Postoji li ustaška zmija? Tko bi kažnjavao svaku promidžbu jugoslavenstva? I jesu li najžešći promotori ustaštva vidjeli rata... Dio Hrvatske navlači maskirne odore i boji se ratnim bojama. Stvara se atmosfera sudnjeg dana, a u javnom govoru stalno se spominju "Jugoslaveni, ustaše, četnici"... Donosimo crni leksikon "crvenih i crnih".

Ivan Aralica, ideolog desnog mainstreama

Aralica najjasnije artikulira sve ono što razne skupine, od HDZ-ove desnice, preko prosvjednika iz Savske 66 do pravaških intelektualaca, misle o današnjoj Hrvatskoj. Dvije su ključne riječi - jugoslavenstvo i komunizam Razloge nikad dramatičnije podjele društva, kao i sve očitijeg ekonomskog kolapsa, pisac vidi u “nespremnosti lijevih političkih elita da se odreknu komunističkog totalitarizma.” Prema njegovu mišljenju, potrebno je zakonom odrediti da je jugoslavenska promidžba, “javljala se ona i kao nostalgija, protuustavan čin, a javno veličanje jugoslavenstva prekršaj koji podliježe sankcijama...” Ovaj bivši sudionik NOB-a, partizan, kaže: - Hoću, mirno, bez mržnje, baviti se fenomenom komunističkog i jugoslavenskog govnarstva kod nas. E, to hoću! Jer to smrdi! A s đubrom valja na đubrište i kad je đubre čisto mentalne naravi. Ivan Aralica se energično zauzima za lustraciju u Hrvatskoj.

Velimir Bujanec, medijski promotor krajnje desnice

Voditelj emisije “Bujica” koja se emitira na 12 lokalnih postaja , osuđen na deset mjeseci zatvora zbog dilanja kokaina, Lary je King radikalne desnice. U intervjuima je tvrdio da “nisu u Jasenovcu Židovi završavali prema nekom rasnom ključu nego zato što su, isto kao i Srbi i komunisti, bili protiv hrvatske države“. „Jasno je za kakvo se rješenje srpskog pitanja zauzimam: trećinu iseliti, trećinu lojalnih prekrstiti, a trećinu, zločince, poubijati“, rekao je u jednom od intervjua prije nekoliko godina. „Volim ponavljati ono što su govorili naši djedovi ustaše - Bog na nebu, hrvatski narod na zemlji. Ja još dodajem – Jasenovac između...“ Teškoća je s Bujancem u činjenici da on nije tretiran kao desni radikal - ili desni ridikul - što bi prema naravi stvari trebao biti nego inklinira postati mainstream. Bujancu u emisiju dolaze i ozbiljni, ugledni ljudi koji u tome ne vide ništa problematično. Vrhunac njegove građanske rehabilitacije dogodio se na inauguraciji predsjednice Kitarović, kojoj je zajedno s neočetnikom Vučićem “ukrao show”. Rat je proveo u Zagrebu.

Crna legija, omiljena postrojba

Postojba koju je osnovao Bećir Lokmić, poznata po crnoj boji odora i zapovjedniku Juri Francetiću - danas vjerojatno najpopularnijem ustaši na desnoj sceni - ima puno štovatelja. Na blogu “Crna Legija” piše: “Zašto sam ustaša Kad sam odlazio od kuće, na put u dalek svijet i oprostio se od svog oca, posljednje njegove riječi, koje sam čuo, bile su: ‘Idi, sine, živi svoj život, ali ne zaboravi, nikad nemoj pljunuti na grob svoga djeda!’ Moj djed je bio ustaša, i vaši djedovi i očevi su bili ustaše. Zato, braćo i sestre, nemojte nikada zaboraviti ideale za koje su se oni borili, i nemojte pljunuti na njihove grobove nego idite njihovim stopama, poput tisuća i tisuća ustaša koji su živote svoje položili u borbi za uspostavu i obranu naše Nezavisne Države Hrvatske! Bolger opisuje povijest postrojbe: “Početak ove najslavnije ustaške jedinice nalazi se u dvjema sarajevskim ustaškim bojnama (800 boraca), pod zapovjedništvom satnika Bećira Lokmića. Te su bojne bile oblikovane za obranu proti velikosrpskoj četničkoj navali....”

