Tog dana Zdravko Mamić je okupljenim novinarima rekao da je to "najveći dan njegovog života", toliko je bio euforičan i ponesen najplemenitijim osjećajima da se čak ispričao svim okupljenima koje je ranijih godina verbalno "ponabijao na kurac". Možda je to bilo i pod utjecajem prazničnih okolnosti četiri dana poslije Božića 2007. i dva dana uoči Nove godine 2008., uglavnom, ovako je zborio:

"Božjom providnošću probudio sam se jučer ujutro i shvatio kako bi bilo divno i pošteno prema Dinamu, našim navijačima, djeci, da damo našem klubu još jednu šansu za europsko proljeće." Zdravko Mamić je tada rekao da je odlučio da neće prodati Luku Modrića, da će briljantni veznjak u Dinamu dočekati i 2009., da su svi – od brata Zorana, preko Luke do predsjednika Mirka Barišića, trenera Branka Ivankovića i direktora Damira Vrbanovića – bili šokirani viješću, "ali pozitivno", svi su slavili...

"Da slučajno za Luku dođe ponuda od 100 milijuna eura, ja ispisnicu neću potpisati. To može jedino netko učiniti umjesto mene i krivotvoriti moj potpis... Svi engleski klubovi željeli su ga odmah, a odgovorno tvrdim da nijedna ponuda nije bila manja od 50 milijuna eura", u pseudovjerskoj ekstazi pričao je Mamić. Naglasio je da "odgovorno tvrdi". Četiri mjeseca poslije prvo je Lider 26. travnja 2008. izišao s vijesti da Modrić odlazi u Tottenham za 26 milijuna eura, 29. travnja 2008.

BBC je službeno objavio da Modrić odlazi u taj klub za oko 21 milijun eura. Naravno da je Mamić i toliki transfer proslavio, unatoč "odgovornim" tvrdnjama četiri mjeseca prije o tome da se njegov potpis na ispisnici Modriću ispod 100 milijuna i prije 2009. godine može naći samo "ako ga netko krivotvori". BBC je tada pisao i to da će Tottenham Dinamu i svima ostalima dogovoreni iznos platiti u četiri godišnja obroka, dakle do 2012.

Modrić i drugi Umirovljenike u zatvor, sportske tajkune za svece!

Hrvatski mediji pisali su o iznosu od 25 milijuna eura, jer je osnovna odšteta bila 18 milijuna, dok se sedam milijuna odnosilo na razne druge klauzule u ugovoru, među kojima i odigranih 30 utakmica po sezoni, što je vrijedilo milijun eura godišnje. PDV se plaćao po zakonima Velike Britanije gdje su prodali Modrićev ugovor, Dinamo je trebao platiti samo 20 posto na razliku prihoda i rashoda po godišnjem obračunu, a Mamić?

Nakon epskog sukoba Eduarda Da Silve i Zdravka Mamića oko toga koliko bi Da Silva trebao platiti Mamiću nakon prodaje u Arsenal, hrvatski mediji su navodili da se Mamićeva agencija može naplatiti ili kroz iznos namijenjen posrednicima u transferu ili od postotka Modrićeve plaće. 15. svibnja 2008. sve je bilo potpisano, a unatoč ne baš najboljim igrama u prvo vrijeme, jer Modrić je tada imao tek 23 godine i nije se bilo lako uklopiti u Premierleague, 29. siječnja 2009. novi trener Tottenhama Harry Redknapp najavio je da će igru svog kluba graditi prvenstveno oko Luke Modrića.

Što je obećao, održao je i nogometno trenerski apsolutno pogodio. Zdravko Mamić bio je tog dana u svibnju 2008. na sedmom nebu, iako je Modrića prodao prije 2009. i za 21, a ne za 100 milijuna eura, a Modrić je narednih godina rasturao na engleskim prvoligaškim terenima, podjednako kao i reprezentaciji.

