Tajni Šukerov plan: Za godinu dana bježi iz HNS-a
Gotovo je. Ili samo mislimo da je gotovo... Jer i u Hiltonu, bazi HNS-a, zidovi imaju uši, pa smo tako doznali za plan prema kojem bi Davor Šuker do kraja 2018. trebao ostvariti svoj davnašnji san i dobiti važnu funkciju u Fifi te samim time prepustiti fotelju predsjednika HNS-a nekom drugome.
A to znači da bismo negdje u ovo doba iduće godine trebali imati reprizu predsjedničkih izbora, u kojima bi, kako sad stvari stoje, okršaj za mjesto prvog čovjeka hrvatskog nogometa vodili sadašnji saborski zastupnik HDZ-a i član izvršnog odbora HNS-a s funkcijom u mirovanju, Marijan Kustić, te Dario Šimić. Kustić je čovjek od povjerenja Damira Miškovića i vrlo ozbiljan kandidat s političkom pozadinom, a to je, kao što znamo, u HNS-u ključno još od vremena Franje Tuđmana.
Ovakav scenarij sa Šukerovim odlaskom u Fifu zapravo objašnjava zašto se Kustić, koji je imao dosta jaku podršku unutar struktura HNS-a, puno jaču nego Šimić, povukao iz predsjedničke utrke. A i zašto je šef Rijeke Damir Mišković ostao neutralan i nije se priklonio Dariju Šimiću. Naprosto je odlučio pričekati bolji trenutak za svog čovjeka...
Pobjednik ovih izbora je, dakle, Davor Šuker, gubitnik Dario Šimić, ali izbori za predsjednika HNS-a imali su mnogo sporednih likova, koji su, zapravo, odlučujući faktor u cijeloj toj priči. I mnogi od njih bit će to opet ode li Šuker i budu li izbori uistinu iduće godine. Idealna je ovo pozicija za te "lokalne šerife", svaka ruka u izboru za predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza vrijedi zlata.
A svaki u svom gradu, lokalni nogometni bossovi, ili bar većina njih, sjede uhljebljeni u najjačoj stranci, odnosno preko nje na javnim poduzećima tipa šef gradskog vodovoda ili gradskoga groblja. Većina ih direktno ili iz sjene godinama drma najjačim klubom u svojemu mikrosvijetu. Pritom vodite računa o tome da županijski nogometni savezi dobiju oko 600.000 kuna mjesečno od HNS-a samo za režije... To je nekih 300.000 eura u četiri godine.
Od 21 županijskog saveza u gotovo polovici, njih deset, predsjeda lokalni političar iz redova HDZ-a. Redom su to: Slavko Prišćan u Bjelovaru, Dubravko Galović u Slavonskom Brodu, Blaž Pezo u Dubrovniku, Stjepan Merkaš u Krapini, Marijan Kustić u Lici, Drago Lucić u Požegi, Željko Dulibić u Šibeniku, Đuro Bukvić u Virovitici, Josip Kuterovac (HDZ/BUZ) u Vukovaru te Nenad Črnko u Gorici. Toliko o Fifinoj krilatici o nemiješanju politike u sport...
Kako li je onda tek u Peruu kad su ga zbog toga skoro "frknuli" sa Svjetskog prvenstva?! Ti ljudi su svakako ključni element za sklapanje paradoksalne slagalice: između 80 i 90 posto Hrvata po svim anketama bilo je protiv Šukera i aktualne politike HNS-a, a istodobno je oko 80 posto županijskih nogometnih saveza glasalo za njega. Obrnuto proporcionalno. Kako je to moguće?
Vratimo se na trenutak na te sporedne, a zapravo ključne figure bez kojih bi bilo nemoguće konstruirati ovakav "privid demokracije" unutar HNS-a, osigurati temelje za duboko umrežen sustav koji je praktički nemoguće srušiti jer vam - samo da biste se kandidirali - treba devet županijskih nogometnih saveza od ukupno 21, a to je nevjerojatnih 43 posto!
Kad kažemo važne figure, ne mislimo pritom samo na fotografiju koja je obilježila izbore za predsjednika HNS-a, onu na kojoj Zdravko Mamić pridržava kaput Damiru Miškoviću... Dakle, svaki od 21 županijskog saveza ima svog "malog Mamića", odnosno lokalnog šerifa kojem je nogomet na neki način izlog. U Zadru je to bio i ostao Reno Sinovčić, u Šibeniku Ante Kulušić, u Slavonskom Brodu Dubravko Galović, u Osijeku Ante Vučemilović...
Oni iznad glave u uredu imaju fotografiju s Davorom Šukerom, uživaju putujući svijetom na račun HNS-a... Recimo, Antu Kulušića i imenjaka mu Vučemilovića, dvojicu ljudi od najvećega Šukerova povjerenja, koji drže Osijek i Šibenik, naći ćete u avionu među putnicima u Rusiju, na izvlačenje skupina SP-a. Za nula kuna, naravno. Osjećaju se važno. HNS časti. I ima ih zašto častiti jer taj početak i prvi glas u Šibeniku bili su ključni za uvjerljiv trijumf Šukera. Hoće li na kraju završiti 17-4 ili 18-3, nebitno.
Šuker ima potrebnih 14 županijskih glasova da glasovanje na izvanrednoj izbornoj skupštini HNS-a 22. prosinca pretvori u formalnost.
