Danas je 25. dan rata s Iranom, a situacija je opasnija no ikad. Ratovi se, za razliku od nezakonitih carina ili objava na društvenim mrežama, ne mogu paliti i gasiti prema hirovima jednog predsjednika ili kako bi se trajno poduprla tržišta u slobodnom padu. Nakon što je predsjednik Donald Trump privremeno obustavio prijetnje napadima na iranske elektrane, ključno pitanje nije je li ovo još jedan njegov trenutak odustajanja, već može li se uopće izvući iz rata s Iranom, čak i ako to želi. Sukob koji je započeo kao ograničena operacija, sada prijeti prerastanjem u regionalni požar s nesagledivim posljedicama.

Nakon dana oscilirajuće retorike, Trump je u ponedjeljak signalizirao prvu potencijalnu deeskalaciju u sukobu, koji je započeo krajem veljače, tvrdeći da je postignut napredak u "produktivnim razgovorima". Iz Teherana su, očekivano, poručili da nikakvog dijaloga nije bilo te da su američke izjave samo propaganda. Najoptimističniji pogled na ove događaje jest da su i SAD i Iran, nakon gotovo četiri tjedna borbi, došli do točke u kojoj bi cijena daljnje eskalacije bila toliko stravična da objema stranama treba izlaz. Takvi trenuci mogu označiti početak kraja rata, no mogu biti i zatišje pred još veću oluju.

Cijena eskalacije postala je previsoka

Trump je doveo neprijatelje na rub sukoba prijeteći potpunim uništenjem i bombardiranjem iranskih elektrana i ključnih vojnih postrojenja ako ne otvore Hormuški tjesnac, ključnu točku za svjetski izvoz nafte. Teheran je, s druge strane, obećao žestoku odmazdu napadima na vitalnu infrastrukturu u zaljevskim državama koje su američki saveznici, poput saudijskih naftnih postrojenja i desalinizacijskih pogona u UAE. Takav bi požar mogao izazvati globalnu recesiju i pogoršati ionako teške humanitarne uvjete za iranske civile kojima je Trump obećao pomoći, a gdje je od početka rata 28. veljače poginulo više od tri tisuće ljudi, uz uništenu civilnu infrastrukturu.

TEŠKI DEBAKL Ameri simulirali rat s Iranom, ovi im potopili 19 brodova. Ključ je bio Hormuški tjesnac

Međutim, postoji mnogo razloga za skepsu da je rješenje na pomolu. Dani nepredvidive i kontradiktorne retorike iz Washingtona te nesposobnost administracije da ponudi dosljedno opravdanje za rat ili jasnu izlaznu strategiju znače da bilo koja pojedinačna izjava iz SAD-a nema gotovo nikakav kredibilitet. Dok State Department govori o diplomaciji, Pentagon najavljuje slanje novih snaga, a sam predsjednik mijenja stav iz sata u sat. Ova kakofonija samo pojačava nepovjerenje i smanjuje prostor za stvarne pregovore.

Neki cinici također primjećuju da će predsjednikova petodnevna pauza u napadima trajati tijekom cijelog radnog tjedna na svjetskim tržištima, što se čini sumnjivo proračunatim. S obzirom na to da su cijene dionica padale, a cijene nafte, koje su skočile na preko 112 dolara po barelu, rasle nakon vikenda, postavlja se pitanje je li Trump jednostavno pokušavao stvoriti privid tržišne stabilnosti kako bi spriječio daljnji ekonomski kaos. Ne bi bilo prvi put da se čini kako su službene izjave usmjerene isključivo na smirivanje nestabilnosti na Wall Streetu. I opet je, barem kratkoročno, uspjelo: Dow, S&P 500 i Nasdaq porasli su preko jedan posto u ponedjeljak, dok je cijena sirove nafte Brent pala za jedanaest posto. No, financijski analitičari upozoravaju da je takva stabilnost krhka i ovisna o sljedećem predsjednikovom tweetu.

Kupuje li Trump vrijeme za pojačanja?

Osim smirivanja tržišta, Trump možda želi kupiti vrijeme iz još jednog, mnogo opasnijeg razloga. Američke snage koje bi mu dale mogućnost invazije na otok Harg - epicentar iranske naftne industrije - ili okupacije ključnih otoka i obalnih regija u tjesnacu, još uvijek nisu u potpunosti spremne. Jedna američka marinska ekspedicijska jedinica koja je krenula iz Japana mogla bi uskoro stići u regiju, no druga, veća udarna skupina nosača zrakoplova, tek je prošli tjedan isplovila sa Zapadne obale SAD-a i trebat će joj još vremena da stigne na položaj. Privremena deeskalacija mogla bi biti samo taktička pauza za pregrupiranje i gomilanje snaga za odlučujući udarac.

