Malo je glasova koji su u 21. stoljeću ostavili tako dubok i neizbrisiv trag kao onaj Amy Winehouse. Njezin sirovi, duševni kontraalt, prožet mudrošću starih jazz i soul legendi, sudario se s modernom, beskompromisno iskrenom lirikom, stvarajući zvuk koji je bio istovremeno retro i potpuno suvremen. U samo nekoliko godina, djevojka iz sjevernog Londona s prepoznatljivom košnicom na glavi i debelom crtom tuša oko očiju postala je globalni fenomen, osvojila pet Grammyja u jednoj noći i stvorila jedan od najprodavanijih albuma stoljeća. Ipak, njezina glazbena genijalnost neraskidivo je bila isprepletena s osobnim demonima koji su je, pod nemilosrdnim svjetlima reflektora, na kraju odveli u tragičnu smrt s tek 27 godina. Njezina priča ostaje snažan podsjetnik na krhkost ljudskog duha i cijenu slave.

Amy Jade Winehouse rođena je na današnji datum, 14. rujna 1983. u londonskoj četvrti Southgate, u židovskoj obitelji. Njezin otac Mitch, taksist, i majka Janis, farmaceutkinja, usadili su joj ljubav prema glazbi. U domu Winehouseovih neprestano su se slušale ploče jazz velikana poput Sarah Vaughan i Dinah Washington, a mnogi članovi obitelji s majčine strane bili su profesionalni jazz glazbenici. Ta rana izloženost duboko je oblikovala njezin glazbeni senzibilitet. Kada joj je bilo devet godina, roditelji su joj se razveli, a Amy je ostala živjeti s majkom. Već s deset godina, zajedno s prijateljicom Juliette Ashby, osnovala je amaterski rap duo Sweet 'n' Sour, inspiriran američkom grupom Salt-N-Pepa, pokazujući rani interes za stvaranje i izvođenje.

Njezin talent bio je očit, pa je s 12 godina upisana u prestižnu londonsku školu Sylvia Young Theatre School. Godinu dana kasnije dobila je prvu gitaru. Ipak, njezina buntovna priroda nije se uklapala u stroga pravila. Sa 16 godina izbačena je, kako se navodi u njezinoj službenoj biografiji, jer "se nije dovoljno trudila" i jer je probušila nos. Iako je osnivačica škole kasnije demantirala da je Amy izbačena, priča je postala dio mitologije o njezinoj neukrotivoj osobnosti. Nakon kratkog pohađanja BRIT Schoola, počela je pisati pjesme i nastupati s lokalnim jazz sastavima, bruseći svoj jedinstveni vokalni stil u londonskim klubovima.

'Frank': Iskreni jazz početak

Prijelomni trenutak dogodio se kada je njezin školski prijatelj, pjevač Tyler James, poslao njezin demo snimak svom menadžeru Nicku Shymanskom. To je dovelo do potpisivanja ugovora s menadžerskom tvrtkom 19 Management Simona Fullera 2002. godine, a nedugo zatim i s diskografskom kućom Island Records. U to vrijeme, glazbenom scenom dominirali su reality TV talent showovi, a industrija je, kako je kasnije izjavio njezin A&R predstavnik, bila "gladna svježeg, autentičnog mladog talenta". Amy je bila upravo to.

Njezin debitantski album, "Frank", objavljen u listopadu 2003., bio je pravo osvježenje. Producent Salaam Remi pomogao joj je stvoriti zvuk duboko ukorijenjen u jazzu, s brutalno iskrenim i duhovitim tekstovima koji su odavali zrelost daleko iznad njezinih godina. Kritičari su bili oduševljeni, uspoređujući njezin glas s onima Elle Fitzgerald i Billie Holiday. Album je u Ujedinjenom Kraljevstvu postigao platinastu nakladu, a za singl "Stronger Than Me" Winehouse je osvojila prestižnu nagradu Ivor Novello za najbolju suvremenu pjesmu. Unatoč uspjehu, Amy nikada nije u potpunosti zavoljela "Frank". U jednom je intervjuu izjavila da ga ni sama ne posjeduje, jer je smatrala da je diskografska kuća imala previše utjecaja na konačni odabir pjesama i mikseve.

Globalni proboj uz 'Back to Black'

Dok je "Frank" bio uspješan, album "Back to Black" iz 2006. pretvorio ju je u svjetsku superzvijezdu. Za ovaj album, Winehouse je napravila stilski zaokret, zamijenivši jazz utjecaje zvukom Motowna i soul glazbe šezdesetih. Inspiracija za album bila je njezina bolna i turbulentna veza s Blakeom Fielder-Civilom. Pjesme poput naslovne "Back to Black", mračne "You Know I'm No Good" i prkosne "Rehab" postale su himne slomljenog srca i autodestrukcije.

