Ivica Relković ovih se dana našao u središtu pozornosti nakon "hoću-neću" ostavke ministra Ivana Kovačića. Relković je naime njegov savjetnik za poslove unutarnje politike. Međutim, Ivica Relković puno je više od savjetnika. Tajnovit i samozatajan, djeluje iz sjene, ali njegov životni put je itekako zanimljiv. Mnogi ga znaju kao osobu koja je izmislila Most i Božu Petrova, ali priča je daleko šira.

Taj čovjek je snažno uvjeren da može kontrolirati ponašanje većih skupina ljudi, kaže nam sugovornik koji je više puta razgovarao s Ivicom Relkovićem, stvarnim Mostovim liderom, koji je donedavno djelovao iz sjene, ali će 11. rujna ove godine izaći na izbore.

"Prije nekoliko godina slušao sam ga na jednom sastanku u predgrađu Zagreba. Bio sam u šoku, kao i cijelo društvo koje se ondje okupilo. On je uvjeren u to da na političke orijentacije šire skupine ljudi, koja je svjetonazorski smještena unutar određenih koordinata, može utjecati, da ih može usmjeravati, programirati prema procjenama, metodama i tehnikama koje samo on zna. Ovaj čovjek inače sate i sate provodi zadubljen u kompjutorske analize izbornih trendova i ponašanja birača. Ima gibak, fleksibilan um. Nastoji vladati trendovima, a ne im robovati."

Ivica Relković je neobičan svat. U jeku rata, 1991. godine, taj je fanatični vjernik, laik, asket, pješice krenuo na hodočašće od Zagreba do Međugorja, ravno preko predjela pod okupacijom. 

Tu ga je logika jedini put iznenadila - Relkovića su pobunjeni Srbi uhitili i strpali u logor, gdje je proveo 113 dana. Onda je razmijenjen.

Relković je prije sedam godina shvatio većinu stvari - da su Hrvati umorni od bipolarizma, da tragaju za alternativom, ali i to da je s U ime obitelji, Hrastom i Grozdom radio sistemsku pogrešku - nije skrivao snažan vjerski naboj, a nije imao ni manekena koji će izvući ljude na birališta. 

Kako je shvatio da su HDZ i SDP na silaznoj putanji, ideja o odustajanju od vidljive ideologije nametala se takoreći sama po sebi jer je trebalo hvatati i desno i lijevo. 

A onda se pojavio idealan promotor ideje - Božo Petrov. Slatkorječiv, s poštenim licem, nalik na Juliena Sorela iz Stendhalova romana “Crveno i crno” ili mr. Smitha koji ide u Washington iz filma Franka Capre - Petrov je bio idealan “ribar ljudskih duša”. 

Relković ga je nahranio softverom, odredio mu koordinate, koje je ovaj naučio poput papige, i - avantura je mogla početi.

Plan je jasan: bacit ćemo mreže i lijevo i desno, pokupiti protestne glasove iz oba bazena, a onda u četverogodišnjem mandatu krenuti s implementacijom ideja koje bez ove maske nikad ne bi dobile više od postotak-dva, što se vidi i po rezultatu Željke Markić, koja je dobila 1700 glasova...

Koje su izvorne Relkovićeve ideje? 

Još prije sedam godina on je jasno najavio platformu koja će svoj vidljivi izraz dobiti u Petrovljevoj prisezi u Metkoviću, i kasnijoj ovjeri kod javnog bilježnika, da Most neće koalirati ni s desnima ni s lijevima. Evo Relkovićeve najave te ideje 2010. godine, tada još s Obiteljskom strankom.

"Željeli smo da novoosnovana stranka u sebi ima startni potencijal odmah u razini politički relevantnih stranaka, a da u svojoj viziji prva od svih stranaka osnovanih u ovih dvadesetak godina ima, nakon HDZ-a i SDP-a, političku drskost nekog budućeg mogućeg izbornog pobjednika. Zato Obiteljska stranka (OS) ima jasno razlikovno ime u odnosu i na HDZ i na SDP. Naše ime i naš politički projekt u startu se prema tim dvjema strankama ne odnosi kao prema jednom od potencijalnih partnera za neku sutrašnju koaliciju, kao što to u sebi nose sve druge politički relevantne stranke. I HDZ i SDP su od nas jednako daleko, i to toliko da su one jedna drugoj bitno bliže nego što smo mi idejno bliski ijednoj od njih. Naš projekt je nacionalno dublji od nacionalno dezorijentiranog površnog HDZ-a i socijalno svjesniji od socijalno iskorijenjenog SDP-a."

Zapanjujuće! Nije li to Most? No Most je bio još pametniji, jer je Božo Petrov deklarirao nešto puno primamljivije: ideološku neutralnost. 