Iskustvo s ovim predsjednikom sugerira da su njegovo veličanje diplomatskog napretka i tvrdnje da Iran "očajnički" želi dogovor vjerojatno pretjerivanja osmišljena za domaću publiku. Predsjednikove divlje promjene raspoloženja, u kojima je jedan dan govorio o "privođenju rata kraju" i povlačenju trupa, a sljedeći o "potpunom uništenju" ako Iran ne popusti, nespojive su s tradicijom stabilnog ratnog vodstva. No, to je suština Trumpa. Do ponedjeljka se sve činilo kao varka kako bi mogao tvrditi da je njegova taktika čvrste ruke iznudila diplomatski napredak, dok istovremeno njegovi generali pripremaju sljedeću fazu operacija.

Iran drži globalnu ekonomiju za taoca

Iako je Iran pretrpio izuzetno teške gubitke u zračnim i pomorskim kapacitetima tijekom rata u kojem su ubijeni i visoki dužnosnici, uključujući vrhovnog vođu Alija Hamneija, pokazao je i vlastitu snagu. Učinkovitim zatvaranjem Hormuškog tjesnaca, koristeći mine, brze čamce i protubrodske rakete, Teheran sada drži globalnu ekonomiju - a time i republikanske političke nade u studenom - kao taoce. Svaki dan blokade znači milijarde dolara gubitaka za svjetsku trgovinu i prijeti energetskoj sigurnosti ključnih američkih saveznika u Aziji i Europi.

Logika nalaže da režim koji je i prije rata bio ultraradikalan vjerojatno neće biti otvoreniji za Trumpove zahtjeve nakon ubojstva svog vrhovnog vođe i devastirajućih napada američkih i izraelskih projektila. Trumpovi uvjeti za kraj rata, koji vjerojatno uključuju potpuno i trajno odricanje Irana od nuklearnog programa te prekid podrške regionalnim paravojskama, mogli bi biti nepremostiva prepreka. Protekla tri tjedna pokazala su upravo zašto bi odmetnuti režim mogao odlučiti nabaviti takvo oružje kao konačnu policu osiguranja protiv budućih napada.

NUKLEARNI ZVIŽDAČ Svijetu je otkrio da Izrael u Dimoni krije nuklearno oružje. Oteo ga i drogirao Mossad

Čak i ako pregovori nekim čudom započnu, a Pakistan je ponudio da ih ugosti, potpuno je nejasno tko bi uopće pregovarao za Iran. Režim koji je izgubio ključne figure, dok se sin ubijenog vođe, Modžtaba Hamnei, bori za potpunu kontrolu nad Islamskom revolucionarnom gardom (IRGC), teško će donositi koherentne i kolektivne odluke. Ako su, kako neki obavještajni stručnjaci vjeruju, tvrdolinijaši unutar Garde sada preuzeli potpunu kontrolu, mogli bi biti još tvrđi i manje skloni kompromisu nego prije.

Zašto su gotovo sve Trumpove opcije loše

Nitko ne može sa sigurnošću znati što slijedi. Moguće je da su atentati i napadi izazvali fatalne pukotine u iranskom režimu koje još nisu vidljive izvana. Ali zasad nema jasnih javnih znakova raspada; naprotiv, čini se da je vanjska prijetnja homogenizirala neke frakcije. Zračni rat ozbiljno je umanjio iransku regionalnu prijetnju, no ako ga sirova sila već nije bacila na koljena nakon 25 dana, Trump još nije objasnio zašto bi se Iran odrekao svoje glavne poluge - kontrole nad tjesnacem - bez značajnih američkih ustupaka, kako analizira CNN.

Lako je vidjeti zašto bi predsjednika mogla privući mogućnost pregovora, makar i lažnih. Očajnički mu treba izlaz jer su mnogi od njegovih potencijalnih poteza izuzetno neprivlačni. Mogao bi eskalirati rat u sadašnjem obliku, intenzivirajući zračne udare, ali nema jamstava da bi to dovoljno oslabilo Teheran da bi tjesnac postao siguran za brodove, a rizik od uvlačenja u širi sukob raste svakim danom. Mogao bi poslati kopnene trupe kako bi osigurao obalu, ali time bi prešao politički Rubikon koji bi podsjetio na "vječne ratove" u Iraku i Afganistanu, protiv kojih se Trump borio u svojim kampanjama. To bi bila izdaja njegovog temeljnog obećanja biračima.

Opcija koju cinici u Washingtonu nazivaju TACO ("Trump uvijek odustane") izgleda privlačno, uz proglašenje pobjede bila ona stvarna ili ne. No, naglo povlačenje ostavilo bi američke zaljevske saveznike, poput Saudijske Arabije i UAE, izložene bijesnom i osnaženom Iranu koji bi tražio osvetu. Završetak rata bez osiguravanja iranskih zaliha visoko obogaćenog uranija mogao bi mu omogućiti da jednog dana brzo dođe do nuklearnog oružja, što bi potkopalo najdosljednije Trumpovo opravdanje za pokretanje ovog rata i stvorilo dugoročnu prijetnju globalnoj sigurnosti.

Predsjednici se često suočavaju s krizama bez dobrih opcija, ali rijetki se suočavaju sa situacijom tako nerješivom kao što je ova u Iranu, koju je, po svemu sudeći, Donald Trump sam sebi stvorio. Nakon 25 dana, rat nije donio brzu pobjedu, već je stvorio stratešku noćnu moru iz koje nema jednostavnog izlaza.