Tema Bleiburg je ove godine u austrijskim medijima privukla nešto više pozornosti nego inače. Kako se blajburška komemoracija ove godine poklopila s kontroverznom obljetnicom Hitlerova Anschlussa Austrije u nacističku Njemačku, poslovično hladni Austrijanci su bili jako uznemireni činjenicom da se u njihovoj državi u godini 2018. indirektno slavi ustaški režim i "nanosi šteta ugledu Austrije".

Svi su austrijski političari kao nikad do sada bili ujedinjenog stava da energično treba spriječiti svaki pokušaj isticanja fašističkih simbola, a sve one koji to neće poštovati oštro kazniti i protjerati iz Austrije. Opći konsenzus je da ovdje nije problematično izražavanje počasti žrtvama, nego njihova zloupotreba.

Misno slavlje u prošlu subotu u Bleiburgu predvodio je zadarski nadbiskup i predsjednik HBK Želimir Puljić dok su političke govore održali predsjednik Hrvatskog sabora gospodin Gordan Jandroković i hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović. Moram, nažalost, primijetiti da je i na ovogodišnjoj komemoraciji blajburških žrtava propuštena prilika izmiriti se s vlastitom prošlošću te izrijekom osuditi nacističku NDH, bez onih klasičnih zamjena teza i još jednog crkvenog obračuna s komunizmom.

Ovakve komemoracije su inače idealna prilika prisjetiti se svih žrtava, promisliti o svim zločinima (pogotovo onima koji su počinjeni "u naše ime") i rasterećeno se okrenuti budućnosti. No ako ćemo iskreno, ovakve su komemoracije većinom okupljanja onih koji u NDH ne vide ništa sporno i kojima su prve asocijacije na Hrvatsku prvo bijelo polje grba i vječna borba protiv partizana. Takvi na kršćanstvo gledaju kao na folklor i ključni dio nacionalnog identiteta.

Koliko se god trudio, u svemu tome ne mogu vidjeti ništa nalik na kršćanstvo. Za njih je tipičan nedostatak empatije za sve one koji ne pripadaju njihovu čoporu. Ponekad se zapitam što se to s nama dogodilo. Među prvima smo kad treba na nekoga baciti kamen, a očigledna je intencija "domoljuba" i "kršćana" da se iz javnog života odstrane svi koji ne misle poput njih, i to sve pod izlikom "prava katoličke većine".

Novi smjer Austrijanci: "Kaptol odgovara za ustaše na Bleiburgu"

Također se i nacionalizam sve češće naziva domoljubljem kako bi ga se ne samo opravdalo nego i uzvisilo. Da, Hrvat katolik je danas u Hrvatskoj zaista diskriminiran. Evo ronim krokodilske suze.

Umjesto da se izdigne iznad svih društveno-političkih nesuglasica, Katolička crkva u Hrvatskoj trenutačno ima, nažalost, neke druge prioritete, kao što su već spomenuta borba protiv komunizma, koji je svoj povijesni poraz doživio prije više od dva i pol desetljeća, zatim rat protiv istospolnih zajednica i njihovih prava ili pak svakodnevni politički rat protiv političkih, crkvenim rječnikom rečeno – "nenarodnih" vlada, koje odbijaju plesati kako biskupi sviraju. No otvoreno je pitanje od koga onda očekivati svjetlo?

Zbog negativne selekcije u sjemeništima i bogoslovijama, Crkva više ne obiluje intelektualnim lumenima pa je prisiljena zaređivati ono što ima. Unatoč pogrešnoj iluziji o samom sebi, hrvatski svećenik više nije, uz liječnika i učitelja, lokalni intelektualac i ekspert koji zna sve o svemu.

Budući da Crkva očito nije u mogućnosti, bilo bi dobro kad bi Hrvatska jednog dana dobila kvalitetan državni vrh koji bi komemoraciju preuzeo na sebe i održavao je strogo apolitičnom i pomirbenom. No takvo što je nemoguće jer su našim političkim elitama (na čelu s HDZ-om) konstantne podjele u društvu temelj skoro svake predizborne kampanje.

Blajburški skup odavno nije komemoracija i sjećanje na nevine žrtve nego podij za plasiranje određenih političkih ideja i poruka. Žalosno je vidjeti u što se blajburška komemoracija pretvorila. Tvrdokorni nacionalisti koji, uz podršku Crkve, koketiraju s ustaštvom, uglavnom je koriste kao mjesto na kojem se mogu ispuhivati bez ikakvih posljedica, što, nažalost, skreće pozornost s činjenice da je na onom polju poginulo puno nevinih žrtava.

Zanimljivo je primijetiti da je tema "Bleiburg" zapravo društveno-politički lakmus papir, uz pomoć kojeg se lako mogu identificirati dva (po ne znam koji put) suprotstavljena tabora: prvom je jako teško prihvatiti da je masovno ubijanje ljudi bez ikakva sudskog procesa nešto negativno i moralno pogrešno, bez obzira tko je u toj masi, dok je drugom taboru posve logično podržavati jedan izrazito opasan ("hrvatski") režim koji je masovno ubijao ljude samo zato što su imali drukčija krvna zrnca.

Obljetnica 2018. Austrija o Bleiburgu: 'Tisuće na ustaškoj komemoraciji'

Koliko god blajburška komemoracija bila kontroverzna, ne bih je ukidao nego bih joj vratio pravi smisao: u ratu su svi žrtve i gubitnici i to je najveća kritika svim ideologijama i režimima. Protivim se zabranama jer sam svjestan da represija vrlo često izaziva suprotan efekt. Sve one koji su preskočili lekcije iz povijesti i logike potrebno je puno strože kažnjavati, i to ne samo u Austriji nego i u Hrvatskoj. Jer ustaša je ustaša sve dok ga se ne opali po džepu.