Sve za vlast: Davi djecu sarinom, klorom i iperitom
Nakon sedam godina građanskog rata u Siriji, koji je ostavio više od 350.000 mrtvih, predsjednik Bašar al-Assad je nadohvat konačnoj pobjedi nad pobunjenicima koji ga žele zbaciti.
Koja je bila taktika kojom je Assad došao tako blizu pobjede?
Novinarsko istraživanje BBC-ja Arabic i BBC Panorame pokazuje, po prvi puta, razmjere u kojem je korišteno kemijsko oružje koje je najvažnije za Assadovu strategiju dobivanja ratova.
Prvo što je sigurno jest da je korištenje kemijskog oružja bilo rašireno.
BBC zaključuje kako ima dovoljno dokaza da se bude sigurno u to kako se odvilo barem 106 napada kemijskim oružjem u Siriji od Septembra 2013. godine, kada je predsjednik potpisao međunarodni ugovor CWC (Chemical Weapons Convention) i pristao uništiti zalihe kemijskog oružja.
Amerika je zaprijetila vojnim odgovorim no odustala kada je Assadov ključni saveznik, Putinova Rusija, navodno predsjednika uvjerila da eliminira kemijski arsenal. Usprkos uništenju preko 1.300 tona kemijskog oružja (pod nadzorom Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW) i Ujedinjenih nacija), no napadi su se nastavili.
"Kemijski su napadi jezivi. Bomba barem ubija bez da osjetite, a od ovog se gušite, kao da se utapate dok vam koža gori, kaže Abu Jaafar koji je živio u opozicijskom središtu Aleppu.
Assad, naravno, tvrdi kako njegove sile nikada nisu koristile kemijsko oružje.
"Nemamo više kemijskog arsenala otkada smo ga se odrekli 2013. godine. OPCW je već to istraživao, i dosta je jasno kako nemamo ništa", rekao je Assad.
Što je to kemijsko oružje?
Kemijsko je oružje, kaže OPCW, svaka vrsta oružja u kojem su kemikalije bilo koje vrste korištene kako bi se nanijele ozljede ili smrt uz pomoć toksičnosti supstanci.
Međunarodni zakoni zabranjuju korištenje kemijskog oružja neovisno o tome jesu li u pitanju vojni ciljevi, jer ih je nemoguće dovoljno kontrolirati te uzrokuju nepotrebnu patnju.
OPCW je došao do zaključka da je 37 incidenata u Siriji vezano uz korištenje kemijskih oružja između 2013. i 2018., a s time se slaže i komisija za ljudska prava pri UN-u.
Panorama i BBC Arabic su istražili 164 navodna izvješća o napadima koja su se dogodila otkada je Sirija potpisala dogovor o ne-korištenju kemijskog oružja. Tim je uvjeren kako ima sasvim dovoljno dokaza da je kemijsko oružje korišteno u 106 od 164 incidenata.
Rijetki su od tih incidenata završili na naslovnim stranicama medija, no to ne znači kako ne postoji matrica stalnog korištenja zabranjenog oružja.
Otkuda BBC-ju podaci koje analiziraju?
Riječ je o 164 izvještaja od izvora koji se smatraju većinski objektivnima i nisu uključeni u borbe. Uključuju internacionalna tijela, grupe za ljudska prava, medicinske organizacije i think tankove.
Uz to BBC je ostvario suradnju s nezavisnim analitičarima koji su prije ere rata u Siriji surađivali s OPCW-jem, a korištene su i svima dostupni, otvoreni izvori o svakom napadu, koji uključuju i izjave žrtava, svjedoka te fotografije i videe.
Tim je specijalistima dao na uvid i svoju metodologiju.
Isključili su sve incidente gdje je uključen samo jedan izvor, ili gdje su zaključili da naprosto nema dovoljno dokaza. Sve u svemu, došli su do zaključka da postoji dovoljno dokaza da se potkrijepi teza o 106 incidenata.
