Citati iz 1991, citirano prema memoarima Vladimira Šeksa

"Da je drugačija bila politika i da se ostvarilo ono što nam se stalno pripisuje genocidnost, pa ustaštvo, mislim da bi danas čitav progresivni svijet bio na strani tih koji danas pucaju na nas, a Hrvatska bi bila na optuženičkoj klupi. A mislim zbog ovakve dosadašnje politike vrhovništva mirotvorne, stvari su kristalno jasne i čitav svijet je za sada barem deklarativno osudio agresora, a daje podršku našoj Republici."

U ovom trenutku glavni neprijatelj ustavnog poretka Hrvatske, koji se izrazio i kroz otvoreni rat, jest Jugoslavenska armija i sve što je povezano s njom. Dakle, i njezine obavještajne službe koje koriste agenture i pojedince koji djelujući u organizacijama ekstremnog hrvatstva, kroz radikalne parole, a pozivajući se i na ustaštvo, na tom konceptu nude izgradnju buduće hrvatske države.

Nije teško dokučiti da i kroz takve organizacije neprijatelj želi podrivati naš ustavno pravni poredak. I zato se na političkom planu sukobljavamo s tim hrvatskim radikalizmom koji objektivno podriva sadašnju obrambenu snagu Hrvatske, jer civilizirani demokratski svijet, kako domaći tako i svjetski, ne može prihvatiti povratak aveti prošlosti koje su na ovim prostorima izazvale krvave obračune.

A plus toga, onda imamo, znači, rasovske pojave, stvaranja pojedinačnih vojski, najprije u krilu HDZ-a, kao što je to bio slučaj Osijek, Glavaša, Merčepa i drugih, pa do onda i pojave HOS-a u okviru Hrvatske stranke prava koja ima zadaću od KOS-a, i to imamo razgovore generala jugoslavenskih koji daju, da imaju svoje ljude, pa do stranih obavještajnih službi. I postojanje HOS-a je dokaz da je ova Hrvatska, naša Hrvatska nastavak NDH, da ne držimo situaciju u svojim rukama.

O tome nam govore, ne samo u razgovorima strani državnici, diplomati nego i na haškoj konferenciji znači, uime čitavog svijeta. Pa će jedan Bush izjaviti da zbog takovih paravojnih organizacija koje nose fašistička obilježja, da Hrvatska ne može biti tretirana povoljnije negoli Srbija. Prema tome, HOS nam je nametnut kao uteg, ne samo zato da bi nas se nadalje obilježavalo kao profašističku, proustašku organizaciju, negoli i zato da bi se kazalo i Jugoslavenska armija se ne mora povući iz kriznih područja, jer su ugroženi od hrvatskih ustaških genocidnih namjera.

U tom pogledu mi smo već posljednja dva mjeseca govorili i pozivali MUP i Ministarstvo obrane da se raščisti s time. Što se tiče samo vojske, htjelo nam se nametnuti tako da bi Glavni stožer samo sa tim oficirima bio potpuno odvojen od Ministarstva, a ti oficiri bi imali svu politiku,... ali sam uspostavio jedinstveno Ministarstvo u kojem je Glavni stožer za operativne poslove samo dio oružanih snaga...

U sklopu tih problema unutarnjih poslova i vojske poseban je problem taj što su nam ti hosovci unijeli jednu anarhičnu situaciju u Hrvatsku općenito, sa tim posebnim oznakama HOS-a, U i Pavelićevih slika, čak i SS što snimaju strani novinari, o čemu se piše i u čemu nas poistovjećuju sa NDH i sa ustaštvom. I u redovima ne samo usko HOS-a, nego i u tom ratu koji vodimo, bilo je na mnogim mjestima anarhičnih samovoljnih postupaka, nedjela, pa i neopravdanih zločina. Sisak, Bjelovar, Osijek, Vukovar, Karlovac, Gospić, sve je to nešto što je već izašlo i na međunarodnu scenu i što bi moglo našu demokraciju i ne samo demokraciju, nego Hrvatsku kao takvu kompromitirati. Na Vijeću i na sastancima ovog užeg tijela Ureda za zaštitu ustavnog poretka Ministarstva unutarnjih poslova i obrane razgovarali smo o tome i dogovorili se da moramo ići i na razoružanje, znači tih svih drugih skupina, pojedinaca koji nisu u sastavu MUP-a ili vojske, ali i pred sud sa počiniocima tih zlodjela, da bismo se ogradili, da ne bismo dopustili da nam taj uteg ponovno padne na glavu, na pleća nove Hrvatske, da bismo uostalom dokazali da nećemo dopustiti pojave koje mogu voditi i do građanskog rata i koje bi mogle onemogućiti izgradnju demokratske Hrvatske. Mislim da tu treba, znači, uz te programirane i neprogramirane elemente, treba uključiti i one koji su bili počinioci, možda i neke obnevidjele ljude koji su, jasno mi znamo da ti hrvatski ljudi, ti hrvatski mladići koji su bili očevidci tih srpskih zločina, tih paljenja hrvatskih sela, uništavanja hrvatskih ljudi, djece, žena i staraca, može se razumjeti da je poneko izgubio glavu i posegnuo za samovoljom, ali, znate, veoma je zanimljivo da kod tih nekih pojava daje, kako to da je manje-više svuda ostao svjedok, prema tome čak se ne radi samo o tom jednom obnevidjelom fanatizmu naših ljudi, ogorčenosti, nego da se u mnogo slučajeva radi i o provokacijama.