To je zemlja koja potpiruje najgore svjetske ratove, a da građani toga najčešće nisu ni svjesni, u kojoj i u kulturi i u znanosti svaki dobar dojam nacije ovisi vrlo često o tome što će umjetnik, znanstvenik ili kulturnjak uspjeti napraviti unatoč državnim politikama. A zdravstvo, ekonomija, takve stvari stoje nam onoliko koliko ova nacija nije uspjela uništiti naslijeđe iz socijalizma.

O "Indeksu dobre zemlje" u Hrvatskoj je bilo spomena nekoliko puta posljednjih godina, ali se to u pravilu zaustavljalo na navođenju plasmana Hrvatske. Bilo da je bila plasirana kao 46. od 163 nacije svijeta 2014. godine ili 40. 2015. godine. Danas je Hrvatska i dalje 40., ali su od samog plasmana puno zanimljiviji podaci po kojima je tvorac ovog mjerila uspješnosti pojedinih država na kraju smjestio našu zemlju.

Riječ je o Simonu Anholtu, Britancu kojega je tadašnja hrvatska vlada angažirala 2003. godine kako bi s naše zemlje skinuo stigmu one u kojoj je u Drugom svjetskom ratu postojao pronacistički režim ili one koju se pamti po jezivom ratu s početka 90-ih. Cilj je bio ulazak u EU, što je Hrvatska 2013. i dočekala, i to kao temeljito umivena zemlja. A to što je vlada Ive Sanadera angažirala baš Anholta, bio je briljantan potez jer je taj čovjek prvi na svijetu, još 1996., smislio koncept brendiranja država.

I apsolutno se proslavio uspješno odrađenim "vrlo teškim zadatkom" s Hrvatskom. "Indeks dobre zemlje" mjeri koliko je svaka od 163 analizirane države svijeta korisna čovječanstvu. I to ukupno, ali i po područjima; znanost i tehnologija (Hrvatska je 33. od 163 zemlje), kultura (35.), međunarodni mir i sigurnost (tek 106. najkorisnija, što je gore do većine afričkih i azijskih zemalja), svjetski poredak (tek 90.), ekologija i klima (čak 16., ali i za to postoji objašnjenje), prosperitet i jednakost (katastrofalno 95. mjesto), te zdravlje i dobrobit (podnošljivo 51. mjesto).

Sve s obzirom na veličinu, BDP, stanovništvo... Iz znanosti i tehnologija ispalo je da je Hrvatska briljantna s obzirom na veličinu što se tiče objavljivanja po međunarodnim znanstvenim i domaćim publikacijama, odnosno naši znanstvenici ne sjede skrštenih ruku. Zašto je Hrvatska po mjerilu "Nobelova nagrada" ocijenjena jako dobrom, ima tu zasluge i Vladimira Preloga i Lavoslava Ružičke koji su ostavili svoj trag u Hrvatskoj, pa i nekih koji su bili nominirani.

S patentima je Hrvatska solidna, ali ne onako kako bi se očekivalo od zemlje u EU-u. Ono u čemu je katastrofalna je nešto u čemu je do neovisnosti bila odlična – strani studenti u Hrvatskoj. U kulturi je Hrvatska tek nešto bolja od svjetskog prosjeka, što je poražavajuće, po pitanju slobode medija, broja zaštićenih dobara pod zaštitom UNESCO-a, slobode kretanja i gostovanja djela hrvatskih umjetnika po svijetu. Redom je riječ o posljedicama kulturne politike hrvatskih vlada.

Jedino u čemu ispada odlična je kad se uzme u obzir što naši kulturni radnici i umjetnici osobno rade po svijetu. I sad ono najzanimljivije, zašto je čovjek koji je puno pridonio promociji Hrvatske u svijetu, našu zemlju ocijenio kao praktično ozbiljni remetilački faktor po svjetski mir i sigurnost? Hrvatska, nabraja Anholt, ne žali truda posvuda slati puno vojnika u mirovne misije, i to sposobnih vojnika s dobrim uspjesima. Ne žali pritom niti novca.

Ali istodobno Hrvatska je apsolutno jezivo ocijenjena iz područja "izvoz oružja", što onda utječe i na "međunarodni nasilni sukobi", koje skoro da ne može biti gore. Express već godinama piše da naša zemlja, najblaže rečeno, uopće ne pazi gdje izvozi oružje. Pa se najnormalnije događa da se najgori džihadisti po Siriji i Iraku hvale po YouTubeu hrvatskom puškom na terorističkom ramenu poput ISIL-a ili al Nusre i sličnih. Samo od početka rata u Siriji Hrvatska je na dilanju oružja zaradila 1,2 milijarde kuna.

Istodobno svjetske novinarske istraživačke mreže, poput BIRN-a, godinama uredno dokazuju da se trgovina oružjem, i to vrlo vjerojatno ilegalna, u industrijskim razmjerima odvija prometnim pravcima preko Hrvatske. O letovima s oružjem za Siriju i Irak s Krka i iz Zagreba redovito su pisali i istraživački novinari 24sata i Expressa, posljednji put vrlo nedavno. Hrvatska je tako ocijenjena kao dio problema u svijetu rastrganom ratovima.

