Sva sumnjivo stečena imovina Dragana Čovića

Tomislav Miletic (PIXSELL)
Novinari sarajevskog Centra za istraživačko novinarstvo prije tri godine su istražili imovinsku karticu prvog čovjeka HDZ-a BiH
Vidi originalni članak

Dok prosječni stanovnik BiH prima plaću od jedva kakvih 400-tinjak konvertibilnih maraka, odnosno oko 2.000 kuna, političari u toj zemlji žive kao da su u nekoj razvijenoj zapadnoeuropskoj zemlji. Prema nekim podacima, plaće im mogu biti i do 24.000 kuna, što je u BiH pravo bogatstvo.

Stoga se svojedobno mnogo pisalo o imovini Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH, koji je na posljednjim izborima izgubio mjesto u tročlanom predsjedništvu susjedne zemlje. Doduše, do njega se došlo posredno.

Novinari sarajevskog CIN-a - Centra za istraživačko novinarstvo otkrili su da je umirovljeni rudar Blago Prskalo iz Mostara uspio u zadnjih 30 godina, otkako prima rudarsku mirovinu, postati vlasnik stana s garažom, vile u Hrvatskoj koju je platio oko 3.000.000 kuna, te obiteljske kuće u Mostaru.

Umirovljeni rudar zapravo je otac Bernardice Čović, supruge Dragana Čovića. Novinari CIN-a otkrili su i da je Čović većinu tih nekretnina dobio na poklon ili kupio do 2003. godine. A onda kad su pokrenute istrage i sudski procesi protiv Čovića jer se sumnjalo u zloporabu položaja i ovlasti za osobnu korist, nekretnine je počela naglo kupovati njegova supruga, a neke je 'dobila na poklon'. 

Dragan Čović je, kako je stavio u evidenciju, prvu nekretninu dobio od pokojnog oca Frane 1997. godine, a u to vrijeme Čoviće je bio direktor tvornice 'Soko' Mostar.

Otac mu je darovao kuću sa dvorištem od 640 kvadrata koja se nalazi u Ljutom Docu, na pola puta između Mostara i Širokog Brijega. Dvije godine kasnije Dragan je kupio i dva zemljišta uz kuću za 3000 DEM i tako proširio imanje za dodatnih 260 četvornih metara. 

Dok je Čović bio na poziciji direktora „Sokola“, njegov punac Prskalo je postao vlasnik stana u Zagrebu. Prskalo je tada imao samo obiteljsku kuću u Mostaru koju je napravio osamdesetih godina. Novinarima CIN-a nije htio objasniti kako je kupio nekretninu u Zagrebu koju naziva „stančićem“.

„Ko hoće raditi, može imati“, rekao je penzioner Prskalo.

Prema dokumentaciji koja je u posjedu CIN-a, riječ je o trosobnom stanu od 71 četvorni metar i garaža od 16 četvornih metara koju je Prskalo navodno kupio u veljači 1998. za oko  metara, kupljenim u veljači 1998. godine za oko 162.000 KM ili oko 650.000 kuna.

Mjesec dana poslije, jedan kat iste kuće kupio je Branko Kolobarić, tadašnji predsjednik Upravnog odbora „Sokola“. Kolobarić je dvosoban stan i garažu platio 146.000 maraka ili oko 600.000 kuna.

Obje nekretnine je na osnovu punomoći kupio odvjetnik Božo Ćorić iz Zagreba.

Deset godina nakon kupovine stanovi su i uknjiženi tako što je Kolobarić odnio javnom bilježniku na ovjeru dokumentaciju za oba stana.

Protiv obojice je Federalna financijska policija vodila istragu i podnijela kaznene prijave 2003. godine jer su nekretnine zapravo u posjedu tvrtke 'Soko', a Čović i Kolobarić su potpisali ugovore za iznajmljivanje, na štetu poduzeća. Na kraju Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona nije tada podignulo optužnice. 

