Najgori su udari kojima nije moguće otkriti izvor, kaže nam sugovornik dobro upućen u zbivanja u HDZ-u pa dodaje:

"Ovo je jedan takav udar. Prerano su otpisali Tomu. On se sad prebacio na pozadinski položaj, s kojeg je i najmoćniji. Sad će se tek vidjeti koliko su griješili kad su govorili: ‘Tomo je glup, Tomo je ovakav, onakav...’. Nije Tomo glup. A sad će iskoristiti sve svoje resurse jer više nema što izgubiti."

Naš sugovornik vjeruje da je otkriće famozne milijunske pozajmice, kojom je HDZ od tvrtke PPD posudio 4,2 milijuna kuna da bi imao za plaće svojih zaposlenika, bio pažljivo smišljeni kontraudar na Milijana Brkića.

Spominje se i da u pozadini čitave operacije važnu ulogu ima Tomislav Karamarko, tu je istaknuto i ime Domagoja Miloševića, pa čak i Ane Karamarko! Brkić i Karamarko nedavno su se, govori sugovornik, susreli u Hotelu Arcotel. 

No susret nije završio prijateljski. Ovo je bila osveta, s dvije birane mete. Jedna je Brkić, koji je pokušao spasiti i stranku i vlastitu političku kožu odričući se Karamarka, a druga meta je Andrej Plenković koji bi, nastave li se Brkićeve afere, upao u nekoliko problema.

Prvo, Brkić bi se morao baviti samim sobom umjesto mobilizacijom članstva za izbore. 

Drugo, nastavak skandala stranku bi u kampanji prikazao kao skupinu posvađanih ljudi koji ne zaslužuju vlast, a to bi Plenkovića na jesen uputilo prema izlaznim vratima.

Karamarko je u međuvremenu nazivao lojalne ljude. To je u HDZ unijelo nemir...

Karamarkovi pozivi, upućeni šefovima županijskih organizacija, doveli su do velike konfuzije u stranci, kaže nam sugovornik iz HDZ-a, koji je uvjeren da je “put spasa” vraćanje HDZ-a na politički desni centar. 

Karamarkova era je, međutim, i stranku i državu pogurala udesno, a tom smjeru pogoduju i europski trendovi, od Britanije do Slovačke.

Karamarko je navijao za kandidaturu Mire Kovača za predsjednika stranke, a nije bio nesklon ni kandidaturi Zlatka Hasanbegovića ili Olega Butkovića. 

No Milijan Brkić, željezna ruka HDZ-a, spriječio je te kandidature ocjenjujući kako bi više kandidata raspirilo ratove u stranci i dovelo do rasula ili raskola.

Brkić je, čini se, bio dobri duh Andreja Plenkovića, no ne iz ljubavi, nego iz računice. On mu je raščistio teren. Konsolidacija HDZ-a nastavila se, međutim, “krivim srastanjem”. 

Brkić je zadnjih dana izveo nekoliko vrlo energičnih manevara pokušavajući ostvariti više ciljeva.

Očuvati jedinstvo stranke, spasiti vlastitu političku kožu, ograničiti unaprijed moć Andreja Plenkovića i, konačno, spasiti HDZ od potopa na rujanskim izborima ili ga, čak, dovesti do relativne pobjede guranjem umivenog kandidata koji dobro izgleda, govori jezike, ne pljuje po cesti, zna držati pribor za jelo i - sluša stranački gremij. 

Ukratko, nekom vrstom Sanadera lišenog poslovičnih mana i sklonog manekenskom doživljaju vlastite političke uloge. 

I sam Brkić nedavno je u Splitu progovorio jezikom Mahatme Gandhija - nećemo napadati i omalovažavati protivnike, govorit ćemo samo o projektima...

Svi su Brkićevi ciljevi jasni, poteškoća je jedino u tome što se neki od njih međusobno isključuju. 

Brkić je Plenkovićevu moć mislio ograničiti promjenom statuta, i kreiranjem lista za izbore, no Plenković je odbacio oba plana. 

Odmah je angažirao Damira Krstičevića i Davora Stiera, dvojicu jakih ljudi koje je Karamarko u raznim fazama otpisao te najavio da od promjena statuta nema ništa.

Istodobno, najavio je istragu pozajmljivanja novca iz PPD-a ne libeći se prijetiti ni kaznom kad se ustanove krivci:

“Želim od glavnog tajnika stranke dobiti izvješće o tome. Svatko na mojemu mjestu želio bi se informirati o tome. Ono što je bitno je odabir od koga se uzela pozajmica. Ne radi se samo o tome je li pozajmica bila zakonita, važno je i od koga se i zašto ona uzima. Ako stranka nije obaviještena o tome, kako pišu mediji, od onih koji su tada vodili stranku tražit ću političku odgovornost”.

