U noći 10. rujna, nekoliko desetaka ruskih dronova uletjelo je na poljski teritorij. Neki od njih su oboreni;- čak su i borbeni zrakoplovi poletjeli kako bi presreli dronove.Incident je izazvao međunarodni skandal: poljske vlasti optužile su Rusiju za "čin agresije" i "provokaciju velikih razmjera"; ruska vojska odgovorila je uvjeravanjem da „nisu planirani napadi na ciljeve na poljskom teritoriju". Kako piše Meduza, sudeći prema brojnim fotografijama i videozapisima koje su objavili poljski stanovnici, nekoliko ruskih dronova tipa "Gerber" palo je na teritorij Poljske. Ove dronove ruske oružane snage obično koriste kao mamce za "preopterećenje" sustava protuzračne obrane Ukrajine jer bilo koja protuzračna obrana može pratiti i pucati samo na ograničen broj ciljeva. U pravilu, mamci čine najveći dio "roja dronova" u ruskim udarima na ukrajinski teritorij, dok borbeni dronovi tipa Geran/Shahed i rakete čine manji dio.

Gerberi uglavnom nemaju ni ugrađen teret - bojevu glavu ili izviđačke kamere, makar mogućnost takve instalacije postoji. Glavni zadatak je učiniti "mamce" za protuzračnu obranu što jeftinijima.

Gerberi prema svemu sudeći koriste jednostavne antene za satelitsku navigaciju, koje su vrlo ranjive na elektroničko ratovanje - uređajima za suzbijanje ili zamjenu signala, lažiranje. Gerani i bombe s modulom za planiranje i korekciju (UMPK) su nešto sasvim drugo, opremljeni su skupim sustavima protiv ometanja odnosno CRPA antenama.

Zbog toga Gerberi često značajno skreću sa svoje rute. Takvi dronovi su već uletjeli u Bjelorusiju, Litvu i Latviju, ali nikada tako masovno kao u Poljsku u noći 10. rujna. Unatoč razmjerima, NATO je dolazak ruskih dronova smatrao ne napadom na savez, već pogreškom. Pokazalo se da raketa pronađena na poljskom teritoriju nije ruska - radilo se o raketi zrak-zrak AIM-120, koju su NATO lovci koristili za presretanje Gerbera.

Dron "Gerber", poznat i kao Gerbera, jeftina je i masovno proizvedena bespilotna letjelica koja je osmišljena ne toliko da uništi, koliko da iscrpi, zbuni i razotkrije branitelje. Iako na prvi pogled izgleda kao primitivna kopija moćnijeg iranskog Shaheda-136, njegova prava snaga leži u brojevima i psihološkom ratu koji vodi protiv onih koji ga moraju zaustaviti, pisao je The War Zone. 

Prvi primjerci pojavili su se u ljeto 2024. godine. Ruske snage lansiraju ih u velikim rojevima zajedno s krstarećim projektilima i skupljim dronovima poput Shaheda. Cilj je jednostavan: stvoriti kaos na radarskim ekranima i preopteretiti ukrajinsku protuzračnu obranu. Svaki dolazeći objekt mora se tretirati kao potencijalna prijetnja, što tjera branitelje da troše dragocjene i skupe presretačke projektile, čija cijena višestruko nadmašuje vrijednost samog drona. Time Rusija ne samo da povećava šanse da njezino smrtonosnije oružje stigne do cilja, već i identificira lokacije ukrajinskih PZO sustava koji se aktiviraju kako bi ga oborili.

Međutim, otpisati Gerber kao puki mamac bilo bi opasno. Ukrajinski obavještajni izvori potvrdili su da se novije verzije drona opremaju bojevim glavama. Iako se ne radi o velikim eksplozivnim punjenjima, ona mogu varirati od 2,5 do 10 kilograma, što je dovoljno za nanošenje značajne štete. Neki od pronađenih primjeraka imali su visokoeksplozivne fragmentacijske bojeve glave, pretvarajući jeftini dron u funkcionalnu kamikazu.

Treća uloga Gerbera je izviđačka. Opremljen kineskim kamerama visoke rezolucije (poput Topotek KHY10S90) i modemima, dron može obavljati vizualno i elektroničko izviđanje. Njegova zadaća može biti snimanje pogodaka drugih dronova, potvrđivanje uništenja ciljeva ili aktivno traženje radarskih i komunikacijskih sustava, čime postaje oči i uši za buduće napade.

S rasponom krila od oko 2,5 metra i duljinom od 2 metra, vizualno podsjeća na Shahed-136, što dodatno otežava identifikaciju. Pokreće ga jeftin dvotaktni motor s unutarnjim izgaranjem, poput kineskog DLE60, koji se često koristi u modelarstvu i može se lako nabaviti na komercijalnim platformama poput AliExpressa. 

Proizvodnja se odvija u Specijalnoj ekonomskoj zoni Alabuga u Tatarstanu, istom postrojenju gdje Rusija, uz iransku pomoć, proizvodi i dronove Shahed (lokalno poznate kao Geran-2). Procjenjuje se da tvornica može proizvesti do 50 Gerbera dnevno. Glavni sastojak su pjena i plastika.  Cijena jednog drona iznosi oko 10.000 američkih dolara, što je otprilike 9.300 eura - desetina cijene Gerana odnosno Shaheda-136. Ta niska cijena omogućuje Rusiji da vodi rat iscrpljivanja, gdje je ekonomski isplativo žrtvovati desetke ovih letjelica kako bi se uništio jedan vrijedan cilj ili iscrpile zalihe PZO raketa.

Analiza srušenih Gerbera otkrila je frapantnu činjenicu: unatoč tome što je rusko oružje, gotovo nijedna ključna elektronička komponenta nije proizvedena u Rusiji. Srce drona čine čipovi, procesori i moduli proizvedeni od strane vodećih zapadnih tvrtki. Na popisu se redovito pojavljuju imena kao što su Texas Instruments i Analog Devices iz SAD-a, STMicroelectronics iz Švicarske, te NXP Semiconductors iz Nizozemske.