Tek naknadno je glavni tužilac Mladen Jurišić, nakon što je naslijedio Tužilaštvo, podnio disciplinske prijave protiv svojih prethodnika. Nakon „Sokola“ Kolobarić je imenovan za zamjenika generalnog revizora u Uredu za reviziju institucija u FBiH a, Čović za federalnog ministra financija.

Kratko prije napuštanja „Sokola“, 1998. godine, Čović je od ovog poduzeća dobio na korištenje stan od 100 kvadrata u Mostaru. Godinu i pol dana kasnije je zajedno sa suprugom otkupio taj stan, plativši ga 33.542 KM u certifikatima. Jedanaest godina poslije stan je prodao za 190.000 KM Matanu Žariću, generalnom direktoru Elektroprenosa BiH.

U vrijeme prodaje nekretnine Čović i Žarić su se sretali i na optuženičkoj klupi. Bili su optuženi da su kao predsjednik i član Upravnog odbora Hrvatske pošte i telekoma (HPT) Mostara prenijeli dug od 4,7 milijuna KM koji je poduzeće imalo, prema tada bivšem Ministarstvu obrane Hrvatskog vijeća obrane na tri privatne firme iz Mostara i Širokog Brijega. Firme su poslije naplatile dug u dionicama i tako postale većinski vlasnici najjače telekom tvrtke - „Eronet“.

Sud je poslije poništio tu transakciju, a optužnica protiv Čovića, Žarića i ostalih je pala na sudu jer je podignuta kasno - kada je već došlo do zastare kaznenog gonjenja.

Čovićeva supruga Bernardica je 2000. godine postala vlasnica stana u Makarskoj na Hrvatskom primorju. Stan od 76 kvadrata je tada platila skoro 138.000 KM.

Pet godina poslije Bernardičin odvjetnički ured je dobio ovlasti od Zdravke Čuljak, nastanjene u Švicarskoj, da kupi zemljište u Mostaru. Zdravka Čuljak je Bernardičina ujna koja u Hercegovinu nije ni dolazila, nego je punomoć za kupovinu zemljišta potpisala u Švicarskoj.

U ime ujne, za 84.000 KM je kupljeno 2.396 kvadrata zemlje u mostarskom naselju Bare na kojoj su se nalazili devastirani objekti.

U 2011. godini Bernardica i Dragan Čović su otkupili zemljište od Čuljak za 330.000 KM, ali su joj umjesto novca dali stan u Makarskoj.

Međutim, novinari CIN-a su saznali da računi za komunalne usluge za ovaj stan u Makarskoj još uvijek dolaze na ime Bernardice Čović. Čuljak nije htjela odgovoriti novinarima CIN-a je li ikad uknjižila stan na svoje ime.

Odmah do tog zemljišta u Barama i Bernardičin otac Blago je imao parcelu. Zemljište površine 896 kvadratnih metara je uz njegovu punomoć kupila kćerka Bernardica 2008. godine za 50.000 KM. Pet godina poslije otac joj je poklonio tu zemlju.

Čovići su prošle godine spojili ova dva zemljišta u jedno. Danas je tu vila u kojoj oni žive. Riječ je o velikoj kući koja se prostire na površini pola nogometnog igrališta. Na ovom imanju pored popratnog objekta se nalazi bazen, malo dječje igralište i uređeni travnjak.

Podvala nacionalista BiH: Glasače ucijenili ratom da ne bi glasali protiv korupcije

CIN je otkrio i da Čovićev punac ima još jednu vilu u Zaostrogu koju je kupio 2009. godine. I za ovu nekretninu Bernardica je obavila kupovinu na osnovu punomoći koju joj je otac dao. Imanje od 490 kvadrata je kupljeno za oko 625.000 KM. U razgovoru za CIN Prskalo kaže da je kupovinu pomogao njegov brat koji je živio u Njemačkoj. On je još rekao da je to imanje prodao, međutim, CIN posjeduje dokumente koji pokazuju da je Prskalo još uvijek vlasnik.