Uspjeh je bio trenutan i golem. "Back to Black" postao je najprodavaniji album u Velikoj Britaniji 2007. godine, a u SAD-u je debitirao na sedmom mjestu Billboardove ljestvice, što je tada bio najviši debi za jednu britansku pjevačicu. Uz glazbu, Winehouse je stvorila i prepoznatljiv vizualni identitet: golema "košnica" frizura i dramatičan mačkasti tuš za oči, inspiriran ženskim grupama poput The Ronettes, postali su njezin zaštitni znak. Svijet je bio opčinjen.

Na dodjeli nagrada Grammy 2008. godine, Amy Winehouse ispisala je povijest. Osvojila je pet nagrada, uključujući one za najboljeg novog izvođača, pjesmu godine i snimku godine za "Rehab", te najbolji pop vokalni album. Postala je prva Britanka s pet osvojenih Grammyja u jednoj večeri. Ironično, trijumf je pratila izdaleka. Zbog problema s drogom, američke vlasti u početku su joj odbile izdati vizu. Iako je odluka u posljednji tren promijenjena, bilo je prekasno za putovanje. Umjesto toga, nastupila je uživo putem satelita iz Londona, pružajući svijetu nadrealnu sliku umjetnice na vrhuncu slave, ali istovremeno zatočene vlastitim problemima.

Dok je njezina karijera cvala, njezin privatni život raspadao se pred očima cijelog svijeta. U svibnju 2007. udala se za Blakea Fielder-Civila u Miamiju. Njihov brak bio je obilježen ovisnošću, javnim svađama i problemima sa zakonom. Fielder-Civil je kasnije priznao da je on upoznao Amy s teškim drogama poput heroina. Paparazzi su ih pratili u stopu, a tabloidi su bili puni fotografija para u modricama nakon navodnih tučnjava, kao i priča o njezinom dramatičnom gubitku težine i borbi s bulimijom.

U kolovozu 2007. hospitalizirana je zbog predoziranja koktelom heroina, kokaina, ecstasyja, ketamina i alkohola. Nekoliko mjeseci kasnije, u Norveškoj je uhićena zbog posjedovanja marihuane. Početkom 2008. tabloid The Sun objavio je video na kojem se činilo da pjevačica puši crack kokain, što je izazvalo skandal i dovelo do njezinog kratkog boravka na rehabilitaciji. Njezini nastupi postali su nepredvidljivi. Na koncertu u Birminghamu publika ju je izviždala jer je djelovala pijano, dok je na festivalu Glastonbury navodno udarila obožavatelja. Njezin otac javno je izrazio zabrinutost za njezino zdravlje, rekavši da su joj dijagnosticirani tragovi emfizema. Brak s Fielder-Civilom, koji je veći dio proveo u zatvoru zbog napada i ometanja pravde, okončan je razvodom 2009. godine.

Posljednji nastup i prerani odlazak

Nakon razdoblja relativnog mira na karipskom otoku St. Lucia, Winehouse je 2011. pokušala s povratničkom turnejom. No, bilo je prekasno. Prvi koncert, održan 18. lipnja u Beogradu, pretvorio se u katastrofu. Pred 20.000 ljudi, pjevačica je teturala pozornicom, nerazumljivo mrmljala stihove i nije mogla otpjevati svoje pjesme. Publika je zviždala, a snimke sramotnog nastupa obišle su svijet. Ostatak turneje odmah je otkazan.

Samo nekoliko tjedana kasnije, 23. srpnja 2011., njezin tjelohranitelj pronašao ju je mrtvu u krevetu u njezinom domu u Camdenu u Londonu. Imala je samo 27 godina, pridruživši se tako zloglasnom "Klubu 27". Istraga je kasnije utvrdila da je uzrok smrti bilo slučajno trovanje alkoholom. U trenutku smrti, razina alkohola u njezinoj krvi bila je 416 mg na 100 ml, više od pet puta iznad zakonske granice za vožnju. Svijet glazbe bio je u šoku.

Iako je njezin život bio kratak, nasljeđe Amy Winehouse je monumentalno. Njezin posljednji snimak, duet "Body and Soul" s legendarnim Tonyjem Bennettom, objavljen je posthumno i donio joj je još jednu nagradu Grammy. Kompilacijski album "Lioness: Hidden Treasures" objavljen je krajem 2011. i sadržavao je neobjavljene pjesme i demo snimke. Njezin život i karijera tema su Oscarom nagrađenog dokumentarca "Amy" (2015.) redatelja Asifa Kapadije, kao i biografskog filma "Back to Black" (2024.), u kojem ju je utjelovila glumica Marisa Abela. Abela je o ulozi rekla da je osjećala "obvezu i odgovornost" da prikaže njezinu priču točno, uključujući i borbu s poremećajima u prehrani i ovisnošću.

Njezin utjecaj na generacije umjetnika je neosporan, a "Back to Black" i danas slovi za jedan od ključnih albuma 21. stoljeća. Možda je njezinu esenciju najbolje sažeo Tony Bennett:

​- Neki ljudi misle da svatko može pjevati jazz, ali ne mogu. To je dar učenja sinkopiranja, ali to je i duh s kojim se ili rodite ili ne. A Amy je rođena s tim duhom.

* uz korištenje AI-ja