Nitko nije mogao niti sanjati da će 10 godina poslije braća Mamić, Vrbanović i poreznik Milan Pernar čekati nepravomoćnu presudu za izvlačenje 116 milijuna kuna iz Dinama baš, navodno, tijekom Modrićevog nogometnog slaloma po Engleskoj. USKOK im je skočio za vrat i zbog navodnog čerupanja kluba preko Modrićevog transfera i preko transfera Deana Lovrena u Olympique iz Lyona iz 2010., kao i s dijelom optužnice o najmanje 12,2 milijuna kuna neobračunatog i neplaćenog poreza u Hrvatskoj.

Što se Modrića tiče, operacija se odvijala od rujna 2009. do listopada 2011., tvrdi USKOK, i to tako što su Mamići aneksima ugovora između Dinama i Modrića sredili da od novca koji je stigao iz Tottenhama Modriću na račun sjedne 81,1 milijuna kuna. U aneksu je stajalo da 50 posto uplaćenog novca mora ići nogometašu. Od tog novca 14,2 milijuna otišlo je na porez, pa je na račun sjelo čistih 66,9 milijuna kuna. Bila je riječ o Hypo Alpe Adria Banci.

USKOK je na suđenju dokazivao i to da je Mamić naložio Modriću, da Mamiću starijem mora predati 52 milijuna kuna. Sam Modrić je na suđenju rekao da je novac Mamićima davao uvijek u Hypo banci u gotovini.

"Oni su tako htjeli", kazao je.

Suštinski, u svemu tome ne bi bilo ničeg problematičnog da USKOK nije našao niz "dokaza" - kako ih naziva USKOK, odnosno "besramnih podmetanja" u "političkom progonu" kako je u niz navrata na suđenju divljao Zdravko Mamić - da je aneks ugovora s Modrićem Mamić sredio tek nakon što je Modrić već bio u Tottenhamu.

Prijatelji Na Mamićevoj fešti za Kolindu bili su i tamburaši

I još da su potom lažirali datum kao da su aneks napisali puno ranije. Na taj način, optužio ih je USKOK, umjesto da novac ide u Dinamo, išao je preko Modrića Mamiću. Što se transfera Dejana Lovrena tiče, tu je USKOK utvrdio da je društvo sebi u džepove potrpalo nešto više od 24 milijuna kuna.

To je išlo tako, stoji u optužnici, da su 2011. Zdravko Mamić i Damir Vrbanović sredili da Dinamo podigne 4,4 milijuna eura kredita u izvjesnoj banci, a da su potom sročili isti onakav aneks ugovora s Lovrenom kao što ih USKOK optužuje i kod Modrića, po čemu nogometaš ima pravo na 50 posto od budućeg transfera. Taj transfer je, zapravo, već bio potpisan, sređen, Lovren je već igrao u Francuskoj, kaže optužnica, samo što je aneks tako sročen kao da je pisan puno ranije, kad se još nije znalo da će Lovren biti tako bogato prodan.

U vrijeme za koje USKOK optužuje da su sročili aneks s lažnim datumom iz prošlost, Lovren je već potpisao izjavu o raskidu ugovora s Dinamom i odrekao se svih potraživanja prema zagrebačkom prvoligašu. A onda, temeljem tog aneksa, Mamić je navodno naložio da se polovica transfera isplati 25,89 milijuna kuna, da bi Lovren taj novac proslijedio Zoranu Mamiću.

Zdravko Mamić, što god tko mislio o njemu, inteligentan je i snalažljiv čovjek i za neusporedivo kompliciranije stvari od ovakve optužnice i naravno da je istog trenutka bio svjestan što mu prijeti. Ne samo zatvor, a on bio u slučaju proglašavanja krivim lako mogao biti višegodišnji, nego USKOK traži i oduzimanje navodnog brda novca stečenog kriminalom na ovaj način.

"Žrtva sam sramotnog, konstruiranog političkog procesa, u kojem je upotrijebljen cijeli hrvatski sustav i novac poreznih obveznika", govorio je Zdravko Mamić u sudnici.