Čarkari velikog ideološkog rata

Čarkari su bili vojnici u ustaškim postrojbama koji su prvi zasmetali boj s neprijateljem. U tom smislu danas se mnogi doživljavaju kao čarkari koji u urbanim ambijentima, s izmišljenim četnicima, zameću okršaje koji bi poslije mogli prerasti u pravi rat. Riječ je međutim o igrokazu koji služi kao predigra za izbore. Akteri igrokaza ne moraju biti svjesni toga da zapravo igraju određenu ulogu, da je riječ o koreografiji: oni misle da su doista sudionici jednog sudbinskog rata. Njihove su emocije uglavnom stvarne, i oni time mobiliziraju biračko tijelo desnice.

Mate Ćavar, borac protiv crvenih zvijeri

Mate Ćavar jedan je od publicista koji obavljaju posao temeljitog prevrednovanja Drugoga svjetskog rata. Evo jednog njegova teksta, koji predstavlja summary te revizije: - Jednome J. B. Titu bio je glavni cilj uništiti Hrvate da bi mogao vladati do kraja života. I zato Hrvati nisu bili nikakva desnica i ljevica nego samo obnovitelji Države Hrvatske i neprijatelji te obnove. Svi oni koji nazivaju branitelje NDH fašistima potpuno su u krivu. To su bili smo obnovitelji Države Hrvatske nakon 839 godina. Fašisti su bili srpski četnici Draže Mihailovića, jugopartizani JBT-a i talijanski Mussolinijevi fašisti. Oni su svim mogućim lažima obmanjivali cijeli svijet o hrvatskim zločinima u ratnom radnom logoru Jasenovcu i po svim drugim mjestima iako su tijekom rata po NDH pobili više od sto pedeset tisuća nedužnih Hrvata. Jugokomunisti kao i četnici Draže Mihailovića nisu imali nikakve logore. Njihovi su logori bili stratišta diljem NDH tijekom onoga rata. Da i ne spominjemo poslijeratni genocid nad Hrvatima poslije blajburške predaje Englezima. I svi oni koji smatraju branitelje NDH fašistima obični su jugolažovi na čelu s jednim Stipom Mesićem. Njega četnik Pupovac nagrađuje kao antifašista. Tek je o Tuđman shvatio nakon Hebrangove smrti tko su i što su jugokomunisti i počeo se obraćati da spasi Hrvatsku onoliko koliko može. I spasio ju je sve do Vlade Kukuriku koalicije Zorana Milanovića koji su očiti neprijatelji i stečevina Domovinskoga rata. To su oni koji opet srbiziraju hrvatski narod na sve načine. Čuvajmo stečevine Domovinskoga rata jer će nam sve doći u pitanje, piše Ćavar, iskazujući na najjasniji način emociju koja vodi dio hrvatske desnice na ulicu. Oni smatraju da državu vode jugokomunisti...

Dobroslav Paraga, desničar humanist

Dobroslav Paraga, osnivač Hrvatske stranke prava, predsjednik Hrvatske stranke prava 1861 i borac za ljudska prava. U vrijeme Domovinskog rata bio je predsjednik HSP-a te osnivač i vrhovni zapovjednik HOS-a. Već dulje nije na javnoj sceni. Paraga je na čudan način spajao vatrene govore o granici na Drini s konceptom ljudskih prava i u tom je smislu bio rijedak izuzetak...

Ante Đapić, mjerač visine kukuruza

Iako se za mladosti, u ratu, često slikao u odori s ustaškim insignijama, Anto Đapić ostat će u povijesti hrvatske desnice upamćen po “agronomskoj” dosjetki. Nakon što je uhvaćen kako visoko diže desnu ruku na ustaški pozdrav, Đapić je objasnio kako je pokazivao do koje visine u Slavoniji raste kukuruz... Jasna Babić jednom je duhovito napisala kako je riječ o pravašu koji je vodio istinski rat jedino s vlastitim kilogramima. Kako je uvijek imao velike ambicije, od svog je mentora prepisao cijele pasuse knjige za magistarski rad, koji mu je potom oduzet. Iako se prije nekoliko godina umirovio i okačio pravaške kopačke o klin, nedavno se vratio na scenu. Obećao se kandidirati za predsjednika, pa odustao, a sad je u fazi osnivanja stranke.

