Umjetničko djelo opljačkano od strane nacista iz renomirane zbirke Goudstikker pronađeno je u domu potomaka zloglasnog nizozemskog suradnika SS-a, potvrdio je umjetnički detektiv Arthur Brand, opisavši slučaj kao "najbizarniji u cijeloj svojoj karijeri". Riječ je o "Portretu mlade djevojke", djelu nizozemskog umjetnika Toona Keldera, koje je desetljećima visjelo na zidu obitelji Hendrika Seyffardta, jednog od najviše rangiranih nizozemskih kolaboracionista.

Ovaj slučaj povlači paralele s otkrićem koje je 2025. godine dospjelo na svjetske naslovnice, kada je slika iz 18. stoljeća, također opljačkana iz zbirke pokojnog židovskog trgovca umjetninama Jacquesa Goudstikkera, uočena u oglasu za nekretnine u Argentini. U nizozemskom slučaju, priča je dobila osobni zaokret kada se Brandu obratio čovjek koji je nedavno otkrio dvije uznemirujuće obiteljske tajne: da je potomak Seyffardta i da njegova obitelj godinama posjeduje opljačkanu umjetninu.

Tko je bio Hendrik Seyffardt

Da bi se razumjela puna težina ovog otkrića, ključno je znati tko je bio Hendrik Seyffardt. Kao general, zapovijedao je Nizozemskom dobrovoljačkom legijom, jedinicom Waffen-SS-a koja se borila na Istočnom frontu. Bio je jedan od najistaknutijih nizozemskih suradnika nacističkog režima, a njegova odanost nagrađena je državnim sprovodom u Haagu nakon što su ga 1943. godine ubili borci pokreta otpora. Vijest o njegovoj smrti objavljena je i na naslovnici The New York Timesa. I sam Adolf Hitler poslao je vijenac na sprovod.

Rođen 1872. godine u Bredi, Seyffardt je potjecao iz ugledne vojne obitelji; otac mu je bio ministar rata. Slijedeći obiteljsku tradiciju, s petnaest godina upisao je Kraljevsku vojnu akademiju i započeo karijeru koja ga je vodila do samog vrha nizozemske vojske. Smatran je iznimno sposobnim i vještim vojnikom. Nakon službe u tvrđavskom topništvu, vratio se na akademiju kao predavač, a zatim se usavršavao na Višoj ratnoj školi kako bi se kvalificirao za rad u Glavnom stožeru.
Njegov uspon bio je metodičan i postojan. Godine 1928. imenovan je zapovjednikom prve divizije s činom general-majora, a samo godinu dana kasnije postao je načelnik Glavnog stožera. U svibnju 1934. umirovljen je u činu general-pukovnika, završivši, kako se tada činilo, besprijekornu i časnu vojnu službu.

BORBA ZA ARKTIK Trump ide na Grenland?! Niču tri nove američke baze, meta je GIUK prolaz

Nakon što je napustio aktivnu službu, Seyffardtove fašističke i izraženo antikomunističke ideje postajale su sve očitije. Držao je predavanja za konzervativni Savez za nacionalnu obnovu (VNH) i pisao članke za "Volk en Vaderland", glasilo Nacionalsocijalističkog pokreta u Nizozemskoj (NSB). Godine 1937. i formalno se pridružio NSB-u, ali je članstvo napustio nakon otprilike godinu i pol, navodno razočaran unutarstranačkim sukobima između vođe Antona Musserta i radikalnijeg Meinouda Rosta van Tonningena. Iako je formalno istupio, njegove simpatije prema nacističkoj ideologiji ostale su neupitne, a njemačka vojska i planovi okupacijskih snaga duboko su ga impresionirali nakon kapitulacije Nizozemske.

Početkom veljače 1943. godine vođa NSB-a Anton Mussert imenovao je Seyffardta u svoj takozvani "kabinet u sjeni", savjetodavno tijelo koje je trebalo surađivati s njemačkim vlastima. Za komunističku grupu otpora CS-6, pod vodstvom dr. Gerrita Kasteina, to je bila kap koja je prelila čašu. Bojali su se da je formiranje te vlade korak prema uvođenju opće vojne obveze za slanje Nizozemaca na Istočni front. Seyffardt, kao simbol vojne kolaboracije, postao je glavna meta.