Nastavak na sljedećoj stranici...

"Zar hoćete moju glavu na silu?", vikao je i skakao drugom prilikom, opet u sudnici. Trećom prilikom Mamić je poludio na jedno pitanje tužitelja svjedoku, Lovrenovom ocu, i opet je počeo vikati. Sudac ga je opomenuo, ali se Mamić počeo svađati čak i sa svojim odvjetnicima, Čedom Prodanovićem i Jadrankom Sloković. Mamić se bunio da su pitanja Lovrenovom ocu sugestivna, sudac je opet opomenuo Mamića, reagirala je Sloković, Mamić se okrenuo prema njoj i već van sebe viknuo:

"Šta pričaš ti!?" Prodanović ga je pokušao umiriti, ali nije uspio.

Pa je Mamić stao vikati na Sloković: "Moja je koža u pitanju! Pokupite se! Ne trebam da me branite!"

Bio je to trenutak u kojem je postalo jasnije nego ikada da je Mamića ovaj put doista strah suđenja, da nije riječ o tek još jednom sumanutom performansu kao kad bi zvao novinare na svoju presicu, bar je to on to tako vidio ta okupljanja, da bi potom "nabijao" sve novinare koji bi makar natuknuli da nisu raspoloženi za njegov monolog. Ili bi "nabijao" one koji su mu se nešto zamjerili.

"Mi otkazujemo punomoć i nećemo pod ovim uvjetima sudjelovati u ovome", kazala je na to Sloković sucu.

Mamić je, već sasvim van sebe, vikao da on njima otkazuje punomoć, da će se braniti sam i malo pomalo, sudac ga je potjerao iz sudnice. Pa opet još jednom prilikom Mamić je podvikivao da se ne slaže s diktiranjem izjave svjedoka, a kad mu to nije prošlo, demonstrativno je izjurio vani. A i mimo samog sudskog predmeta Mamiću nisu baš cvale ruže.

Soli na rep Mamić se slučajno sjetio čekati presudu u Međugorju

U kolovozu prošle godine Mamić se na sudu pojavio na štakama, s jednom nogom u zavoju jer ga je napadač sačekao kad je ovaj išao na misu zadušnicu svom ocu u zaseoku Vidovići u mjestu Zidine kod Tomislavgrada. Mamić je izlazio iz automobila, a napadač je zapucao i propucao mu nogu. A i prije toga je doživljavao sve nekakve šokove. Kao onda kada se izvjesni mladić u Bolu na Braču, a bio je lipanj, zaletio na Mamića na rivi dok je ovaj s društvom nešto petljao oko neke brodice.

Nokautirao ga je šakom u glavu i Mamić je poletio u more. A i samo suđenje u Osijeku Zdravku Mamiću sigurno nije najbolje sjelo. USKOK je tražio da se suđenje ne vodi u Zagrebu, objašnjavajući zahtjev opterećujućim vezama pojedinih sudaca na Županijskom sudu u Zagrebu s nogometnim krugovima. Sam Mamić priznao je da se pritom mislilo na Ivana Turudića. Konačno je na suđenju kaos kulminirao kad su na red došla svjedočenja Modrića i Lovrena.

"Nisam pokrao Dinamo! Doveo sam izbjeglice iz Obrovca i Zenice i prodao ih za 33 milijuna eura", bunio se Mamić, no sudski postupak išao je svojim tijekom. Mamić i Vrbanović branili su se da su aneks ugovora i jednog i drugog nogometaša dodavali kako bi se porez platio u Hrvatskoj.

Njihova šefica računovodstva zaklinjala se da su novac od odštete dijelili pola pola nogometaši i klub. Optuženi su se branili da nikakvog lažiranja datuma na aneksima nije bilo i na tome su ustrajali čak i nakon što je USKOK obavio grafološka vještačenja, čak i nakon što je iskopao još neke tragove.