Englezi i engleska tajna služba

Englezi su, općenito, crvena krpa hrvatske desnice. Smatra ih se odgovornima za Bleiburg, gdje su Titu izručili velik dio ustaških i domobranskih postrojbi. Engleze se smatra odgovornima i za puč u Beogradu, u ožujku 1941,. kojim je de facto dokinuta Banovina Hrvatska, što je bio jedan od ciljeva velikosrpske politike kojoj Mačekova tvorevina nije odgovarala. Engleze se smatra i ključnim blokatorima hrvatskog puta u Europsku uniju, ali i glavnim inspiratorima lova na Antu Gotovinu. Vjeruje se da je engleska obavještajna služba moćna kao u filmovima o Jamesu Bondu, i perfidna kao u vrijeme kada su Englezi, preko Lawrencea od Arabije, osvajali Bliski istok dijeleći plemena i šireći omraze između njih, u svoju korist.

Franjo Tuđman, crveni među crnima

Kad su, u vrhu nacionalnog pokreta intelektualci potkraj ‘80-ih razmišljali tko bi bio najbolji za preuzimanje čelne pozicije, mnogi su se sjetili Tuđmana. Bivši partizanski general, poznat po strastvenom nacionalizmu, borac protiv mitova o Jasenovcu i Bleiburgu, činio se idealnim likom nacionalne pomirbe. Bivši titoist, sada nacionalist, mogao je privući mnoge, a nije mu se moglo predbacivati ustaštvo. Čini se da karizma Franje Tuđmana s vremenom jača, iako se zgrada njegove pomirbe ruši. Tito leti s Pantovčaka...

Gojko Šušak, ikona desnice

Tuđmanov ministar obrane, koji se kao emigrant u Kanadi “proslavio” napisavši na svinji Tito, oličenje je političkog ideala hrvatske desnice. Mnogima je i danas zagonetno kako je otišao u Kanadu, a još zagonetnije kako se iz nje vratio, te zašto je Josipu Perkoviću umjesto lustracije ponudio mjesto u službi...

Hrvatske stranke prava rasadište su desne ideje

Neki Francuz, šaljivac, jednom je nakon Drugoga svjetskoga rata rekao da “toliko voli Njemačku da je najsretniji što ih ima dvije”. Mnogi na ljevici toliko vole stranku prava da su sretni jer ih ima mnoštvo. Kako im je imena nemoguće zapamtiti ako nemate jaku memoriju, pravaške se stranke obično personaliziraju pa imamo Ružin HSP, Srbov HSP, Đapićev HSP, Paragin HSP.. Dok je Ante Starčević, otac domovine, imao štovatelja i na ljevici, pravaške stranke već šezdesetak godina kotiraju kao rasadnik krajnje desnih ideologija. “Stranka prava postala je bezobrazna karikatura svega što je njen Učitelj ikada zamislio ili izgovorio” napisao je u jednoj bilješci na marginama enciklopedije Miroslav Krleža, štovatelj Starčevića, kojega je nazvao “jedinim lampašem u kermežljivoj noći”.

Jugoslaveni su najveći neprijatelji

U šatoru u Savskoj 66 ističe se velik transparent, “1991. protiv Jugoslavije, 2014. protiv Jugoslavena”. Natpis je višeznačno zanimljiv. S jedne strane, očito je da u obje “ratne godine” dominira riječ PROTIV. Prosvjednici su dakle protiv nečega, ne za. To samo po sebi ne upućuje na preveliku konstruktivnost. S druge strane u današnjem vremenu kao neprijatelj se ne ističe netko tipa “nesposobni političari”, “loša vlada”, “birokracija” i sl nego - “Jugoslaveni”. Organizatori prosvjeda vjerojatno se nisu sjetili činjenice da se pri popisu stanovništva skupina od 200-ak ljudi i danas izjašnjava kao “Jugoslaven” u etničkom smislu. Prosvjednici su zapravo imali na umu “političke Jugoslavene” koje je vrlo teško definirati - to su svi oni koji ne misle kao prosvjednici, svi oni koji imaju na umu suradnju s regijom, koji ne mrze dovoljno druge i drukčije. Paradigmatski Jugoslaveni su im Josipović, Glavašević, Budimir Lončar... Usmjerenost hrvatske politike u “regiji” crvena je krpa desnice. Ono što zbunjuje jest to da je regionalna ekonomska politika daleko najkorisnija za Hrvatsku, a znatno manje povoljna za druge države. Hrvatska u Srbiji ima oko 700 milijuna eura investicija i svi veliki hrvatski poduzetnici tamo imaju prava carstva - kojima svakako treba politička zaštita. S druge strane Srbija u Hrvatskoj ima tri ili četiri male tvrtke...

