Komba Johnbull nikada prije nije vidio dijamant, ali znao je dovoljno da shvati kako ni najveći ne bi trebao biti veći od njegovog nokta. Ipak, kamen koji je držao u ruci bio je toliko neobičan da ga je odnio iskusnijem 'rudaru' koji je kopao u blatnjavom jarku duboko u džungli Sijera Leonea. Oči šefa smjene raširile su se kad je ugledao kamen.
- Stavi ga u džep i nastavi kopati - prošaptao je. Stariji rudar upozorio ga je da bi moglo biti opasno ako netko pomisli da su pronašli nešto veliko. I tako je Johnbull, tada 15-godišnji dječak, nastavio lopatati šljunak do sumraka, povremeno zastajkujući da stisne teški kamen u šaci. Je li moguće? U mislima je već maštao što bi takvo otkriće značilo.
- Mislio sam, nikad više neću biti siromašan - prisjeća se. Sjetio se kako je napustio školu s 12 godina, nakon smrti oca farmera. Sjetio se svoje nepismene majke, koja je također umrla. I tada se zakleo da će se, ako se kamen doista pokaže kao dijamant, vratiti u školu.
Ono što je Johnbull pronašao 13. ožujka 2017. u selu Koryardu, u okrugu Kono, bio je dijamant od 709 karata, treći najveći ikad iskopan u Sijera Leoneu i petnaesti najveći na svijetu. Za većinu stanovnika te zapadnoafričke države, dijamanti su povijesno bili više prokletstvo nego blagoslov. Procijenjenih devet milijuna karata visokokvalitetnih dijamanata izvađeno je iz zemlje otkako su britanski kolonijalisti otkrili bogata aluvijalna ležišta tridesetih godina prošlog stoljeća, no zemlja od toga nije vidjela gotovo nikakvu korist. Trgovina dijamantima potaknula je desetogodišnji građanski rat koji je završio 2002. godine, odnijevši oko 50 tisuća života. Dragocjeno kamenje plaćalo je oružje za pobunjenike.
U takvom okruženju, u kojem krijumčarenje predstavlja uobičajeni put, vlasnik rudnika i financijer peteročlanog tima kopača, pastor Emmanuel Momoh, donio je nečuvenu odluku. Nakon što mu je lokalni trgovac dijamantima ponudio da potajno prodaju kamen na crnom tržištu i podijele zaradu, Momoh je to odbio.
- Rekao mi je da nema potrebe ovo prodavati legalno. Ako odneseš ovaj dijamant vladi, nećeš dobiti ništa - prisjetio se Momoh.
On je ipak kamen odnio seoskom poglavici, a zatim i izravno tadašnjem predsjedniku Ernestu Bai Koromi. Odlučio je dijamant predati državi, svjestan da će po zakonu izgubiti veliki dio vrijednosti, ali vođen nadom da bi ovaj kamen, za razliku od tisuća prije njega, mogao donijeti dobrobit njegovoj zajednici. Dijamant je nazvan "Dijamant mira", kao simbol raskida s krvavom prošlošću.
Vijest o pronalasku izazvala je euforiju.
- Mislili smo da ćemo postati najbogatiji ljudi na svijetu - rekao je Johnbull. Ljudi su nagađali da će se prodati za 50 ili čak 70 milijuna dolara. No, stvarnost je bila drugačija. Nakon neuspješne prve aukcije u Freetownu, vlada je angažirala Rapaport Group, međunarodnu mrežu za trgovinu dijamantima, da organizira prodaju u New Yorku. Dana 4. prosinca 2017. dijamant je prodan britanskom draguljaru Laurenceu Graffu za 6,536.360 dolara. Cijena je bila daleko niža od očekivane, dijelom i zbog toga što je veći dio kamena bio zamućen i s nedostacima, što je smanjilo njegovu konačnu vrijednost.
