Korona virus nam je nagrizao živote, zatvorio nas u stanove, blokirao granice, onemogućio druženja. Kao da su nam počela stizati Četiri jahača Apokalipse. Pohlepa je dugo među nama, Rat smo prošli, ali nije nas opametio, na Glad bližnjih se nismo osvrtali, a Bolest nas je upravo okupirala  dozivajući i Petog jahač zvanog Strah koji nas svakodnevno opsjeda.

Jesmo li to zaslužili? Je li posljedica svega površnost i zanošenje prividnim  materijalnim dobrima ili  je nadvladao egoizam moćnih za koje vrijedi jedini zakon koji počinje sa "ja i moje".

Otrežnjenje je  banulo s virusom koji ne bira strane, titule, države ili račune u banci. Liječnici dijele bolesnike, na "negativne" i "pozitivne",  premda im  nepredvidiva Corona ne garantira da su uvijek  u pravu. Neki političari bi rado poslali u karantenu  svoje   države, ljude osamili i izolirali. Preko noći je nestala Europa bez granica.  Zaboravljeni su stihovi Insieme  Tota Cotugna (pobjednika  Eurovizije 1992. održane u Zagrebu).

ANDRIJA ŠTAMPAR Zbog ovog vrsnog liječnika držimo koronu pod kontrolom

Talijana je tada simbolično pjevao,  danas za njegovu zemlju zlokobne stihove,   Insieme, unite, unite, Europe, Con te, cos lontano, e diverso. Con te, amico che credevo perso.. (Zajedno, ujedinimo se, ujedinimo, Europu, S tobom, dosad i drugačije, S tobom, prijatelju za kojeg sam mislila da je izgubljen ...).

Nema snova, nema pjesme, planova... Neke od država pokušavaju spasiti ugled, nestrpljivo forsirajući pronalazak spasonosnog cjepiva, neki od državnika žele vojnu diktaturu, drugi proglašavaju ratno stanje, treći kriju stvarni broj oboljelih, Talijani pjevaju himnu na balkonima, Hrvati sa prozora plješću liječnicima i medicinskom osoblju,…

...A ljudi? Svatko od nas se na svoj način bori sa strahom, tim opakim Petim jahačem Apokalipse koji nas sve opsjeda.

Teoretski govoreći strah  se ubraja među četiri  bitne emocije: radost, žalost, ljutnja, strah. Može biti opravdan i neopravdan, ali najgore je kada se kod različitih ljudi različito manifestira. Upravo je to slučaj u danima neizvjesnosti izazvane pojavom invazije virusa COVID-19 i panike nakon potresa u Zagrebu.

Ljudi su ljudi, neki se u takvim trenucima boje pa bježe među ljude, jer ne mogu podnijeti strahove ostavljeni i usamljeni, drugi se kukavički prepuštaju alkoholu, drogama, seksu... pa ih je u takvom stanju teško kontrolirati, treći se zatvaraju u hipohondrijske strahove razvijajući apokaliptične teorije zavjere, četvrti pretjeruju tjeskobnim paničarenjem koja se često pretvara u opasnu depresiju, peti se bahate teorijom "neće baš njih", šesti bi panično bježali, sedmi se inate svemu i svima, rušeći pravila ponašanja i ugrožavajući života svoje okoline. 

BEZ KONTAKTA Stručnjaci: 'Pripremite se, kući bismo mogli biti mjesecima'

Zato ne čudi svojedobna izjava američkog predsjednika F. D. Roosevelta koji je vladao u teškim ratnim godinama (1933.-1945.) da je "Strah jedino čega se moramo bojati"

Nabrojila sam osnovne motive i manifestacije ponašanja s kojima se svakodnevno susrećemo u našoj okolini. Zato preispitajte se i krenite u borbu sa samima sobom.

Dajte si zadatke, okrenite se oko sebe, poslušajte mudre i pridržavajte se novih pravila života koja nisu nametnuta da vas kontroliraju ili sputavaju nego da vam pomognu. 

Svladati ga možemo hrabrošću, odlučnošću, najčešće s ciljem da nekog zaštitimo; djecu, suprugu, mamu, baku, susjeda... Ako nismo opsjednuti sobom, možemo u brizi za drugoga biti oslobođeni straha i okrenuti se najtananijim instinktima ljudskosti, brige o bližnjemu.