Biskup Košić, autor je teze o nenarodnoj vlasti

Sisački biskup Vlado Košić možda je najvažniji ideolog desnice iz redova crkve. Poznat je po tvrdnjama da “sinovi udbaša i najgorih zločinaca” vladaju zemljom. On je autor formule o “nenarodnoj vlasti”. - Naši se političari, rekao je jednom - klanjaju onima koji su još prije 20 godina razarali ovu našu zemlju, obećavaju im velikodušno pomagati u napredovanju za članstvo u EU, ne tražeći nikakvu ni ratnu odštetu za silna razaranja u Domovinskom ratu, ni poštivanje granica, ni odricanje od totalitarne ideološke matrice. Što je još neshvatljivije, mediji šire nesnošljivost prema domoljublju, proglašavajući svakog hrvatskog rodoljuba ekstremistom i lijepeći mu etikete prošlih desnih totalitarizama, dok istodobno lijeve totalitariste uzdižu u nebo, praštajući im stravične zločine koji su brojem barem deseterostruko veći od onih na suprotnoj strani. Zemlja nije provela lustraciju, sinovi udbaša i najgorih zločinaca - koje i sustav nastoji pod svaku cijenu zaštititi, riskirajući i najbolja postignuća hrvatske države, tj. članstvo u EU, i dalje su raspoređeni na najvažnije političke i gospodarske položaje ...

Boško Landeka, nestali heroj estrade i desnice

“Navodnog bivšeg Severinina tjelohranitelja Boška Landeku, interventni su policajci zatekli kako spava sa sjekirom u svom automobilu....” Tako zadnjih godina započinju vijesti o Bošku Landeki, jednoj od najvećih pravaških zvijezda za vrijeme rata. Korpulentan, golem, opasnog izgleda idealnog za filmove tipa “Mad Max”, Landeka je bio čest gost estradnih rubrika jer je neko vrijeme bio Severinin tjelohranitelj. No s estrade se povukao na stranice crnih kronika, a iz politike je posve nestao. Nije se doimao kao čovjek vičan ideologiji i zakulisnim igrama....

Željka Markić, futurističko lice desnice

U predvidljivo ognjištarski ambijent hrvatske ruralne desnice Željka Markić unijela je dašak 21. stoljeća - moderne organizacijske forme, nove ideološke obrasce, dosad neviđene softvere. Markić je, da se poslužimo naslovom poznate knjige Houlebeckove knjige, “proširila područje borbe” - dok su se stari desničari tukli protiv Tita, crvene adžaje, Jugoslavije i komunizma ona je u kulturni rat unijela sadržaje američke konzervativne agende - borbu za rodnu tradiciju, sukob sa gay zajednicom, zadržavanje zakonske definicije braka u okvirima tradicije itd. Željka Markić ozbiljan je radnik, doktorica medicine, načitana, sposobna i ambiciozna žena, koja je kao politički projekt vjerojatno rođena u krilu Crkve. Njezine su metode djelovanja, koje su se pokazale čudesno uspješnima, s vremenom pokazale opasnima po nju samu - Markić je, poput švicarskog franka, postala žrtva vlastite pouzdanosti. Njezin je referendum o braku, naime, išao izravno protiv Milanovićeve vlade, a na ruku Karamarku, ali već referendum o promjeni izbornog zakona nije bio takav. Željka Markić pokazala se kao klin pod kotačima HDZ-a pa je na drugom referendumu, uz suradnju HDZ-a i SDPa, krahirala i nakon toga lagano nestala sa scene. U posljednje je vrijeme Markić pod istragom USKOK-a zbog financiranja kampanje gradskim sredstvima. - Smatramo da je USKOK izdvajanjem inicijative ‘U ime obitelji’ između drugih inicijativa i udruga koje je Zagreb financirao, zapravo, vršio pritisak na Grad, što predstavlja zloporabu državnih institucija kao metode da bi se radio politički pritisak na građanske aktiviste - rekla je na konferenciji za novinare. Ustvrdila je kako je Grad odluku o financiranju njihove inicijative Birajmo zastupnike imenom i prezimenom donio u standardnoj proceduri.