U Šibeniku smo vidjeli sve. Lokalne moćnike iz redova HDZ-a, od kojih će Dario Šimić glas dobiti - nikad. Predsjednik Željko Dulibić, koji je u međuvremenu zbog pritiska šibenske javnosti podnio ostavku, inače je provjereni kadar vladajuće stranke i ravnatelj Županijske lučke uprave u Šibeniku. Početkom godine bio je izložen paljbi u Šibeniku jer je lučka uprava odobrila koncesiju Ininoj benzinskoj postaji na samoj obali na 20 godina iako ona uopće nije bila ucrtana u GUP!
Nastavak na sljedećoj stranici...
Drugi "junak" šibenskoga glasovanja je Miho Mioč, opet HDZ, koji je glasao za Šukera kao predstavnik HNK Šibenika iako više uopće nije u rukovodstvu toga kluba. Mioč je u dva navrata bio na čelu HNK Šibenika i vodio ga toliko uspješno da je klub sa Šubićevca bio završio u trećoj ligi. I ne samo to. Mioč je kao još jedan "vojnik HDZ-a" bio na čelu Šibenskog vodovoda i odvodnje, koji se prošlog ljeta našao u centru nezapamćenog skandala.
Uspjeli su upropastiti kompletnu turističku sezonu ljudima u Vodicama! Turisti su bježali u špici sezone jer su iz cijevi, umjesto pitke vode, izlazile fekalije. Sve je navodno skrivio lokalni investitor: kopao je bušotine za vodu i spojio podzemnu vodu na vodoopskrbni sustav zgrade, potom je pumpu podesio na četiri bara, što je puno više od tlaka u vodovodnim cijevima, pa je došlo do povrata vode u obrnutom smjeru (?!). Uglavnom, Mioč je ubrzo napustio fotelju šefa Vodovoda i prebačen je "na pričuvnu poziciju"...
Afera s fekalijama u cijevima s pitkom vodom nije bila jedina za Miočeva mandata na mjestu šefa Vodovoda. Šibensko gradsko poduzeće izgubilo je ogroman novac jer je dalo jamstvo za kredit posrnulom nogometnom klubu sa Šubićevca, pa su na kraju ovršeni za 1,6 milijuna kuna, a Jadransku banku "pametno" su dokapitalizirali s pet milijuna kuna. Objašnjenje Mioča bilo je briljantno.
"Jadranska banka? Politika je to odredila preko Vodovoda. Da li je to bila pametna odluka? Vjerojatno nije. Da li je bila legitimna? Bila je! Da li bih danas to napravio? Ne bih. Da li su me na to nagovorili raznorazni naši koji su 'iznad mene'? Jesu, to je istina", priznao je Mioč. Ništa bolja, zapravo još lošija je situacija u Karlovcu. Tamo je šef županijskog nogometnog saveza Neven Šprajcer, jedan od glavnih protagonista afere "pošteno suđenje", u kojoj su osuđeni sudački moćnici Željko Širić i Stjepan Djedović.
Širkan je dobio četiri godine, a Šprajcer deset mjeseci uvjetno s rokom kušnje na četiri godine. No evo i njega opet, na poziciji šefa karlovačkog nogometa. U njegovoj eri Karlovac je od senzacije HNL-a potpuno propao i potonuo u rang međužupanijskog niželigaša s ogromnim dugovima. Šprajcerov županijski savez u utorak navečer je daleko od očiju javnosti, u potpunoj tajnosti zasjedao i podržao Šukera.
U Slavonskom Brodu lokalni šerif je opet HDZ-ovac Dubravko Galović, gospodin koji je u prošlosti kažnjavan iznosom od 10.000 kuna, čak i od Hrvatskog nogometnog saveza, jer je - u razdoblju od nekoliko godina - najprije izazvao prekid utakmice u Vranovcima napavši suca Tomislava Mijića, a potom u Slavonskom Brodu, na stadionu "Stanko Vlajnić Dida", u svlačionici nasrnuo na danas prvoligaškog nogometnog suca Željka Frkovića.
A prije dvije godine dotični gospodin završio je u svim medijima zbog prijetnji novinarki lokalnog portala. Evo i transkripta objavljenog na brodskom internetskom portalu sbplus:
Galović: Što me prozivaš na portalu?
Novinarka: Na kakvo prozivanje misliš?
Galović: Ono za Dom zdravlja. Tko je to naručio? Zašto si to napisala?
Novinarka: U čemu je problem? (...)
Galović: Kako te nije sramota. Ti si smrad, đubre... Zapamtit ćeš to što si napisala. Ako te nitko nije ugasio, ja ću. Sad je dosta. Začepit ću te za sva vremena.
Svega je u prošlosti bilo u izvršnom odboru HNS-a... Između ostalog, nekoć je tu sjedio i izvjesni Šime Zirdum, koji je 2011. pravomoćno osuđen na godinu dana zatvora jer je dokazano da je jednoj malodobnoj nogometašici, koja je tad imala 16 godina, gurao ruku u gaćice.
"Kad sam ušla, počeo me dirati. Bilo je gnjusno. Poludjela sam. Pobjegla sam van i sve ispričala kolegici. Ubrzo su sve cure znale i sve smo plakale. Čak smo razmišljale da i ne odigramo utakmicu. Policija me ispitala nakon utakmice. Rekla sam kako je bilo. Čula sam da je Zirdum takvih ispada imao i prije. Nisam bila prva, ali se duboko nadam da sam zadnja", ispričala je tad za Večernji list 16-godišnja djevojčica i sve ponovila na sudu...
Sad vam je vjerojatno jasniji odgovor na pitanje s početka teksta - kako to da je 80 posto ljudi protiv ovakvog načina vođenja HNS-a, a Šuker dobije 80 posto glasova? Ako umjesto pitke vode kroz cijevi mogu ići fekalije, onda je moguće da Šuker slavi. Kako neće kad "pumpa" gura vodu na njegov mlin...