A ratovi, barem to Hrvatska zna, proizvode izbjeglice. Očito zbog neodgovornog izvoza oružja u ratne sukobe i to najgorim skupinama, Hrvatska je ocijenjena kao jedna od zemalja s najgorim utjecajem na povećanje broja izbjeglica. Navodno je omiljena i kod terorista i kod kriminalaca. Tek nešto bolja naša zemlja je po broju izbjeglica koje je zbrinula s obzirom na veličinu i gospodarsku snagu.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Što se tiče izdavanja u dobrotvorne svrhe, Hrvatska je i opet užasno loša. Ali je zato potpisala skoro sve sporazume u UN-u i našoj zemlji je, valjda, savjest mirna. Ova skupina mjerila spada u "svjetski poredak". Jedina točka u tom dijelu za Hrvatsku je "stopa rađanja". To znači da je Hrvatska u tom dijelu održiva, depopulacija nije dramatična, ne trpi natalitetnu eksploziju koja bi je opterećivala.

Iseljavanje? Da se zemlju dobro vodi, oni ne bi niti odlazili. A ako nam baš nedostaje građana u produktivnoj dobi, Hrvatskoj nitko nije kriv što ih ne dovodi iz svijeta u kojem ima stotina milijuna onih kojima bi čak i naša ovakva zemlja predstavljala spas. Konačno se dolazi do područja u kojem je Hrvatska odlična; ekologija i utjecaj na klimu. Što se tiče emisije CO2 tu naša zemlja i nije baš odlična, ne prednjači, nije ništa niti bolja niti gora od svjetskih prosjeka, što je zapravo užasan podbačaj.

Posebno kad se u obzir uzme da se Hrvatska u emisiji CO2 koji izaziva klimatske promjene i uništava svijet, izvlači na to da zagađuje bitno manje nego 1990. A u međuvremenu je manje ratom, a više vlastitim jezivim ekonomskim politikama uništila nacionalnu industriju, provela razornu privatizaciju i malo što da je stvorila novog. I još se dovela do toga da se Rusija i Zapad oko nje pomalo naftno-plinski glođu. Ono u čemu je relativno dobra jest pošumljavanje od 1992. naovamo. Tu je Hrvatska u gornjoj četvrtini.

Samo, problem je u tome što naša zemlja svake godine gubi i preko 100 kilometara četvornih šuma zbog požara. Nešto pošumi, no puno toga je uništeno odranije, tako da danas pod šumama na, primjerice, Jadranu imamo samo 570 kilometara četvornih, a skoro 10 puta više pod makijom i šikarom. Ali, trudimo se i to su nam i statistika i analitičari priznali da smo u tom dijelu korisni za ovaj planet. Onako, općenito...

Što se tiče mjerila po kojima je Hrvatska (bes)korisna za svijet u području prosperiteta i jednakosti, ispada da je naša zemlja nekakav blijedi prosjek i u otvorenosti tržišta i u društveno odgovornoj trgovini (fair trade) i po pomaganju siromašnima. S volontiranjem u tijelima UN-a Hrvatska je tek nešto malo bolja, ali je zato po bijegu direktnih stranih investicija iz zemlje Hrvatska jedna od gorih u svijetu.

Što je nevjerojatno s obzirom na to da je riječ o zemlji koja je još u razvoju, koja je članica EU-a, pa ima pristup svoj sili fondova i koja želi ući u ekskluzivni klub OECD-a. U pet godina do 2016. Hrvatska je imala samo oko 400 dolara izravnih stranih ulaganja po stanovniku. Pritom nije svejedno niti u što se ulaže. I na kraju utjecaj u zdravstvu, po čemu je Hrvatska 51. na svijetu. Kad je riječ o izvozu lijekova, čak i nakon ovakvih devastacija industrije lijekova i posebno Imunološkog zavoda, naša zemlja je još uvijek ocijenjena skoro s čistom odličnom ocjenom.

Možemo samo maštati kakav bi tek ugled uživala da je Imunološki danas još uvijek što je bio prije nego što su ga uništile političke vlasti u posljednjih četvrt stoljeća i da nam je industrija lijekova ono što je mogla biti. Četvrt stoljeća neovisnosti su, međutim, savršeno preživjeli zdravstveni mehanizmi suradnje sa svijetom; tu je Hrvatska savršena. Ali nije savršena kad treba prikupljati humanitarnu pomoć.

Već je na pola puta do katastrofalnog kad Hrvatska treba donirati hranu tamo gdje ljudi gladuju, a pritom se misli i na svijet i na našu sirotinju. A još i malo gore od toga Hrvatska stoji s dobrovoljnim donacijama Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, onoj preko koje je, primjerice, Imunološki institut dugi niz godina bio jedan od apsolutno najboljih, vrhunskih laboratorija u svijetu za proizvodnju mnoštva cjepiva, te je slovio za zdravstveni i znanstveni dragulj u svijetu.