Nova hrvatska desnica igrala je jedno ljeto

Nova hrvatska desnica Mladena Schwartza bila je jedina stranka koja se programatski izravno oslanjala na fašizam, ali u osuvremenjenoj varijanti. U prvi plan istaknula je borbu protiv dekadencije, pripravljajući “novi eon”, novu epohu veličine i duha. Nova hrvatska desnica nijekala je holokaust kao židovsku izmišljotinu, a prelazak Ane Lučić Iviću Pašaliću osudili su kao “lijevo skretanje”.

Ivo Omrčanin, bio je važan ideolog Bleiburga

Dok se Franjo Tuđman od socijalizma do kraja života borio protiv preuveličavanja broja žrtava u Jasenovcu i Bleiburgu, slažući se sa Bogoljubom Kočovićem i Vladimirom Žerjavićem, Ivo Omrčanin predstavljao je njegov antipod. U svojim djelima Omrčanin se bavio poviješću Hrvata, a velik dio njegova rada su - kako navodi Wikipedia - teme iz Drugog svjetskog rata i poraća. Među ostalim, tvrdio je da je broj hrvatskih žrtava na Bleiburgu bio “točno” 550.000 ljudi U svojim je radovima zauzeo stav da su Hrvati bili najveće žrtve Drugoga svjetskoga rata na području Jugoslavije. Za vrijeme NDH radio je u Ministarstvu vanjskih poslova kao nadstojnik Talijanskog odsjeka, a bio je i vicekonzul.

Ante Prkačin, general HOS-a i političar

Ante Prkačin jedna je od čudnijih biljaka na desničarskoj sceni. Pravaš, HOS-ovac, za vrijeme rata zauzimao se za savez Bošnjaka i Hrvata, ali je unatoč pravaškoj orijentaciji na hrvatskoj ljevici uživao zamjetan ugled jer nije imao eskcesa mržnje, rasističkih izjava i sl. Nije poznato je li u više TV emisija nastupio kao gost ili kao voditelj. Napamet zna bezbroj pjesama, a ima i glumačkog dara, kao i pjevačkog. Prkačin je čest gost na festivalima sevdalinki. Mnogi ističu i njegovu sličnost s Radom Šerbedžijom. Srećko Jurdana dao mu je ulogu u dugometražnom igranom filmu, koju je Prkačin uspješno odradio. Prkačin je danas strastveni proučavatelj povijesti i čita više knjiga od mnogih profesionalnih povjesničara.

Ruža Tomašić, zadnja ruža hrvatska

Bivša šefica HSP-a Ante Starčević “proslavila“ se ostracističkom izjavom: “Ja mislim da je ovo Hrvatska, a svi drugi su gosti u ovoj državi. Ako je ne vole, neka je napuste, ali neka je bar poštivaju”, rekla je u Slatini, na obljetnici tamošnjeg HDZ-a, kao kandidatkinja za Europski parlament. Zapitala se i u kakvoj to državi živimo kad “ne smijemo reći lopovu da je lopov, a četniku da je četnik”. Prema Ruži, Tito i Pavelić su identični.

Danijel Srb, tvorac hrvatske maginot linije

"Hrvatska mora biti svjesna toga da će Šešelj u roku od mjesec dana imati skupove s 100.000 pristaša - rekao je Srb, dodavši da je Šešelj već uspostavio kontakte s pristašama iz redova ekstremnih srpskih nacionalista u Hrvatskoj da planiraju ekscese. Na pitanje novinara kako misli utvrditi granicu prema Srbiji, Srb je rekao: “Ako treba, prema Srbiji ćemo napraviti i Maginot liniju”.

Zdravko Tomac, crveni Savao postao je Pavao

Zdravko Tomac veći dio života bio je komunist. Jakovu Blaževiću ghostwrighter glasovitih memoara “Kako sam tražio crvenu nit” . Jakov Blažević je bio tužitelj na procesu Stepincu. Tomac se, sa slovenskim komunistima i Slavenom Leticom sve do 1989 zauzimao za treću, odnosno četvrtu Jugoslaviju. A onda mu se nešto - nitko nije ustanovio točno što - dogodilo, i Tomac je od crvenog postao crni. Iako nikad nije bio heretik, postao je regenat. Navodno je za jedne prometne nesreće doživio čudesno preobraženje. − Dok sam se bavio politikom, nisam želio ni na koji način govoriti o svojem obraćenju i vjeri jer bi se to moglo pogrešno protumačiti. Pogotovo nisam to htio ‘90-ih godina, kad su neki ‘preko noći’ od komunista postali ‘veliki Hrvati’, a od ateista veliki vjernici zbog karijerističkih ili nekih drugih razloga - rekao je Slobodnoj Dalmacijji...

