Dva dana nakon hidroelektrane na slapovima Niagare, 28. kolovoza pušten je u pogon jedan od prvih svjetskih cjelovitih elektroenergetskih sustava s izmjeničnom strujom, Hidroelektrana „Krka” - Šibenik (kasnije nazvana „Jaruga I”). Hidroelektrana Krka (1903. preimenovana u Jaruga 1) podignuta uz slapove Skradinskog buka na rijeci Krki, bila je prva u Europi i druga u svijetu hidroelektrana s proizvodnjom višefazne izmjenične struje. Puštena je u rad 28. kolovoza 1895. dva dana nakon sto je proradila prva na svijetu Edward Dean Adamsova višefazna hidroelektrana na Niagari s Westinghousovim generatorima po patentu Nikole Tesle. Do tada je u svijetu postojalo tek nekoliko elektrana izmjenične struje s jednom fazom.

Instalirana snaga hidroelektrane „Krka“ je bila 0,23 MW. Koncepcijski hidroelektrana je bila projektirana kao derivacijska, s vodnom komorom (bazenom) konstruiranom uz objekt. Voda rijeke Krke je od vodozahvata do komore vođena već postojećim ali prilagođenim otvorenim kanalom. Strojarnica je bila projektirana za ugradnju dva agregata. U prvoj fazi je bio ugrađen samo jedan dvofazni Ganzov generator „prototip - A2“ po patentu Otta Blathyja, a ispod njega je u vodnom dijelu bila instalirana vertikalna hidroturbina „Girard“, koja je vodenim padom od 10 m osiguravala snagu od 320 HP (235 kW) koristeći samo 3,20 m3/sec od dozvolom odobrenih 25,81 m3/sec vode rijeke Krke. Snaga je stožastim zupčanicima s kosim zubima bila prenošena na vodoravnu os generatora s budilicom. Ganz dvofazni generator, tada prvi u Europi, je sa 315 obrtaja u minuti proizvodio izmjeničnu struju od 42 Hz i napona od 3000 V koja je preko rasklopnog tornja bila izravno spojena na dalekovod.

Hidroelektranu je projektirao i sagradio hrvatski inženjer talijanskog podrijetla, Vjekoslav Meichsner, na svojim terenima na lijevoj obali rijeke Krke uz slapove Skradinskog buka. Projekt je realizirao uz tehničku podršku inženjera tvrtke Ganz iz Budimpešte i financijske podrške Ante pl. Šupuka tada gradonačelnika Šibenika. Građevnu dozvolu mu je 2. prosinca 1892. izdalo Općinsko Upraviteljstvo Šibenika, a dozvolu ( „Rasudu“) za korištenje 25,81 m3/sec vode rijeke Krke je dobio 22. ožujka 1894. od nadležnog Kotarskog poglavarstva u Zadru. Hidroelektrana je prvenstveno bila namijenjena za gradsku rasvjetu grada Šibenika.

Inženjerski genij

Vjekoslav pl. Meichsner bio je talijanski inženjer građevinarstva, inovator i poduzetnik. Danas se smatra jednim od  najvećih hrvatskih umova 19. stoljeća. Rodio se 1847. godine u Italiji kao Luigi Meichsner. Budući da je većinu života proveo u Hrvatskoj, koristio je ime Vjekoslav. Njegov “projekt života” bila je izgradnja hidroelektrane na rijeci Krki. Pune 22 godine razrađivao je svoj projekt, a tek se u listopadu 1892. uspio približiti njegovoj realizaciji. Njegov entuzijazam prepoznali su Ante Šupuk, tadašnji gradonačelnik grada Šibenika i njegov sin Marko Šupuk, a pomoć pri izradi projekta ponudila su i trojica znanstvenika i izumitelja, Mađari Károly Zipernowsky, Miks Déria i Otto Bláthya bez čijeg transformatora sa zatvorenim magnetskim krugovima primjena izmjenične struje ne bi bila moguća.

U listopadu 1892. godine Meichsner je zatražio od šibenske općine dozvolu kako bi na svome zemljištu na Skradinskom buku mogao izgraditi kuću u kojoj je htio koristiti hidrauličnu snagu rijeke Krke, kako bi proizveo električnu energiju.

Gotova u 16 mjeseci

Gradnja hidroelektrane Krka (HE Krka) započela je 22. ožujka 1894., a radovi su  trajali 16 mjeseci, što se u tadašnje doba smatralo uspješnim  pothvatom. Sustav je pušten u pogon 28. kolovoza 1895. godine „oko dvadesete ure i dvadeset časaka“, samo dva dana nakon puštanja u pogon najpoznatije svjetske hidroelektrane na slapovima Niagare.

HE Krka bila je prva javna izmjenična hidroelektrana u Hrvatskoj, a grad Šibenik prvi grad koji je rasvijetljen revolucionarnom Teslinom izmjeničnom strujom te je zbog toga nazvan „kolijevkom hrvatske elektroprivrede“. HE Krka je nakon puštanja u pogon imala snagu 320 KS, a 1899. je ugrađen još jedan agregat te je instalirana snaga bila 640 KS (oko 470 KW) uz najveći protok vode od 3,2 m3/s. HE Krka je radila do Prvog svjetskog rata, kada ju je uništila Austro-Ugarska kako bi koristila bakar dalekovoda u vojne svrhe.

U NEW YORKU 1943. Rijetka fotografija Teslinog sprovoda. Hrvat je svirao Teslinu omiljenu "Tamo daleko"

Meichsner je umro u Zadru 1916. godine, a pola stoljeća nakon njegove smrti ostvario se projekt prve regionalne elektroenergetske mreže. Ostali značajniji Meichsnerovi projekti bili su gradski vodovod, Pokrajinska bolnica i  zgrada Okružnog suda u Zadru.

Svjetska stručna udruga – IEEE (Institut inženjera elektrotehnike i elektronike), uvrstila je HE Krka na svoj popis najvažnijih povijesnih inženjerskih dostignuća u svijetu. Od 1995. godine Hrvatska elektroprivreda – HEP datum 28.8. (dan kada je HE Krka puštena u pogon) obilježava kao Dan Hrvatske elektroprivrede.