Vila ima četiri kata sa velikim terasama. Iz njenog dvorišta se stepenicama popločanim glatkim kamenom silazi do obale mora, udaljenog desetak metara.

Čović je svojevremeno u medijima izjavio:

"Moj punac živi dosta dobro, ima zeta“.

Međutim, s novinarima CIN-a nije htio razgovarati o svojoj imovini. Preko svog ureda je poručio novinarima da se obrate Centralnoj izbornoj komisiji BiH koja posjeduje njegovu izjavu o imovinskom stanju.

U tom imovinskom kartonu koji je Čović predavao prilikom kandidature za člana Predsjedništva BiH prijavio je obiteljske kuće i zemljište u Širokom Brijegu i Mostaru, kao i poslovni prostor supruge Bernardice, ali nije naveo vrijednost nijedne nekretnine.

Prema dokumentaciji koja je u posjedu CIN-a, Bernardica je poslovni prostor u Mostaru kupila zajedno sa kolegicom Drinkom Zadro 2003. godine. Prostor od 102 četvorna metra, u kojem se nalazi njihov advokatski ured, platile su 80.000 KM.

Prema Izbornom zakonu BiH, svaki kandidat je dužan prijaviti ukupan iznos i izvor prihoda te vrijednost imovine koja je veća od 5.000 KM. U Zakonu ne postoje sankcije za lažno i nepotpuno davanje podataka u imovinskom kartonu pa je političarima ostavljeno na savjest da li će prikazati sve što posjeduju.

Čović je u imovinskom kartonu naveo i da ima kredit od 150.000 KM.

Novinari CIN-a su otkrili da je za ovaj kredit stavio pod hipoteku očevu kuću u Mostaru. Njegov pokojni otac Frano je stekao vlasništvo nad ovom kućom prije više od pola stoljeća.

Za tri godine, koliko je obavljao dužnost ministra financija, protiv Čovića su podignute tri optužnice. Uz slučaj poznat kao „Eronet“ u kojem mu je suđeno zajedno sa Žarićem i ostalim, sudilo mu se i zbog afere „Lijanovići“. Čović je bio optužen i za nezakonito izdavanje uputa i omogućavanje firmama „Lijanovići“ i „Mesna industrija Lijanovići“ da izbjegnu platiti skoro 39 milijuna KM carinskih obaveza i tako ostvare nezakonitu dobit.

MILIJAN BRKIĆ 'Vilu su gradili otac i brat, zašto bih je onda prijavio'

U trećem slučaju Čović je bio optužen da je zajedno sa Edhemom Bičakčićem, tadašnjim premijerom FBiH, nenamjenski potrošio 7,8 milijuna KM budžetskih rezervi. Tim novcem su kupljeni i renovirani stanovi zaposlenicima u organima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti.

Iz svih sudskih procesa Čović je izašao kao pobjednik. Slučajevi su padali zbog zastare, nedostatka dokaza ili gubljenja dokumenata. On je gradio političku i karijeru sveučilišnog profesora.

Nakon pozicije federalnog ministra financija odlazi u Predsjedništvo BiH. Sa te funkcije ga je 2005. godine zbog optužnice smijenio tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown.

Čović je 2010. godine postao delegat državnog parlamenta, a od 2014. je ponovo u Predsjedništvu BiH.

Na čelu je Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH zadnjih deset godina i paralelno predaje studentima na Strojarskom, Ekonomskom i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

Slični tekstovi pisali su se o svim političarima sva tri naroda u BiH, pa i ne čudi da u toj državi teško da osiromašeni građani imaju ikakvih šansi za bolji život. Uostalom, ta opustošena zemlja u kojoj živi 3.531.000 stanovnika od kojih je, prema posljednjim podacima 50,11 posto Bošnjaka, 30,78 posto Srba i 15,43 posto Hrvata, ima čak 475.000 nezaposlenih. Ali je zato u BiH bavljenje politikom daleko najunosniji biznis. 

Posjeti Express