Time je jasno naznačio prozapadni zaokret HDZ-a. On je, nedvojbeno, mezimac Bruxellesa i Washingtona.

Sumnjivce, doduše, nije imenovao: Brkićevi ljudi misle da će cilj Plenkovićeve odmazde biti Karamarkovi kadrovi, dok se druga strana uzda u to da će afera pozajmica biti početak Brkićeva kraja. 

Slučaj oko pozajmice je višeslojan i rasplest će se u nekoliko pravaca. Pravo je pitanje zašto je HDZ uzimao pozajmice baš od Plinarskog društva i tko je u tome posredovao? 

Zatim, priča s pozajmicama otkriva duboki sukob unutar stranke za koji se mislilo da je zamro odlaskom Tomislava Karamarka.

Na jednoj strani su ljudi odani Milijanu Brkiću koji su praktički otjerali Karamarka s mjesta šefa stranke, a s druge Karamarkova ekipa koja se želi osvetiti.

"Operativno smo pozajmicu dogovorili Karamarko i ja", izjavio je sam Brkić.

Stranka je poslala priopćenje u kojem je bezočnim lažljivcima nazvala sve one koji tvrde suprotno.

"Karamarko je taj koji je dogovorio sastanak i poslao Brkića. Cijelo vrijeme je sve znao, a u to vrijeme je navodno njegov prijatelj Josip Petrović bio savjetnik PPD-u. Preko te veze je išla pozajmica. Sad okreću priču", kaže nam sugovornik iz Brkićeva tabora.

"Tamo će biti krvi", kaže nam jedan analitičar pa nastavlja: 

“Brkiću su sad svi protivnici. Protivnik mu je Plenković, protivnik su mu Karamarkovi ljudi, odrekao ga se i Čuljak, a nema previše jak oslonac ni u stranci u kojoj ga se više boje nego što ga vole. Javnost ga ne voli”.

Andrej Plenković je, mudro, zauzeo poziciju arbitra, i to ne nekog osobito blagog - čini se da on HDZom kani vladati “čeličnom rukom u svilenoj rukavici”, kako je Šeks jednom opisao Sanaderov rukovodni stil. 

To je, dakako, stil koji u HDZ-u najbolje razumiju i najviše poštuju. No uz moć, HDZ-ovci žele i novac, pogonsko gorivo te stranke svakako nije idealizam.

"Kad je Jaca prepustila predsjedničku poziciju Karamarku, imali su oko 3,6 milijuna kuna plusa. Sad su u minusu većem od 13 milijuna kuna", kaže nam insajder iz stranke.

Te će brojke prilično smanjiti manevarsku sposobnost Andreja Plenkovića.

U stranci vrije i zato što Plenković sigurno nije vođa kakvog su zamišljali. Ipak, svima je jasno da su njegove šanse na izborima daleko najveće. 

To potvrđuje i primjer Kolinde Grabar Kitarović koja je pobijedila zahvaljujući izletu u centar.

"Nije im pametno podcjenjivati Andreja Plenkovića", kaže nam sugovornik iz stranke i dodaje:

"On je vrlo tašt čovjek, prilično samouvjeren, proračunat, krajnje ambiciozan - uvijek je bio jako ambiciozan - i neće nikome dopustiti da ga tretira kao marionetu, o tome nema ni govora. Članovi stranke koji ga ne vole zovu ga ‘frajla’, jer je jako uvredljiv i nije sklon praštanju. No on nije izvorni HDZ-ovac i teško će ovladati strankom.

Prema procjenama Vladimira Šeksa, Plenkovićeva mentora, većina šefova županijskih organizacija HDZ-a su Karamarkovi kadrovi. 

Ali to ne mora biti presudno. U zadnjih 15 godina vidjeli smo masu pašalićevaca koji su postali sanaderovci, pa su iza prve krivine aklamacijom izabrali Jadranku Kosor, da bi potom, na opće iznenađenje javnosti i sebe samih, izabrali Karamarka, a sad će ti isti ljudi, na još veće vlastito iznenađenje, postati plenkovićevci. 