U Madridu grobnica od zlata

Pjesma glasi: “U Madridu grobnica od zlata, u njoj leži vođa svih Hrvata...” Ante Pavelić umro je u Madridu, gdje je i pokopan i gdje i danas živi njegova kći Višnja. Pavelićev grob nije postao mjesto masovnog hodočašća desnice jer je udaljen, a Madrid nije prečesto odredište hrvatskih turista. Dvojica poznatih Hrvata ipak su obišla “grobnicu od zlata” i slikali se uz nju, što im je prouzročilo stanovite nevolje. Prvi je bio predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker, a drugi bivši kandidat za predsjednika Republike Hrvatske Milan Kujundžić. Oba su se opravdavala, tvrdeći da su se tamo slikali iz radoznalosti, a ne zbog demonstracije idejne srodnosti s Pavelićem. Vođa ustaškog pokreta danas je u Hrvatskoj prezren, odbačen na margine. Većina pravaških stranaka ne oslanja se na njega, niti se pozivaju na Pavelića - njegovo se ime u pristojnijim društvima ne izgovara s poštovanjem. Pavelić je 17. travnja 1941. donio Zakonsku odredbu za obranu naroda i države, koja predviđa samo jednu kaznu, smrtnu, za djela povrede časti i životnih interesa hrvatskoga naroda. U Hrvatskoj je uspostavio totalitarni sustav prema uzoru na nacistički režim u Njemačkoj, donio rasne zakone, uspostavio koncentacijske logore. Zabranio je sve stranke i udruge. Sabor je obnovio 1942., ali nije mu dao stvarne ovlasti.

Višnja Pavelić, mrzi komuniste i Jugoslavene

U Hrvatsku se, rekla je Pavelićeva kći Višnja - neću vratiti jer tamo više nemam nikoga. A ni RH mi ne želi vratiti oduzetu imovinu. Hrvatska od svog nastajanja gazi moja prava i nema iste kriterije prema meni kao i prema drugim državljanima. Mislila sam da će biti bolja ali sam se brzo razočarala. Najviše me razočarao predsjednik Franjo Tuđman koji je propustio prigodu stvoriti mnogo bolju državu nego što je današnja Hrvatska. Višnja Pavelić negira zločinački karakter NDH i ustaškog pokreta, te holokaust. U razgovoru vođenom za portal Fenix , rekla je “da je, kao i čitava njezina obitelj nakon Drugog svjetskog rata, bila na meti velikosrba i jugokomunista te njihovi agenata.” Tvrdi da su sve priče o Pavelićevu zlatu i bogatstvu, izmišljotine. "Nikakve bogate ostavštine nemam. Sve što imam je u ovom stanu od osamdesetak kvadrata. Priče o opljačkanom zlatu i raskošnom životu moje obitelji su komunističke izmišljotine. Zar mislite da bih više od 40 godina živjela u ovako skromnom stanu u Madridu da smo imali neko bogatstvo?" Višnja Pavelić ima arhiv koji bi, nakon otvaranja, mogao rasvijetliti neke tajne.

