Ukoliko španjolska vlada usvoji novi prijedlog zakona, koji se odnosi na sjećanje na povijest kojim bi se trebala riješiti pitanja koja se tiču španjolskog građanskog rata tridesetih godina, grobovi Ante Pavelića i Vjekoslava Maksa Luburića trebali bi premješteni iz Madrida, gdje se nalazi grob Ante Pavelića, te Valencije gdje Luburićev grob.

Prema novom zakonu, svima onima koji su se suprostavljali Francovom režimu i zbog toga bili krivično gonjeni, svi ti "zločini" bit će im izbrisani, dok će udruge i organizacije koje slave i veličaju sjećanje na Francisca Franca, kao što je Fundacion Francisco Franco biti zabranjene.

Mračna tajna Otkrivamo kako je Vatikan spasio Pavelića od izručenja Titu

Španjolski portal Eldiario.es objavio je da bi po tom zakonu grobovi Pavelića i Luburića mogli biti premješteni na manje vidljiva mjesta ili će biti vraćeni matičnim državama. 

Pavelić i Luburić rođeni su u BiH, Pavelić kod Konjica, a Luburić kod Ljubuškog, a razlog zbog kojeg bi se njihovi grobovi preselili su taj što su postali mjesto hodočašća ekstremnih desničara, što je također pitanje kojim se bavi novi španjolski zakon.

U lipnju je novi španjolski premijer Pedro Sanchez rekao da bi se grob bivšeg fašističkog diktatora Franca trebao preseliti sa Valle de los Caídos, blizu Madrida. Novi zakon također predviđa osnivanje komisije koja bi trebala istražiti zločine Francovog režima.

Nakon što je 1945. pobjegao iz Hrvatske, Pavelić je spas potražio u Argentini, ali nakon neuspjelog atentata na njega 1957. godine u Buenos Airesu, kada ga je pokušao ubiti srpski emigrant Blagoje Jovović, Pavelić se preselio u Španjolsku jer je imao dobre odnose s Francovim režimom. Tamo je umro 1959. godine, u 70. godini života.

Povijesno istraživanje Evo što su sve ustaše kopirale od četnika

Luburić se također preselio u Francovu Španjolsku 1949. godine. Živio je u Valenciji gdje je vodio tiskaru u kojoj je izdavao proustaške časopise. Agenti Udbe infiltrirali su se u tiskaru i ubili ga 1969. godine. 

Nakon Francove smrti Španjolska je prihvatila amnestiju kako bi zaustavila ponovno otvaranje starih rana tijekom građanskog rata. No, obitelji onih koji su bili protiv Franca dugo su se godina bunili zbog toga, jer su smatrali da se članove njihovih obitelji nepravedno stigmatiziralo, a istovremeno oprostilo Francovom režimu.