Čelnik Mosta nikad se nije htio očitovati ni o jednom ideološkom pitanju jer je Relković shvatio da je potencijal protestnih glasova jednako jak i na ljevici i na desnici – zašto, dakle, od sebe odbiti lijeve glasove, kad se njihova energija može uzeti i odnijeti u Sabor, pa onda s njom činiti što nam je volja?

Most je s 19 mandata i sudjelovanjem u vladi učinio nekoliko važnih stvari, među ostalim, pretvorio je HRT u relej Kaptola i snažno pridonio miniranju Kurikularne reforme. 

Zato je Relković, čini se, odlučio izaći na izbore i ući u Sabor, no on se – kao ni Petrov i Grmoja – na ovim izborima više neće moći prikazivati kao ideološki neutralni “mi smo samo za reforme klub”, nego će morati jasno istaknuti svoju zastavu.

A iz Relkovićevih ranijih istupa jasno se vidi kako ta zastava izgleda.

"Hajde, neka tijekom jeseni kulturno, bez rušenja i bagera, izmjeste spomenik u Srbu u neki povijesni muzej. Hajde, neka ukinu Zakon o suzbijanju diskriminacije po kojem se danas u Hrvatskoj sudi prvoj vjeroučiteljici. Hajde neka uvedu Grozdov program u osnovne i srednje škole bez obzira na količinu galame koju će proizvesti marginalne agresivne udruge... Hoće li išta od toga iskreno učiniti ‘pokajnički HDZ’. Neće. Ponavljam: preostaje tek predizborni maskenbal. Ali nije to sve. Neki mediji ovih dana nagađaju da bi HDZ pred sljedeće izbore mogao izvesti i prvog osumnjičenika za partizansko- komunističke zločine s kraja Drugog svjetskog rata. Ni to nije iskreno. Mi smo dvije godine radili na tim pitanjima (a dio mlađih članova nastavit će to i dalje), ali nitko iz tog HDZ-a nikad iskreno nije javno ozbiljno podržao istraživanja masovnih grobnica i zločina s kraja rata. Uostalom, imali su godina i godina da to pitanje zakonodavno urede, a oni su nakon četiri godine skrivanja u saborskim hodnicima sad, pred izbore, našli vremena da napokon stave na stol Zakon o masovnim grobištima. Sve što žele je jedna epizodna priča u kojoj će odjednom pokazati svoje nacionalne ‘mišiće’ i poslije tog izbornog ‘spina’ zaboraviti na tu temu iduće četiri godine. Takav fenomen je već poznat i stručno se naziva deja vu", rekao je Relković 2010. godine.

Slične stavove dijeli i Nikola Grmoja. Stipe Gabrić Jambo tvrdi kako je obitelj Nikole Grmoje bila duboko inficirana vjerskom sektom Lucija iz Čapljine, koja je djelovala u dolini Neretve i temeljito varala ljude.

"Crkva je preko dvije župe imala mnogo utjecaja što je Most došao na vlast. Uči ta Luca Nikolu Grmoju, uči mu majku Baldinu, uči mu ćaću Stipu i uči mu puno takvih kao što su oni. Lucija je ona molitvena skupina koja je očerupala mnoge ljude. Ona ih zamanta i izludi, pa im mazne lovu. Ona je rekla Grmojinu ćaći i majci da će biti smak svijeta te da će Nikolu spasiti samo ako ga odvedu na neku planinu u Alpe, pa su ga odveli u neki planinski hotel u Austriji. To vam je, prijatelji, Grmoja. Ja samo u jednog spasitelja vjerujem, ne vjerujem u nikakvu Lucija, nikakve sekte...", ispričao je Jutarnjem listu, a nama potvrdio istu priču Grmojini su, navodno, s malim Nikolom čekali sudnji dan na granici Austrije i Švicarske, pa su se, kad je susvita izostala, vratili u Metković.

Sekta Lucija poteže se pak po sudovima zbog silnih prijevara naivaca, a Grmoja sad spašava Hrvatsku. Koji je odnos Petrova i Relkovića?

"Petrov ništa nije radio bez Relkovićeve suglasnosti. Nekad mi se činilo da Božo ni o čemu nema svoj stav, nego mu ga oblikuje Relković, a o Grmoji da i ne govorim. U prvim danima formiranja vlade mislim da je Relković vukao sve konce – a i prije. On je određivao tko će na listu, koje će mjesto zauzeti, tko nema mjesta i sl. Mislim da je on sve važnije govore pisao Boži. Kakav Grizli, Grizli nema ništa s tim, oni su bili samo marioneta u Relkovićevim rukama. On je ‘metkovski krug’ zarazio s idejom da će na ovim izborima dobiti više mandata, napunio im je glavu tim idejama, iako su svjesni da će dobiti između osam i deset mandata. Zato i Božo i Grmoja i Relković idu na prva mjesta u jedinicama gdje sigurno dobivaju. Kod njih je zavladala panika", kaže naša sugovornica, inače bivša mostovka.