Timu nije dozvoljeno da snima na terenu u Siriji, ili da posjete mjesta gdje su se odvili navodni incidenti pa ne mogu kategorički verificirati dokaze, kaže BBC.
Najveći broj navodnih napada dogodio se na sjeverozapadu provincije Idlib. Bilo je mnogo incidenata i u pokrajnji provincijama Hama i Aleppo, te na istoku Ghouta regije kraj Damaska.
Sva su ta područja, u nekom trenutku u ratu, bila centri opozicije.
Lokacije gdje je bilo prijavljeno najviše žrtava su Kafr Zita u provinciji Hama, te Douma na istoku provincije Ghoute.
Oba su grada bila mjesta gdje su se žestoko borili Assadovi vojnici i pobunjenici.
Ako je suditi prema izvještajima, najsmrtonosniji incident dogodio se u gradu Khan Sheikhounu, u provinciji Idlib, 04. travnja 2017. Opozicija kaže kako je taj dan umrlo osamdesetak ljudi.
Iako su kemijska oružja smrtonosna UN-ovi eksperti kažu kako je većina incidenata gdje su stradali civili zapravo rezultat vrlo konvencionalnih oružja, kao što su klaster municija i eksplozivna oružja.
Većina dokaza upućuje u smjeru Sirijske vlade
Inspektori koji su 2014. nadgledali uništavanje materijala imali su, kažu, "samo informacije koje im je dala vlada, i sve za što smo znali ili vidjeli se uništilo".
Sve se to, naime, bazira samo na povjerenju.
OPCW međutim jest pronašao nešto što naziva "rupama, inkonzistentnostima i greškama" i deklaracijama i izjavama od sirijske strane.
Unatoč svemu tome, sudeći po dokazima i javljanjima s terena, napadi kemijskim oružjem se nastavljaju.
Abdul Hamid Youssef izgubio je suprugu, 11-mjesečne blizance, dva brata, rođaka i vojsku susjeda u napadu na Khan Sheikhoun u travnju 2017. godine.
"Počeli su se tresti, pjena im je počela izlaziti na usta i samo su svi u isto vrijeme popadali na pod. Po tome sam znao da je riječ o napadu kemijskim oružjem", kaže Youssef.
"Nakon 15 minuta, donesena su mi mrtva tijela. Izgubio sam sve", kaže.
Istraga koju su zajedno vodili OPCW-UN zaključila je kako je veliki brij ljudi izložen otrovu Sarinu taj dan.
Sarin se smatra 20 puta smrtonosnijim nego cijanid. Kao i sa svim nervnim agensima, inhibira djelovanje enzima koji deaktiviraju signale koji uzrokuju ljudske živčane stanice da se "probude". Srce i drugi mišići, uključujući i one koji su uključeni u disanje, se zgrče. Dovoljno je biti izložen nekoliko minuta da nastupi smrt.
Gotovo je sigurno i kako je sirijska vlada to izvela tako što je Sarin ispustila iz aviona na grad u obliku bombi.
Assad kaže da je cijeli incident insceniran, dok je Rusija tvrdila kako je sirijska vojska slučajno bombardirala "neprijateljsko skladište municije koje je bilo prepuno kemijskog oružja koje se onda nehotično oslobodilo".
No Stefan Mogl, član OPCW tima koji istražuje napad, kaže kako su pronašli dokaze kako je Sarin koji je korišten u Khan Sheikhoun napadu potjecao od Sirijske vlade.
"Sve se to vidi na uzorcima otrova, one kao da imaju svoj vlastiti žig nastajanja", kaže Mogl.
Izvještaj kaže kako je Sarin iz tog incidenta napravljen s baznom kemikalijom imena methylphosphonyl difluoride iz sirijskih baznih zaliha.
"To definitivno znači da nije sve uklonjeno", kaže Mogl i tvrdi kako je materijal dio zalihe koja nije prijavljena tijekom uništavanja.