Uvečer 5. veljače 1943. članovi pokreta otpora pozvonili su na vrata Seyffardtove kuće u Haagu. Kada je otvorio, u njega su ispaljena dva hica. Preminuo je sljedeći dan u bolnici. Njegov atentat izazvao je val brutalnih nacističkih represalija poznatih kao Operacija Silbertanne, tijekom koje su njemačke snage i njihovi nizozemski pomagači ubili desetke civila kao osvetu.

'Sramim se, slika se mora vratiti'

Pronađena slika u domu njegovih nasljednika je, prema Brandovoj istrazi, dio goleme kolekcije od preko 1200 umjetnina Jacquesa Goudstikkera, piše The Guardian, židovskog trgovca koji je 1940. morao pobjeći pred nacističkom invazijom, no tragično je preminuo na brodu za Englesku. Cjelokupnu kolekciju zaplijenio je Hermann Göring, jedan od najmoćnijih ljudi Trećeg Reicha. Dio Goudstikkerove zbirke prodan je na aukciji u Amsterdamu u listopadu 1940. godine. Brand vjeruje da je upravo na toj aukciji Seyffardt kupio sliku koja se potom generacijama prenosila unutar njegove obitelji, čiji su članovi nakon rata promijenili prezime kako bi prikrili svoju sramotnu prošlost.

Ključnu ulogu u razotkrivanju odigrao je Seyffardtov potomak koji je odlučio prekinuti desetljeća šutnje. Muškarac, koji je želio ostati anoniman, kontaktirao je Branda nakon što je shvatio porijeklo slike koju je vidio kako visi u hodniku Seyffardtove unuke. Kada ju je upitao o povijesti slike, njezin odgovor bio je ledi krv u žilama.

​- To je židovska opljačkana umjetnina, ukradena od Goudstikkera. Ne može se prodati. Ne govori nikome.

No, umjesto da posluša, muškarac je osjetio duboki sram i bijes zbog godina zataškavanja. U izjavi za nizozemski list De Telegraaf rekao je kako je ostao "bez teksta" te da je odlučio sve iznijeti u javnost jer obitelj nije željela vratiti sliku.

​- Sramim se. Slika se mora vratiti nasljednicima Goudstikkera.

Istraga "Indiane Jonesa svijeta umjetnosti"

Arthur Brand, poznat po nadimku "Indiana Jones svijeta umjetnosti", pokrenuo je vlastitu istragu. Na poleđini slike uočio je Goudstikkerovu etiketu, a u okvir je bio urezan broj 92. Pregledom arhivskih zapisa aukcije iz 1940., na kojoj se prodavao dio opljačkane Goudstikkerove kolekcije, pronašao je stavku pod brojem 92: "Portret mlade djevojke" autora Toona Keldera. Time je porijeklo slike nedvojbeno potvrđeno.

Međutim, put do povrata umjetnine bio je pravno kompliciran. Zbog zastare, nizozemska policija nije imala ovlasti zaplijeniti sliku. Nizozemski Odbor za restituciju, koji savjetuje o nacističkim opljačkanim umjetninama, također je bio nemoćan jer njegova nadležnost ne obuhvaća privatne osobe, već samo potraživanja prema državi. Potomak koji je sve pokrenuo shvatio je da je pritisak javnosti jedini način da se slika vrati pravim vlasnicima.

Strategija je uspjela. Nakon što je priča dospjela u medije, obitelj je, suočena s istinom, ipak odlučila predati sliku. Seyffardtova unuka je za nizozemske medije izjavila da nije znala da je slika opljačkana.

​- Dobila sam je od svoje majke. Sada kada me ovako suočavate, razumijem da Goudstikkerovi nasljednici žele sliku natrag. Nisam to znala.

Na kraju je djelo predano Brandovom timu, koji je u kontaktu s odvjetnicima nasljednika obitelji Goudstikker kako bi organizirali konačni povrat.

​- Pronalazio sam već umjetnine koje su opljačkali nacisti, uključujući djela u Louvreu, nizozemskoj kraljevskoj zbirci i brojnim muzejima. No, otkrivanje slike iz poznate zbirke Goudstikker, u posjedu nasljednika zloglasnog nizozemskog generala Waffen-SS-a, doista nadmašuje sve - zaključio je Brand.

* uz korištenje AI-ja