateralni sporazum dao bi iranskoj kontroli privid multilateralne legitimnosti. Kako navode iranski dužnosnici, aranžmani o tjesnacu nakon rata pitanje su isključivo Irana i Omana. Oman, tradicionalni posrednik u regiji, za sada šuti. Njihova pozicija je delikatna; riskiraju odnose sa zaljevskim susjedima i Zapadom, a s druge strane jačaju partnerstvo s Teheranom, zacementirano i projektom plinovoda koji stvara energetsku ovisnost. Za Saudijsku Arabiju i druge zaljevske monarhije, ovo je scenarij iz noćne more. Prije rata, Saudijska Arabija je kroz Hormuz izvozila oko 15 milijuna barela nafte dnevno. Taj je izvoz sada prepolovljen, a jedina alternativa, naftovod Istok-Zapad do luke Janbu, ima višestruko manji kapacitet. Trajna iranska kontrola značila bi da glavni izvozni pravac Rijada ovisi o dobroj volji Teherana. Jedan saudijski dužnosnik bio je jasan:
- Saudijska Arabija neće biti ničiji talac - ni Irana, ni bilo kojeg drugog regionalnog aktera, ni sada ni u budućnosti.
Ipak, ta odlučnost suočena je s grubom geografskom i infrastrukturnom realnošću. Iran gradi institucionalne strukture na terenu brže nego što međunarodna zajednica može reagirati, pretvarajući ratnu prednost u trajni geopolitički kapital koji će biti vrlo teško demontirati.
Raketna vatra iz Teherana i odgovor
U međuvremenu, Izrael napada bez Amerikanaca i izvodi zračne napade na iranske ciljeve, eksplozije se čuju u nekoliko gradova. Izrael je u ponedjeljak ujutro pokrenuo zračne napade usmjerene na središnji i zapadni Iran kao odgovor na raketnu vatru iz Teherana, napade koji su prijetili da će širi Bliski istok ponovno uvući u regionalni rat, izvještava AP.
Iranska državna televizija izvijestila je o eksplozijama koje su se čule u Isfahanu, Karaju, Tabrizu i Teheranu, bez davanja dodatnih informacija. Svjedok u Teheranu opisao je da je čuo barem jednu veliku eksploziju negdje zapadno od glavnog grada zemlje. Iran je zatvorio zračni prostor oko međunarodne zračne luke Imam Homeini u Teheranu - glavne zračne luke u zemlji - nakon izraelskog napada. Iranski dužnosnici nisu ponudili detalje o tome što je pogođeno, niti informacije o šteti, a Revolucionarna garda izjavila je da je Izrael u napadu koristio balističke rakete lansirane iz zraka, bez navođenja detalja.
-
TKO JE BIO IVICA PROKIĆ?Misteriozna smrt čovjeka s 1,4 kg zlata oko vrata. On je stvorio Bracu sa Srebrnjaka
-
EPILOG SLUČAJA BATINAŠINeostvareni graničar kod Karlobaga i carinik iz Tivta: 'Đe se brukamo danas?'
-
GDJE JE NESTAO DIJAMANT?Od Škabrnje do Afrike: Kako je helikopter Ratka Mladića završio kod Rusa Prigožina
-
MORNAR OTKRIOKako je Gerald Ford u Splitu našao spas: 'Ozbiljno sam mislio da ćemo izgubiti brod'
-
NETANYAHUOVE SLUŽBENa mobitelu Trumpovih ljudi vrlo čudan softver. NY Times: Špijuniraju vas