Prođe li dobro na izborima, Plenković bi im tu ljubav mogao utjerati i na silu. Ivan Zvonimir Čičak nedavno je na portalu Direktno.hr koji je, inače, pod pokroviteljstvom Karamarkove ekipe i Joze Petrovića, napao budućeg vođu HDZ-a:

"On je autoritarna i nedemokratska osoba. Plenković i ja bili smo u dobrim odnosima. Nedavno sam u jednoj TV emisiji kritizirao njegov potez i potez njegovih ‘briselskih pajdaša’, koji su javno napali politiku vlastite stranke, zbog rušenja Oreškovića i njegove vlade. Oni su napali svoju stranku i zabili joj nož u leđa. To je, po mojemu mišljenju, u političkom smislu nedopustivo. Nazvao me je nakon te emisije i pitao zašto sam ga napao kad smo prijatelji. Odgovorio sam mu da ja nisam propitkivao naše prijateljstvo, nego sam propitkivao njegove javne političke poteze, i to na javni način. Sporili smo se oko teksta njihove izjave te sam predložio da se nađemo i to raspravimo. Odgovorio mi je da ‘on za mene više nema vremena i da se mi više nemamo što dalje nalaziti’. E, kad netko tako reagira, to znači da je on nedemokrat, da je netolerantan, da je autoritarna osoba i da je vrlo opasan za demokraciju.

Novinari koji su s Plenkovićem surađivali u Bruxellesu tvrde da bi bio izrazito ljut ako bi ga netko nazvao “europarlamentarcem” umjesto predsjednikom parlamentarnog odbora za pridruživanja EU i Ukrajine. 

Novinare koji bi mu postavili, prema njegovu sudu, neželjena pitanja stavio bi na led. Takva arogancija mu, kao lideru stranke, sigurno neće pomoći.

Vladimir Šeks nedavno je kod Ace Stankovića na pitanje gdje je griješio odgovorio vrlo iskreno - mudri Šeks danas smatra da je radio pogrešku kad je ulazio u ratove s medijima, tj. novinarima.

Čak je i Milan Bandić shvatio da je pogriješio kad je tužio Milanovića (pa i brojne novinare), pa je prošlog tjedna povukao tužbu.

U kojem će smjeru Plenković voditi HDZ? S kim će koalirati? Kakve će biti liste? Tko će ih sastavljati? Kako će se na izborima distancirati od Karamarkovih ljudi?

Oko toga je stranka podijeljena. Zlatko Hasanbegović gura koalicije s HSP-om i drugim strankama s desnog ruba, no brojni ljudi u vrhu stranke smatraju da je takva orijentacija pogibeljna.

"HDZ je pobjeđivao samo kad je bio u desnom centru. Moramo se riješiti Karamarkovih hipoteka, ali i osloboditi likova poput Pere Ćorića, Ilčića ili Tepeša. Neka idu sami na izbore, pa eventualno kasnije možemo ući u koaliciju, no sad ih vući uz sebe nije pametno. Stranci ne treba ni Hasanbegović, to nas definitivno vuče u skroz pogrešnom smjeru", kaže nam izvor iz stranke.

Može li HDZ uspjeti sa zaokretom u centar? U centru je najveći bazen glasova, ali su “ozljede još svježe”, da se poslužimo Karamarkovim rječnikom - može li Plenković za mjesec i pol dana skinuti s dnevnog reda teške povijesne hipoteke? 

S jakom posadom - Krstičevićem, Stierom, Ivanom Maletić, Zdravkom Marićem, Nikolom Brzicom - možda i može. Prirodni minimum te stranke koja ima 200.000 članova (engleski Laburisti imaju 150.000) kreće se vjerojatno između 50 i 60 mandata.

Ako dobiju 60, uz Most i manjine te Bandića moći će sastaviti vladu koju podupire barem 80 ruku. 

Oni imaju širi koalicijski potencijal jer nakon Karamarkova odlaska više nema prepreka suradnji Mosta i HDZ-a, a ni manjine neće zazirati onako kako su zazirale dok su strankom drmali Karamarko i Hasanbegović.

Milanovića je, pak, nemoguće ili vrlo teško moguće zamisliti u koaliciji s Mostom. 

On će morati odigrati utakmicu života, privući HSS na svoju stranu, što je već napola uspio, i dobiti s koalicijom barem 65 mandata da bi mogao razmišljati o komotnom sastavljanju vlade, što se čini prilično ambicioznim planom...

Jer, ne bude li iduća vlada stabilna - najviše zbog kamata od 20,5 milijardi kuna koje dolaze na naplatu 2017. - dogodine bismo opet mogli na izbore.

Plenković će, međutim, imati problema u zaokretu prema centru. Barem polovica stranke, pokazale su to sve ankete na stranačkom portalu, vjeruje da je ultimativna ikona i jedini izraz pravog smjera ministar kulture Zlatko Hasanbegović.

To da HDZ obožava ministra kulture jest čudo, ali ako znamo njegov profil, predznak tog čuda teško može biti pozitivan.