A onda je slijedio cirkus, prvo s Modrićem. On je na sudu iznio priču koja je apsolutno skidala krivnju s Mamića, svjedočio je da je aneks ugovoru sročen prije njegovog transfera u Englesku. No, tada je USKOK-ov odvjetnik rekao na sudu da je Modrić na ispitivanju u USKOK-u izričito rekao da je drugi aneks nastao tako što mu je Mamić, kad je Modrić već prešao u novi klub, došao i rekao neka naprave novi aneks. Modrić je u USKOK-u rekao i to da mu je Mamić to opravdao time da je to način da on dobije svoj dio novca.

Na sudu je Modrić promijenjeni iskaz pravdao time da ga se krivo shvatilo, da se to odnosilo samo na građanski ugovor između njega i Mamića osobno. Unatoč tome, USKOK ga je optužio za lažno svjedočenje na sudu, što je također vrlo ozbiljno kazneno djelo. Na sličan način na svjedočenju na suđenju Mamiću pokliznuo se i Lovren, pa je u ožujku tužiteljstvo stalo i njega istraživati zbog navodnog davanja lažnog iskaza. 1. rujna čak ga je sudac izričito opomenuo tijekom svjedočenja da mora govoriti istinu, jer u protivnom čini kazneno djelo. Dogodio se čak i onaj čuveni Mamićev gaf s Lovrenovom dokumentacijom za sud.

I u takvom stanju ovaj sudski postupak došao je do zatvaranja glavne rasprave i čekanja na izricanje nepravomoćne presude, koja bi – u slučaju proglašavanja krivnje – možda mogla značiti i boravak iza rešetaka do drugostupanjske presude. A Zdravko Mamić zna da zatvor u zagrebačkoj četvrti Remetinec nipošto nije hotel. Kako bi tijekom jedne od USKOK-ovih istraga istodobno mogao biti i na slobodi, u prosincu 2015. morao je uplatiti jamčevinu od 14 milijuna kuna.

Opaki tužitelj USKOK-ovac koji je rastrgao Sanadera sad goni Mamića

Njegov sin Mario morao je platiti pet milijuna pologa kako bi izišao vani. Iza rešetaka se našao i Igor Krota, kao još jedan od osumnjičenih, a Vrbanovića tada nisu trpali u istražni zatvor. Ta istraga dovela je do sasvim nove optužnice u srpnju 2017. U tom slučaju terete ih za zločinačko udruživanje u sklopu kojeg su iz Dinama izvukli najmanje 144 milijuna kuna.

I ovaj slučaj sudbina je odvela prema Osijeku, umjesto u Zagreb, također zbog poznanstava pojedinih zagrebačkih sudaca s Mamićem, te zbog toga što su pojedini zagrebački suci ujedno i članovi Arbitražne komisije HNS-a. U ovom slučaju terete se Zdravko, Zoran i Mario Mamić, Damir Vrbanović, Nikky Antonio Vuksan, Igor Krota i Sandro Stipančić.

USKOK je priopćio da ih tereti da su od prosinca 2004. do prosinca 2015. novac iz Dinama izvlačili preko off shore tvrtki registriranih u Velikoj Britaniji, Švicarskoj, Svetom Vincentu i Grenadinima, Belizeu, Hong Kongu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Cipru, Gibraltaru, Sejšelima... Na čelu tih tvrtki, prema USKOK-u, kao vlasnici ili voditelji poslovanja bili su Mario Mamić, Vuksan, Vrbanović, Krota i Stipančić.

Zdravko Mamić je, tvrdi USKOK, kao čelni čovjek Dinama, koji je tijekom inkriminiranih godina obnašao različite funkcije u klubu, dogovarao sklapanje ugovora između spomenutih tvrtki i Dinama. USKOK tvrdi da su ugovori sklapani za usluge koje nisu obavljene, a istodobno su tim tvrtkama neosnovano prepuštana ekonomska prava od transfera igrača koje bi Dinamo u budućnosti prodao nekom drugom klubu. Ovom su istragom bili obuhvaćeni transferi desetak igrača Dinama. No, to je već neka druga priča.