Palme je hodao kući iz kina sa suprugom kada ga je nepoznati napadač ustrijelio u leđa iz neposredne blizine u središtu Stockholma u veljači 1986. godine. 

Je li umjetna inteligencija riješila 38-godišnju misteriju atentata na švedskog premijera? Sleuthova analiza zaboravljenog kompozita lica daje novi trag u ubojstvu Olofa Palmea 1986. jer otkrića upućuju na 'privatnog investitora'
Nova analiza neriješenog ubojstva švedskog premijera Olofa Palmea pomoću umjetne inteligencije implicira novog osumnjičenika - i prijeti da poremeti izvornu istragu.

U godinama nakon toga, teoretičari su pokušali pripisati ubojstvo svemu, od stranog uplitanja do oštećenih trgovaca oružjem i CIA-inog ubojstva. Policija je na kraju zaključila da je pravi ubojica 'vjerojatno' grafički dizajner Stig Engström, dugo tretiran kao puki svjedok atentata, koji je umro 2000. godine, piše Daily Mail. Engström je umro 2000. godine, počinivši samoubojstvo, ali je njegova supruga, od koje se razveo 1999. godine, odbacila ikakvu ideju da bi on bio Palmeov ubojica.  "To je izvan svake sumnje", rekla je za dnevnik 'Expressen'. "Nije bio takav tip osobe, to je sigurno. Bio je prevelika kukavica. On ne bi ubio ni muhu."

Ali nova AI usporedba fotografija glavnih osumnjičenika otkrila je da Engström ima puno manje sličnosti s kompozitnim licem od drugog ključnog svjedoka. Jon Jordås, direktor dokumentarca u produkcijskoj kući Filt, rekao je za The Times da osjeća da "nešto nije u redu s ovom pričom". Kad je istraga zatvorena, počeo je pregledavati novoobjavljene dokumente vezane uz slučaj i pronašao kompozit lica sastavljen od opisa premijerova sina čovjeka viđenog kako se mota u blizini kina u kojem je njegov otac ubijen.

Osumnjičenog za ubojstvo švedskog premijera više od 25 ljudi opisalo je kao starog između 30 i 50 godina, visokog oko 182-183 cm koji je bio odjeven u tamnu jaknu. Nitko nije uspio dati jasan i detaljan opis izgleda ubojice. Ali uspoređujući kompozit s fotografijama nekih od glavnih osumnjičenika iz slučaja, Jordåsova AI analiza pronašla je podudaranje s Engströmovom slikom od samo 18 posto.

Marten Palme, sin Olofa Palmea, bio je na mjestu Palmeovog ubojstva, a on i njegova majka za pucnjavu tijekom suđenja, osumnjičili Christera Petterssona. Na mogućnost da je ubojica Engström, Martin Palme je rekao: "Naravno, to je pomalo teška situacija jer smo svi vjerovali da je Christer Pettersson kriv. Ali ako se pojave novi dokazi, morat ćemo revidirati svoja uvjerenja."

Christer Pettersson, prvotno optužen za ubojstvo 1989. godine, ali oslobođen 1990. godine, bio je jednak 25 posto. Pettersson je umro 2004. godine.  Ali Christer Andersson, osumnjičenik koji se kasnije ustrijelio, pokazao se kao bolji par. Andersson, vozač podzemne željeznice koji je postao investitor koji je živio u blizini i posjedovao magnum .357 kakav je bio onaj kojim je pucano na Palmea, priveden je na ispitivanje 1995. godine.

Upad u njegovu kuću nije otkrio nikakve tragove, no kasnija su svjedočenja ocijenjena nepouzdanima i on se nije pojavio na nekoliko ispitivanja tijekom 1990-ih. Andersson je također odbio predati svoje oružje, što ga je učinilo jedinim registriranim oružjem .357 u regiji Stockholma koje nije testirano.

Priznao je da ima financijskih problema i tvrdio je da je već prodao svoj revolver kako bi otplatio dugove. Policija je neke od njegovih alibija smatrala bizarnima -bilo je protuzakonito prodati vatreno oružje strancu.  Također mu je suspendirana dozvola za oružje jer je pucao na televiziju, navodno dok se Palme pojavljivao na ekranu. Andersson je zanijekao da je namjerno pucao u ekran. Ali policija je na kraju odustala od istrage. 

Ubio se kad mu je policija pozvonila

Andersson je ispitivan ukupno pet puta između 1995. i 1998. godine, no počinio je samoubojstvo 2008. godine kada mu je policija pozvonila na vrata i zamolila da ga puste unutra.

Jordås je rekao da je policija prestala s potjerom za Anderssonom jer je bila uvjerena da iza atentata stoji kurdski pokret PKK.

“Ako pogledate okolnosti i na praktičnoj razini, mnogo stvari ukazuje da je to bio čin vuka samotnjaka”, rekao je za The Times. Jordås vjeruje da je Andersson vidio Palmea kako ulazi u kino i luta vani s pištoljem. Njegove teorije dokumentirane su u njegovom djelu "Posljednja knjiga o ubojstvu Olofa Palmea".

U posljednjih 20 godina pojavilo se bezbroj teorija koje pokazuju u različitim smjerovima. Posebno izvješće koje je CIA podijelila 1986. godine naziva atentat 'klasičnom KGB-ovom kampanjom dezinformiranja'. Njemački De Zeit objavio je 1995. godine članak u kojem je sugerirao da iza napada stoje švedski desničarski ekstremistički policajci. Drugi su se povezali s jugoslavenskom sigurnosnom službom Udbom, CIA-om - koju je agencija odbacila kao 'apsolutnu besmislicu' - i Južnom Afrikom, jer se Palme protivio apartheidu. Deseci blogova i danas se ažuriraju, oslanjajući se na anegdote i dokaze iz cijelog svijeta koji sugeriraju tko je stvarno ubio Olofa Palmea.

U njemačkom magazinu 'Focus' 2011. godine objavljen je tekst u kojem je bivši agent Udbe Vinko Sindičić, (gore) tvrdio da je Palmea ubila Udba ne bi li diskreditirala hrvatskog emigranta Nikolu Štedula. Egzekutor je navodno bio izvjesni Ivo D. koji živi u Zagrebu, nedaleko Vukovarske ulice i koji je, kako su saznali novinari, danas zaposlen u jednoj privatnoj detektivskoj agenciji. 

Mnoge priče bile su povezane i s njegovim političkim svjetonazorom kao idealistom koji se borio za žrtve nepravde, osobito u zemljama u razvoju. Na vrhuncu hladnog rata, tražio je "treći put" između Istoka i Zapada i bio je kritiziran da previše naginje prema Moskvi. Suprotstavio se ratu u Vijetnamu i branio apartheid u Južnoj Africi.

Švedska je postala i kanal za kriminalno financiranje neprijatelja apartheida u Pretoriji. Nakon raspada apartheida 1990. godine, jedan bijeli bivši član obavještajne službe - pukovnik Eugene de Kock, tvrdio je da je Palmea ubio agent vlade u Pretoriji zbog Palmeovog protivljenja rasnoj segregaciji.  Ali to su samo neke od teorija. Druge uključuju iz nejasnih razloga Indiju, ali i kurdske separatiste u Turskoj. Neki su pak spominjali tajanstvenu talijansku masonsku ložu, drugi pak svalili krivnju na čileanske fašiste zbog Palmeovog protivljenja režimu generala Pinocheta.