Pandemija korona virusa naglavačke je okrenula svijet i do daljnjega suspendirala život u mnogim - zemljama, zbog čega se mnogi stručnjaci ne libe nazvati ovu pandemiju najvećom krizom nakon Drugog svjetskog rata. Ovaj virus izrazito je opasan zato što se nekontrolirano i eksponencijalno širi, čime uzrokuje neizbježni kolaps zdravstvenog sustava, čiji su kapaciteti ograničeni.

Državna vlast i krizni stožeri čine sve kako bi maksimalno usporili širenje pandemije ovog nepoznatog virusa. Upute i preporuke nadležnih institucija štite ne samo život nego i društvenu stabilnost. Svako društvo ima obavezu spasiti svaki život koji se spasiti može. Bez iznimke. Važno je da javnost ima u vidu kako sve ovo što se događa nije svjetska apokalipsa nego dodatni rizik, koji (još) nismo uspjeli ukrotiti. Za krizne periode tipično je da blokiraju funkcionalnost društvenog sustava i životnih navika te stvaraju određene strahove.

Kako jedna nevolja nikad ne dolazi sama, Zagreb i okolicu u nedjelju je pogodio prilično snažan potres, koji je dodatno pojačao osjećaj straha i bespomoćnosti. 

Scenariji iz Kine i Italije podsjećaju na apokaliptične filmove, što samo uzrokuje osjećaj ekstremne ugroženosti i bespomoćnosti. Kako god da se ova priča završi, svijet nakon ovoga više definitivno neće biti isti. U kriznim vremenima izlazi na vidjelo sve ono što u normalnoj svakodnevici nije uređeno ili je manjkavo. Javnost je mišljenja da su nadležne institucije u RH  pravodobno reagirale te da čine sve kako bi se stanovništvo zaštitilo.

SVJETSKE POŠASTI Upozorili nas prije dvije godine: Prijete nam virusi gori od ebole

Slike praznih polica u trgovačkim centrima i mahnite potrage za uljem, brašnom te zadnjim rolama toaletnog papira već su obišle društvene mreže.

Pretjerano gomilanje prehrambenih namirnica koje bi se ionako mogle lako pokvariti ne vodi ničemu osim k tome da budemo brži od susjeda, koji, eto, nisu mogli kupiti ni litru ulja, dok bi nama na našim zalihama pozavidjela i omanja trgovina prehrambenim namirnicama. To je s jedne strane posve razumljivo i logično, jer ljudi reagiraju  u strahu od potencijalne nestašice, pa im velika količina hrane (i WC papira) daje osjećaj kontrole u situaciji u kojoj se možda osjećaju bespomoćno i ugroženo. 

S druge je strane riječ o kolektivnoj paničnoj reakciji, koja nije racionalna. Hrane ionako ima dovoljno za sve. Ako kao društvo budemo solidarni i mudri, nitko ne bi trebao ostati  gladan i žedan. Dobro je dok se još može potrošiti plaća od proteklog mjeseca, ali što će se dogoditi kad ne bude novca, jer se ovaj mjesec nije radilo? 

Može se očekivati i porast obiteljskog nasilja i zlostavljanja. Ne treba zanemariti ni to da će ova iznimna situacija prisiliti mnoge ljude da se konačno suoče sami sa sobom i  s vlastitim samoćama. Nije to jednostavna zadaća, pogotovo ako ste godinama bježali sami od sebe. Na novonastalu krizu prouzrokovanu virusnom pandemijom reagirala je i Hrvatska biskupska konferencija (HBK) prihvatila dio odgovornosti te pozvala sve vjernike na poštovanje Vladinih mjera prevencije protiv širenja pandemije. 

VELIMIR ŠONJE "U travnju ćemo znati je li korona virus 'ubio' Hrvatsku"

Neovisno o tome vjeruje li netko u Boga, Alaha, Krišnu, Windows 10 ili Maradonu, virus je virus: taj se ne krsti i ne klanja nego udara na one najslabije i najugroženije. 

Ovo nije trenutak za inat i prkos nego za konkretne i odgovorne mjere. Ljudski životi su u pitanju, a jedna od temeljnih zadaća svakog vjernika je brinuti se za sve one koji su slabi,  nemoćni i ugroženi. No kod nas se uvijek nađe skupina ljudi, selektiranih prema nekom specifičnom kriteriju, - koji će olako ignorirati bilo koji problem dok im voda ne dođe do grla. 

Onda slijedi traženje krivca negdje drugdje. Iako su već utvrđene preventivne mjere, dio hrvatskih katolika uvjeren je da će zatvorene crkve prouzročiti Božju kaznu te su neumorni  u izmišljanju i širenju raznih teorija urote i predbacivanju odgovornim klericima nedostatak hrabrosti i vjere. U ovakvoj ćemo situaciji lako naletjeti na religijske fundamentaliste  (koji se olako nazivaju vjernicima) koji defetistički tvrde da je sve ovo što se događa žestoka Božja reakcija na grijehe i nemoralno ponašanje društva u cjelini. 

Šireći te zastrašujuće destruktivne objave, nisu ni svjesni da oni samo projiciraju vlastite osvetničke fantazije na nešto što su u svojoj glavi definirali kao više biće. 

Takva viđenja su neodgovorna, vrlo opasna i potrebno ih je demaskirati i odlučno odbiti. Ako promotrimo što sve dolazi iz tih tzv. vjerskih krugova, onda nije ni čudo što  dio javnosti u RH smatra da biti vjernik i biti imbecil nije daleko jedno od drugog. Uzrok ovakvom raspoloženju i fundamentalističkom načinu razmišljanja pronalazim, između ostalog,  u skromnoj kulturnoj razini i teološkom obrazovanju klerika svih hijerarhijskih razina. 

Budući da se i sami biskupi i svećenici u RH doživljavaju kao predvodnici jednog dijela naroda,  od velike je važnosti da oni s vrha hijerarhijske piramide poduzmu sve mjere ne samo kako bi se narod zaštitio nego kako bi se njihovi vjernici malo bolje educirali kad je riječ o vlastitoj religiji. Zatvaranjem crkava diljem Europe autentični vjernici dobili su mogućnost pokazati da Crkva nisu samo zgrada i obredi. Crkva su ljudi. Ovo su oni trenuci  za koje smo se pripremali. Jer vjera nije lažna sigurnost. Vjera nije nikakav osje- ćaj nego povjerenje da će sve biti dobro, čak i onda kad nam se učini da sve ide nizbrdo. 

Ova kriza kao prijelazni trenutak sazrijevanja kojeg nužno oslikava osjećaj dezorijentiranosti će proći, ali nakon ovoga više ništa neće biti isto. To vrijedi i za Katoličku crkvu.