No što je s ostalih 105 prijava napada koje je mapirao BBC-jev tim. Tko stoji iza njih?
Dva su napada, s iperitom, izvedena od strane Islamske države, a postoje dokazi i kako su još barem dva napada izvedena od strane Islamske države.
Opozicija tj. pobunjenici, sudeći po dokazima, čini se nisu izveli napade kemijskim oružjem.
No sirijska je vlast skupa s Rusijom optužila opozicijske borce da su koristili kemijska oružja u brojnim situacijama i da su ih prijavili OPCW-u koji je navode istraživao. Pobunjenici negiraju korištenje ili pristup kemijskom oružju.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Dokazi ukazuj na to da je 51 od 106 napada izvedeno iz zraka, a BBC je uvjeren kako su zračni napadi isključivo djelo sirijske vlade.
Također nema indicija da su Rusi u bilo kojem trenutku koristili kemijsko oružje u ratu (u koji su se, kao Assadov saveznik, uključili 2015. godine).
"Pobunjenici nemaju infrastrukture da izvedu takve napade iz zraka, Assadov je režim jedini faktor koji može to izvesti", kaže Tobias Schneider iz Global Public Policy Institutea.
"Većina kemijskog oružja, kada se analiziralo, pokazuje kako je izvorište Assadov režim, a ne pobunjenici", kaže Lina Khatib iz think tanka "Chatham House".
Sarin je bio korišten u većini najsmrtonosnijih od 106 napada, no dokazi ukazuju na to da je najčešće korišten klor.
On je korišten u 79 od 106 napada, a riječ je o kemikaliji koja ima mnoge legitimne civilne svrhe no zabranjena je kao oružje.
Napada klorom je možda bilo i mnogo više, no problem je u tome što je izrazito teško dokazati njegovu prisutnost jer vrlo brzo nestaje.
"Ako odete na teren gdje se dogodio napada klorom gotovo je nemoguće dokazati sa uzoraka sa terena da je riječ o kloru, osim ako tamo niste gotovo odmah nakon napada", kaže Tangaere.
Matrica vremena i mjesta gdje su napadi izvedeni pokazuje unaprijed smišljeni plan o tome kako se i zašto nešto radilo.
Napadi su se događali u klasterima - na gotovo istom području unutar kratkog perioda vremena. Oni se poklapaju i sa vladinim ofenzivama - Hama i Idlib 2014., Idlib 2015. i Aleppo krajem 2016. te istočna Ghouta krajem 2018.
"Kemijska se oružja koriste kada god režim želi lokalnoj populaciji poslati poruku o tome da tamo nisu poželjni, te o tome kako im je bolje da se ne miješaju u rat", kaže Khatib.
"Uz to što su ultimativna kazna, koja unosi nevjerojatan strah među ljude, kemijsko je oružje i vrlo jeftin i lagan način da se režim obračuna s neprijateljima. Rijetko što plaši ljude više od kemijskog oružja i kada se god to negdje koristi, građani se vrlo rijetko tamo vraćaju", kaže Khatib.
Tako je ispražnjen i, danas grad duhova, Aleppo. Borci opozicije i civili zapeli su u okruženoj enklavi gdje je vlada lansirala finalnu ofenzivu kako bi, jednom zauvijek, zauzela grad.
Prvo su sve dijelove koje je držala opozicija bombardirali konvencionalnom municijom. Onda je došla serija kemijskih napada koja je uzrokovala stotine žrtava. Aleppo je uskoro "pao".
U dijelovima grada koje je Assad smatrao strateškima važnim korišteno je i kemijsko oružje, posebno kako bi lokalna populacija pobjegla.
U posljednja dva mjeseca 2016. godine, tijekom finalnih tjedana napada na Aleppo, zabilježeno je 11 napada klorom. Pet od njih je bilo u zadnja dva dana ofenzive, prije nego li su snage pobunjenika potpuno zgažene.