Ipak, prodaja je postigla nešto puno vrjednije: transparentnost. Po prvi put, građani Sijera Leonea znali su točno za koliko je veliki dijamant prodan, koliko je novca pripalo vladi, koliko pronalazačima, a koliko - točno 980.454 dolara - je vlada obećala uložiti u razvoj zajednice u kojoj je pronađen. Prema dogovoru, vlada je dobila 59 posto prihoda, tim kopača oko 25 posto, a ostatak je trebao ići u Fond za razvoj dijamantnih područja. Pastor Momoh dobio je oko 2,4 milijuna dolara, od čega mu je nakon isplata poglavicama, vlasniku zemlje i rudarima ostalo nešto manje od milijun dolara. Svaki od pet kopača, uključujući Johnbulla, dobio je oko 115 tisuća dolara.
Za ljude naviknute na život s manje od dolara dnevno, to je bilo bogatstvo, ali i teret. Poput dobitnika na lutriji, bili su opsjednuti prijateljima i rodbinom koji su tražili pomoć. Pastor Momoh, zabrinut da će njegovi ljudi brzo potrošiti novac i vratiti se siromaštvu, poticao ih je na ulaganje. Njegov najveći strah bio je da će, kad novac nestane, rudari reći: 'Pastor Momoh nam nije dao dovoljno'. To će biti priča.
Johnbullova sudbina postala je simbolom iznevjerenih snova. Oduševio je pastora odlukom da novac uloži u obrazovanje, ispunjavajući zavjet koji si je dao onog dana u rudniku. No, umjesto da ostane u Sijera Leoneu, gdje je Momoh gradio školu, Johnbull je odlučio potražiti sreću kao student u Kanadi. Prevarantu je platio 15 tisuća dolara za sređivanje vize, kupio kuću od 50 tisuća dolara u Freetownu i potrošio tisuće pomažući prijateljima. U ožujku 2018., gotovo godinu dana nakon pronalaska, s kovčegom punim tople odjeće i kozmetike, otputovao je u Ganu po vizu. Ne samo da je odbijen za Kanadu, već i za Njemačku. Nakon što je potrošio gotovo sav novac, nevoljko se vratio u Sijera Leone. Danas, bez posla, ne želi se vratiti u Koryardu. Kaže da ga je sram.
U selu Koryardu, u mjesecima nakon prodaje, vladalo je nestrpljenje. Stanovnici su se okupljali pod velikim stablom, izražavajući frustraciju zbog sporog napretka.
- Okolna sela nam se rugaju. Kažu da od ovog dijamanta nećemo imati ništa - žalio se jedan starješina pastoru Momohu. Ipak, nekoliko godina kasnije, obećanja su se počela ostvarivati. Novcem od dijamanta izgrađeni su temelji za novu kliniku i školu te je iskopan novi bunar, što je potvrdila i misija organizirana 2023. godine.
No, priča tu ne završava sretno. Iako su zgrade podignute, vlada nije osigurala sredstva za njihovo održavanje i rad. Danas plaće učitelja i primalja u klinici, kojoj se pripisuje spašavanje mnogih života, isplaćuje međunarodna dobrotvorna organizacija. Pastor Momoh, čovjek koji je sve pokrenuo, osjeća gorčinu.
- Dijamanti su ljudima okruga Kono nanijeli više štete nego korist - rekao je i dodao:
- Ako vlada ne ispuni svoja obećanja, mislim da će to slomiti povjerenje i ljudi više neće nositi svoje dijamante vladi.
Danas u Konu gotovo svatko poznaje nekoga tko traga za dijamantima. Muškarci, goli do struka, satima kopaju pod užarenim afričkim suncem, nadajući se da će upravo oni pronaći kamen koji će im promijeniti život. Najčešće ne pronađu ništa.
- Nisam još zaradio puno novca. Ali i dalje sanjamo. Još uvijek se nadamo - kaže jedan od rudara.