Hasanbegović, naime, uz sebe vuče Hrvatsku Marka Perkovića Thompsona, Hrvatsku čavoglavske parade, Hrvatsku proendehazijske revizije, a to - bez obzira na brojnost glasova - baš i nije nešto što daje nadu ovoj zemlji, da ne spominjemo reputaciju u svijetu.

Andrej Plenković se, dakako, Hasanbegovića ne odriče javno, no vrlo je teško zamisliti da će mu, čak i ako pobijedi na izborima, ponuditi mjesto ministra.

Hasanbegovićev uzmak izaziva valove gnjeva u stranci. Na stranicama koje izražavaju podršku Zlatku Hasanbegoviću, fanovi ministra kulture nariču zbog njegova uzmaka. Branitelj Mario Maks Slaviček napisao je cijelu žalopojku.

“Prateći kandidature za čelo HDZ-a počesto se eventualni ili čak poželjni kandidati pravdaju kako se ne žele kandidirati jer se time štite interesi HDZ-a. Posljednji je to, na moje razočaranje, izjavio dr. Hasanbegović, no i mnogi prije njega. I sve ja to mogu do određene granice razumjeti, no oni ne shvaćaju koliko su ovo prijelomna vremena. Stoga svima njima kazujem: Lijepo je to što se svi povode i pretpostavljaju svoje poteze interesima HDZ-a, no kad ćete Vi gospodo početi promišljati i govoriti kako želite te ispred HDZ-ovih postaviti interese Hrvatske i hrvatskog naroda? Nije pojedinac iznad stranke, jasno je, ali bome nije niti stranka iznad države i naroda. Neka bude jasno, nisam član HDZ-a, ali na njegovu čelu uistinu želim nacionalno osviještenog državotvorca, rodoljuba i domoljuba koji sam nije bio članom Komunističke partije, članom kojekakvih internacionalnih kvaziorganizacija koje predvode masoni i kome to nisu bili niti roditelji i preci. Eto, možda puno tražim, ali dajem si to za pravo kao Hrvat, katolik i hrvatski branitelj. Ili će, kako izgleda, doći do toga da ćemo morati stvarati novu političku snagu i opciju koja će se morati suprotstaviti sve sličnijim politikama ‘centraša’ SDP-a i HDZ-a, koji iz dana u dan sliče po svojim političkim potezima i ponašanjima kao jaje jajetu, na našu štetu i nesreću."

Božidar Alić, rubna pojava, no ikona desnice, proglasio je Andreja Plenkovića trojanskim konjem neokomunista.

S druge strane, pohvalne ocjene za Plenkovića izrekli su Ivo Josipović, u nekoj mjeri Jadranka Kosor, pa dijelom i Zoran Milanović.

"Andrej Plenković je bio moj student na Pravnom fakultetu, i to briljantan", rekao je Josipović Novom listu.

"Kako je kasnije napravio diplomatsku karijeru, on mi je prvo pao na pamet za savjetnika za vanjsku politiku. Plenković ima vrhunske performanse. On je vrlo obrazovan, naprosto izvrstan. Uvijek sam o njemu imao odlično mišljenje", rekao je Josipović.

Jedan njegov poznanik prisjetio se da Plenkoviću nije bilo lako donijeti odluku.

"Jako je cijenio Josipovića i pričao je da njegov izbor za predsjednika predstavlja spas za Hrvatsku. Ipak, naposljetku je odlučio ostati u MVP-u... Dolazak Andreja Plenkovića na vrh HDZ-a nedvojbeno je dobra vijest za cijelu zemlju. On će nas izvući iz Kevine jame tema u koju nas je gurnuo Karamarko. Neće mu biti lako, no uzeo je stranku na dnu, pa je može samo dizati."

Kakve teme može forsirati? Bilo bi dobro da otpuhne prašinu s programa koji je HDZ-u osmislio njemački IFO institut. Riječ je o pametnom, postupnom, metodičnom hodogramu promjena koji bi od Hrvatske vremenom, uz prihvatljivu cijenu, napravio konkurentno gospodarstvo.

Prednost tog programa je što je konzistentan i što je gotov - dvije vodeće stranke bile bi natjerane na raspravu o porezima, razvojnim alatima, tečajnim politikama i tome slično, a to bi za Hrvatsku već bila važna promjena smjera. 

I u ovim izborima stranke će se, dakako, natjecati u sijanju panike (SDP će plašiti birače povratkom Karamarkovih ljudi, dok će Most i HDZ birače plašiti Milanovićem), no važno je da se ekonomske teme barem primaknu fokusu.

S Plenkovićem, javne će rasprave ipak izgledati bitno drugačije - suvremenije.