Sjedinjene Američke Države povukle su se iz UN-ovog vijeća za ljudska prava optužujući ih, onako usput, za anti-izraelsku politiku i zanemarivanje drugih kršenja ljudskih prava po svijetu. Da američki predsjednik Donald Trump pazi s kime se druži i koga javno podržava, vjerojatno bi i takva poruka imala snažnijeg odjeka. 

Ovako, barem laički gledano, čini se da je Trumpova administracija opet odlučila ponašati se kao razmaženo derište i odnijeti loptu s igrališta zato što nije zvijezda na terenu. Kolumnist New York Timesa Thomas Friedman jednostavno pobraja u kakvom društvu se Trump kreće.

Posljednjih dana i tjedana smo gledali kako se Sjeverna Koreja i SAD napokon približavaju, barem sudeći po izrazima prijateljstva između Kim Jong-Una i Trumpa koji su se srdačno rukovali i dosta dugo vremena družili. Friedman otvoreno kaže da podržava zbližavanje jer bi to moglo napokon dovesti do kraja rata i neprijateljstva na Korejskom poluotoku. 

Ono što Friedmana zabrinjava je Trumpova nedavna izjava: "Kad Kim priča, svi ga slušaju. Želim da i mene tako slušaju". Kasnije će američki predsjednik pojašnjavati da je to bila samo šala, ali je to još jedan u nizu dokaza da su mu draži diktatori ili diktatori u nastajanju. Takvi postupci mogu pomoći u odnosima SAD-a i raznih diktatura po svijetu, ali istovremeno uništavaju odnose s drugim svjetskim silama. Osim toga, omogućuju i drugim nadobudnim diktatorima da preuzmu sve više vlasti.

Zatvori užasa "Zatvorenike raznose dinamitom i obitelj mora gledati"

Jedan od specifičnih primjera je Egipat gdje je Abdel Fattah al-Sisi preuzeo svu vlast i žestoko se obračunao sa svim kritičarima. Među njima je i Shady al-Ghazaly Harb, kirurg obrazovan u Velikoj Britaniji koji je završio u zatvoru samo zato što se usudio kritizirati Sisijevo postupanje s disidentima preko Twittera.

"Poruka je jasna. Svaka kritika ili mrvica satire je dovoljno da Egipćani završe u zatvoru", kaže Sarah Leah Whitson, zadužena za Bliski istok i Sjevernu Afriku u Human Rights Watchu.

Slična je situacija i u Turskoj gdje je mnoštvo novinara završilo u zatvoru ili egzilu zbog odnosa prema Recepu Tayyipu Erdoganu. Committee to Protect Journalists (CPJ) pojasnio je u prosincu prošle godine da više od polovice zatvorenih novinara čitavog svijeta leži u turskim, kineskim i egipatskim zatvorima. "Nacionalistička retorika predsjednika Trumpa, fiksacija na islamski ekstremizam i uporno korištenje naziva "fake news" za bilo kakvu kritiku samo pomaže optužbama koje takve vođe država mogu staviti na račun novinarima", kažu iz CPJ-a.

Trump i Orban Što se događa s Europom? Propada kao Amerika

Saudijski prijestolonasljednik Muhamed bin Salman je pokrenuo neke reforme od ključne važnosti za ljudska prava u pustinjskoj kraljevini, ali istovremeno je stvorio pravu klimu straha. Pod izlikom borbe protiv korupcije je zatočio desetke saudijskih poslovnih ljudi, a ni aktivistkinje vozačice nisu izmakle njegovom oku. Naime, u Saudijskoj Arabiji je donedavno ženama bilo zabranjeno sjednuti za volan i 17 žena je privedeno zbog kršenja tog pravila. 

O Filipinima i njihovom predsjedniku Rodrigeu Duterteu i njegovom načinu borbe protiv droge ne treba previše ni pričati. Tisuće ljudi su poginule u borbama protiv krijumčara drogama, ali aktivisti će otvoreno reći da su to sitni dileri ili tek ovisnici o narkoticima. Velike ribe, veliki dileri sigurno operiraju uzduž i poprijeko korumpiranog sustava Filipina.

Čak i nekad prozapadno orijentirana Poljska guši sve disidente što je zasigurno crna mrlja čitavoj Europskoj uniji. 

"Amerika će preživjeti Trumpa. Imamo snažne institucije i mnoštvo ljudi posvećenih očuvanju naših demokratskih procesa, ali države poput Egipta, Filipina i Turske su krhke demokracije. Nekada su aktivisti mogli reći da će SAD smanjiti financijsku pomoć ako im netko naudi, ali sada imamo predsjednika koji čestita vođama na izbornim prijevarama i, naizgled, podržava takvo ponašanje", kazao je Michael Posner, šef centra za ljudska prava na NYU Sternu.