Ustaška zmija, Josipovićeva izjava iz Knesseta

U izraelskom Knessetu Ivo Josipović održao je 2012. govor koji će mu desnica sve do kraja mandata predbacivati kao smrtni grijeh. Evo famoznog pasusa o “ustaškoj zmiji”. “Da, postojao je širok antifašistički pokret otpora u Hrvatskoj. Da, svi predsjednici moderne Hrvatske bili su antifašisti. I sâm sam sin Titova partizana. Ali, da, istina je da se, bez obzira na devijantne okolnosti u Europi, unutar korpusa hrvatskoga naroda pojavio i bio prihvaćen, kako potporom tako i bezobzirnim nehajem, jedan od najužasnijih zločinačkih nacističko kolaboracionističkih režima u Europi. U iskrivljenim umovima ustaša, ne-Arijevci - Srbi, Židovi i Romi, kao i politički protivnici ustaša – morali su biti zbrisani s lica zemlje. Ustaška je brutalnost bila strašna, njihovi zločini odvratni. Mi to znamo, ali znati nije dovoljno. Neprestano se moramo suočavati s neugodnom činjenicom da je - stavljajući na stranu slavan antifašistički otpor - bilo pripadnika našega naroda koji su bili sustavno organizirani u izvršenju groznog zločina protiv čovječnosti. Otrovna je guja puštena da izgmiže iz srca naše nacije u pokušaju da se istrijebe Srbi, Židovi i drugi samo zbog toga što oni jesu ili što zastupaju. Trebamo se zagledati u svoje srce i pomiriti se s najtamnijom mrljom u svojoj povijesti i političkoj kulturi. Trebamo znati: zmija je sad oslabljena, ali je još tu. Tu je, duboko u našim srcima, tamo gdje počinje stvarna pomirba. Uvijek se trebamo sjećati i, živjeti zajedno sa žrtvama, u sjećanju. To je naša odgovornost. Jer naša djeca trebaju znati što je dobro, a što zlo, što je pravo, a što krivo. To je mjesto gdje počinje istinska pravda.

Židovi više nisu prva meta desnice, ali se rade popisi

Židovi danas nisu prva etnička skupina na meti desnice. Dapače, ima dosta istaknutih desničara koji su deklarirani filosemiti. No na internetu se mogu naći brojni popisi istaknutih Židova ( i “Židova”) za koje se tvrdi da imaju nesrazmjeran utjecaj na javne poslove u Hrvatskoj. U Drugom svjetskom ratu pobijeno je mnogo Židova. Slavko Goldstein navodi (citiramo prema Wikipediji) da je u travnju 1941. na području današnje Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine bilo oko 39.500 članova židovskih općina, od kojih je oko 30.000 tijekom rata umrlo, ubijeno ili poginulo. Neki drugi izvori spominju brojku od 36.000. Prema demografskim izračunavanjima Vladimira Žerjavića broj žrtava je nešto manji: između 25.800 i 26.700. Židovska virtualna knjižnica navodi da je u Jasenovcu ubijeno između 8000 i 20.000 Židova s područja današnje Hrvatske i BiH, a oko 7000 ubijeno je u inozemstvu. Akcije protiv Židova započinju odmah nakon proglašenja NDH. Već 10.-11. travnja 1941. u Zagrebu je uhićena grupa uglednih Židova radi utjerivanja kontribucije (otkupnine). Nekoliko dana poslije isto je učinjeno u Osijeku, gdje je uništena i sinagoga. Takav postupak ponavljan je 1941. i 1942. više puta s grupama Židova. Dana 18. travnja 1941. donesena je Zakonska odredba o očuvanju hrvatske imovine kojom su poništeni svi pravni poslovi između Židova međusobno i Židova i trećih osoba, sklopljeni unutar dva mjeseca prije proglašenja NDH. Jednim ukazom Glavnog ustaškog stana (vodećeg tijela ustaškog pokreta) od 22. travnja 1941. započela je čistka Židova, Roma i Srba iz vladinih službi, vojske, masovnih medija, gospodarstva i javnih službi. Zabranjeno je Židovima, kao i Srbima, stanovati u sjevernom djelu Zagreba. Svi Židovi osim sveučilišnih nastavnika otpušteni su iz državne službe. Između listopada 1941. i travnja 1942. srušena je sinagoga u Zagrebu, koja se nalazila na adresi Praška 7, gdje je i danas prazan prostor s parkiralištem. Dana 30. travnja 1941. proglašeni su rasistički zakoni, preneseni iz nacističkih Nürnberških zakona iz 1935. godine: Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti, Zakonska odredba o državljanstvu i Zakonska odredba o zaštiti arijske krvi i časti hrvatskog naroda. Proglašeno je da jedino osobe “arijske” krvi mogu biti hrvatski državljani, zabranjeni su brakovi između Židova i osoba “arijskog” podrijetla. Nekoliko antižidovskih zakona proglašeno je 4. lipnja 1941. Zakonska odredba o zaštiti narodne i arijske kulture hrvatskog naroda zabranjuje Židovima svako sudjelovanje u radu organizacija i ustanova društvenog, omladinskog, športskog i kulturnog života, a napose u književnosti, novinarstvu, likovnoj i glazbenoj umjetnosti, urbanizmu, kazalištu i filmu.