Abu Jafaar, koji je radio za opoziciju kao forenzičar, bio je u Aleppu tijekom zadnjih dana opsade. Pregledao je tijela mnogih žrtava navodnih napada kemijskim oružjem.
"Išao sam u mrtvačnicu i osjetio vrlo prepoznatljivi miris klora koji je dolazio od izgladnjelih tijela. Kada sam ih pregledao, vidio sam vrlo jasne simptome gušenja klorom", kaže Jafaar.
Kada se tekući klor oslobodi on se vrlo brzo pretvori u plin. Plin je teži od zraka i tone, pa su ljudi koji se sakrivaju u podrumima i skloništima posebno ranjivi.
Kada klor dođe u dodir s mekim tkivom sluznica kao što su oči, grlo i pluća uništava to tkivo, a kada ga se udahne, klor uzrokuje da pluća ispuštaju tekućinu pa se žrtve, de facto, utope/udave.
"Ako odu na površinu, ubiju ih bombe, ako odu dolje, ubije ih klor. Ljudi su bili apsolutno histerični", kaže Abu Jaafar.
Sirijska je vlada rekla kako apsolutno nikada nisu koristili klor kao oružje, ali od 11 prijavljenih napada svi su izvedeni iz zraka i dogodili su se u dijelovima gdje je na snazi bila opozicija.
Više od 120.000 civila napustilo je Aleppo u finalnim tjednima bitke za grad, što je bio trenutak prevage u ratu.
Douma je najveći grad u istočnoj Ghouti, i bila je napadnuta kemijskim oružjem barem četiri puta tijekom četiri mjeseca.
Najsmrtonosniji se incident dogodio 07. travnja kada je žuti industrijski cilindar bačen na balkon stambene zgrade. Pobunjenici su se predali jedan dan kasnije.
Videi koje objavljuju aktivisti koji su otvoreno za pobunjenike pokazuju tijela više od 30-ero djece, žena i muškaraca koji su se sklanjali u podrum stambene zgrade.
Yasser al-Domani, aktivist koji je posjetio poprište zločina te večeri, rekao je kako su umrli imali pjenu oko ustiju i činilo se da imaju kemijske opekotine.
Svjedok kaže kako su djeca i ostale žrtve, tj. njihova mrtva tijela, prebačena u obližnje bolnice.
Dva dana nakon napada ruski su specijalisti posjetili blok i rekli kako nisu našli niti jedan dokaz klora ili nekog drugog kemijskog agensa. Rusi su rekli kako je incident insceniran od strane pobunjenika uz pomoć Velike Britanije, što su Britanci nazvali "grotesknom i apsurdnom glupošću".
OPCW misija tamo je došla gotovo dva tjedna kasnije te uzela uzorke sa cilindra na balkonu, a njihovo izvješće kaže kako je čitav niz kloriniranih organskih kemikalija nađen na uzorcima.
Tjedan dana nakon tog incidenta SAD, Velika Britanija i Francuska su iz zraka bombardirali tri zgrade za koje tvrde da su "skladišta kemijskog oružja".
Sirijska vlada odbila je odgovoriti na pitanja BBC-ja na temu jesu li ili ne koristili kemijsko oružje tijekom ratovanja. Ekipi Panorame su zabranili da putuju u Damask, te pregledaju teren u Doumi, te su odbili dati intervjue.
Kada upitan misli li da je međunarodna zajednica iznevjerila narod Sirije, OPCW inspektor Julian Tangaere rekao je "da, mislim da jest".
"To je, za Assadov režim, bila bitka na život ili smrt. Nije bilo više povratka, ali metode koje su korištene, barbarizam nad vlastitim narodom, meni je to neshvatljivo", kaže Tangaere.
Je li se predsjednik Assad izvukao sa zločinom posve nekažnjeno?
Karen Pierce, britanska veleposlanica pri UN-u, ne misli tako.
"Dokazi se skupljaju. Jednog će dana biti pravde, napraviti ćemo sve što možemo da se to i ostvari", zaključuje.