Ona Ivicu Relkovića opisuje kao radikalnog desničara, idealista, poštenjačinu...

"Njega novac ne zanima. On hoda svijetom u otrcanim hlačama, živi od ideala i za ideale. On je napravio to s Mostom i Prgometom i Karamarkom. On je odgovoran jer je od početka zagovarao teoriju da se u izvršnu vlast ne treba ići i da to Mostu ne treba, a to baš i nije vrhunac političke pameti, da se blago izrazim", dodaje ona. 

No s njim, Grmojom i Petrovom Most može računati na prosvjedne glasove lijevog centra toliko koliko i Marijana Petir ili sisački biskup. Relković je čest gost tribina koje organizira konzervativna Udruga Narenta, čiji je osnivač Nikola Grmoja, blizak samom Relkoviću, piše Dubrovački dnevnik.hr.

"Nadam se da vidite zašto me Ivica Relković uvijek oduševljava", rekao je na jednoj tribini o komunističkim zločinima Grmoja.

Ivica Relković je veliki aktivist za rasvjetljavanje istine o komunističkim zločinima, a u javnim nastupima zna biti zastrašujuće strastven, pa čak i urlati kako bi motivirao javnost na djelovanje, uglavnom protiv “ovakvog” stanja društva.

Na jednoj od tribina “Kršćani u politici” sudjelovali su Relković, Nikola Grmoja i Marijana Petir. Grmoja je tada, piše dubrovački portal, pohvalio Marijanu Petir jer je jedina u Saboru glasovala protiv Zakona o suzbijanju diskriminacije.

Na naše pitanje, upućeno dvojici bivših pripadnika Mosta, koji izvrsno poznaju i Relkovića i odnose unutar skupine, nije li sklonost Mosta prema HDZ-u, koja se na prvi pogled čini snažnom, ipak slabija ako malo dublje promotrimo stvari, oboje sugovornika tvrde da je to istina.

"Relković je radikalni desničar koji istinski vjeruje u svoje ideje i s njima ne trguje", kaže sugovornica.

"Njemu i ljudima iz njegovih prethodnih stranaka, U ime obitelji, Hrasta itd., HDZ se zapravo gadi. HDZ nje dovoljno čist. Oni HDZ smatraju političkom snagom koja je uzurpirala i zatrovala demokršćanski politički prostor. Jasno je da oni svojataju taj prostor u koji je ušao HDZ, koji ne da nikome unutra, a istisnuo je prave demokršćane, konzervativce. Oni se sad pokušavaju vratiti. HDZ je, naime, ne samo politički tu, oni su oblikovali i satelitske, uglavnom braniteljske udruge u sferi civilnog društva, i sve to zatrovali novcem i duhom kompromisa, a njima se to nimalo ne dopada", kaže naš sugovornik dodajući kako se i “metkovićka skupina” na neki način izmiče strogim Relkovićevim kriterijima.

"Oni su neretvanski gusari, a on živi skromno, obiteljski. On je svaki put dosad otišao iz udruge koja je napustila ideale u koje on vjeruje, bilo da se radilo o Hrastu, Grozdu ili U ime obitelji, ako bi osjetio da oni to doživljavaju kao privatno vlasništvo. On je jednostavno takav. Relkovićeve ideje su vrlo konzervativne, no metode političke borbe su mu izrazito suvremene. On je jedan od kreatora uspona nove konzervativne civilne scene, koja je prije nekoliko godina šokirala cijelu Hrvatsku neviđenim, sjajno organiziranim osvajanjem javnog utjecaja, koji je kulminirao referendumom o braku. Relković je još prije šest godina opisao novu strategiju pariranja SDP-u, ali i HDZ-u.

"Danas u Hrvatskoj kao novi projekt neće uspjeti onaj tko ima tisuće članova na programiranim skupovima, nego onaj tko dijeli preostali slobodni prostor za necenzuriranu poruku - ulicu. Demokracija se tako, nakon više od dvije tisuće godina, vraća ‘kući’ – na trgove i ulice", rekao je svojedobno u jednom intervjuu.

Crkvu, dakako, nije spominjao, ali treba je spomenuti. Jedan član Mosta koji je do ovih izbora samostalno nastupao, sad je išao s Mostom. Zapanjio se povećanom učinkovitošću.

"Prije bih u nekim ličkim mjestima osvojio desetak glasova, pa sam odlazak tamo smatrao potpunim gubitkom vremena i novca. No mostovci su mi rekli: ‘Samo ti idi i ništa se ne boj’. I dobio sam dvadeset puta više glasova. Crkva je sve sredila", kaže nam naš sugovornik, također otpadnik iz Mosta.