Mladen Schwartz, najdesnija točka desnice

Osebujna desničarska fizionomija izdvaja se, na niz načina iz naše desničarske scene. U prvom redu, Schwartz je načitan, doktrinarni fašist koji svoje ideje crpi s vrela srednjoeuropske desnice - on je eklektik nacizma, fašizma, ustaštva, neoustaštva, neonacizma i filozofske ezoterije. Schwartz ne samo čita knjige nego ih i piše, što je na ovom dijelu spektra razmjerna rijetkost, On poznaje Platona, Hegela, Kanta, Didu Kvaternika. Opovrgava holokaust kao židovsku izmišljotinu, Poput većine hrvatskih desničara neumjereno se divi Vladimiru Putinu. Hloverku Novak Srzić jednom je u izravnom TV prijenosu nazvao “drugarice Hloverka”. Njegova zamisao ekonomskih reformi u Hrvatskoj, blago rečeno, bizarna je - Schwartz se zauzima za obnovu radnih logora. U bivšu je stranku, Novu hrvatsku desnicu, prema uzoru na klasični Rim kao vrhovno tijelo uveo trijumvirat, u kojemu je on bio “prvi trijumvir”. Godinama je marljivo sastavljao liste unutarnjih neprijatelja, Jugoslavena, Srba, Židova, komunista, liberala. Nikada ipak nije postigao ni jedan zapažen politički uspjeh - nije ušao u Sabor, Vladu ili neko vijeće gradske četvrti, ali još se bavi mišlju da postane novi hrvatski Poglavnik. Kao autor tekstova, najzabavniji je od svih hrvatskih desničara jer na velikoj naobrazbi radikalizam isprepleće s ridikuloznošću. Schwartz je bio TV zvijezda popularne “Noćne more” Željka Malnara, a njegovi okršaji s Predragom Raosom ući će u anale svjetskih antitelevizija.

Wikipedia naginje reviziji povijesti

Hrvatska Wikipedia ozbiljna je platforma povijesnog revizionizma. Na njoj smo dosad mogli pročitati da “ustaški pokret nije bio svjesno desno-radikalan, rasistički, totalitarni.” Kako je otkrio Jutarnji list, prema Wikipediji, “za pojavu ustaške ikonografije u modernoj Hrvatskoj, krivi su - masoni! A za pokolj Srba u Drugom svj. ratu odgovorne su zapadne zemlje. Evo nekoliko spornih točaka iz Wikipedije: 

• Antifašizam “Hrvatska strana riječ antifašizam’ (...) ustvari predstavlja nekoliko pojmova zajedno: borba za komunizam i marksizam, borba protiv kapitalizma, titoizam s jugoboljševičkim genocidom nad protivnicima, razvojni genocid profitnog znanja, kulturocid (...)” U Hrvatskoj se redovito organiziraju ‘antifašističkočetničke’ proslave na račun poreznih obveznika”. 

• Kroatofobija “...je duboko ukorijenjena kod dijela Srba, a prisutna je i dandanas. (...) Kroatofobija se, kako u Srbiji, tako i među nekim intelektualcima, novinarima, povjesničarima i političkim aktivistima sa zapada (koji u ratovima ‘90-ih simpatiziraju srpsku stranu), očituje u nametanju kolektivne krivnje čitavom hrvatskom narodu zbog zločina koje su počinile strane vojne formacije NDH nad Srbima, Židovima i Romima.’ 

• Zločini prije Drugog svjetskog rata i nakon njega Ne samo da članaka o partizanskim zločinima ima više nego članaka o četničkim i ustaškim zločinima zajedno nego partizanskih zločina ima tri puta više nego ustaških, otkrio je Jutarnji list. Što hr.wiki kaže o: 

• Juri Francetiću - hrvatski političar i vojnik, veliki rodoljub, osobno neobično hrabar i pošten. 

• Anti Paveliću - hrvatski radikalni nacionalistički političar, razni pjesnici pišu pjesme posvećene njemu, nastaju slike i skulpture, status Srba u NDH se poboljšao, posebice u urbanim dijelovima. 

• Vjekoslavu Maksu Luburiću - čovjek koji se na svoj način posvetio borbi za Hrvatsku, spašava desetke pravoslavne siročadi i smješta u institucije koje o svom trošku održava Ustaška obrana 

• Jasenovcu - partizani su fotografirali ljude koje bi sami pobili i navodili da su to žrtve ustaškog režima. Tamo je stradala 481 osoba