Zna se da je Ante Pavelić, ustaški poglavnik i vođa Nezavisne države Hrvatske, pobjegao iz Zagreba i zaputio se prema Austriji. Tamo se nadao da će naći utočište među anti-komunistima ili barem u rimokatoličkoj crkvi.
Da takve nade nisu bile uzaludne, svjedoče povijesni dokumenti na koje se poziva argentinski autor Uki Goni. Naime, Goni tvrdi da je Pavelić proveo godinu dana nakon sloma NDH u Austriji i to pod budnim okom britanskih vojnih i tajnih službi. Ljutiti Josip Broz Tito tražio je Pavelićevo izručenje, a slao je čak i točnu adresu gdje se Pavelić skriva u Austriji, ali Britanci su se pretvarali da nemaju pojma o ničemu. Njihovo ministarstvo vanjskih poslova slalo je pisma Amerikancima i Sovjetima i pitali su ih da nisu oni kojim slučajem vidjeli Pavelića.
Godinu dana je Pavelić proveo u Austriji prije nego se odselio u Rim negdje u travnju 1946. godine u pratnji ustaškog poručnika Dragutina Došena. Obojica su nosili halje rimokatoličkih svećenika i smjestili su se u ulicu Gioacchino Belli broj 3 u prostorije Collegio Pio Pontificio. Prema izvještajima američkih obavještajnih službi, bila je to jedina zgrada u Rimu pod punom upravom Vatikana i trebali su posebni dokumenti za ulazak.
S vremenom su Amerikanci uspjeli pohvatati sve konce priče i uvidjeli su ogromnu upletenost samog Vatikana u skrivanje raznih zločinaca. Primjerice, u svibnju 1946. godine je Pavelić boravio u Castel Gandolfu, ljetnoj papinskoj rezidenciji, gdje mu je društvo radio bivši ministar rumunjske kvislinške vlade. Doznali su Amerikanci da je Pavelić redovito imao sastanke i sa stanovitim monsinjorom Montinijem. Montini će kasnije postati papa Pavao VI.
Negdje pred kraj 1946. godine došao je brzojav iz Londona u Washington gdje su Britanci obavijestili kolege da Jugoslavija traži pet ratnih zločinaca koji se skrivaju iza vatikanskih zidina. "Bilo bi to jako neugodan presedan da britanske vlasti uhićuju ljude na vatikanskom teritoriju bez suglasnosti vatikanskih vlasti", pisalo je u brzojavu. Amerikanci su se pomalo cinično složili i rekli da bi bilo najbolje kad bi Jugoslaveni osobno tražili pomoć od Vatikana zato što imaju diplomatskog predstavnika tamo.
Do kraja te godine su se pojavile glasine da je Pavelić otputovao za Argentinu, koristeći dobro uhodanu mašineriju Juana Perona, ali već početkom 1947. godine su ga Amerikanci otkrili u samostanu Svete Sabine. Njihove obavještajne službe bile su jedne od rijetkih koje su se doista trudile uhvatiti Pavelića, ali im je predstavljao problem to što je Pavelić imao na raspolaganju basnoslovno bogatstvo ukradeno iz hrvatske centralne banke, ali i oduzeto od prognanih Židova i Srba. Priča se o stotinama tona zlata i tisućama karata dijamanata koje je Pavelić prokrijumčario, ali o tome nešto više možete čitati u idućem nastavku feljtona.
To blago Pavelić je koristio za podmićivanje manje skrupuloznih savezničkih časnika i oni su mu prenosili informacije o mogućim pokušajima uhićenja. Mjesecima se seljakao iz jednog dijela Rima u drugi, a negdje do ljeta 1947. godine uspio je nabaviti i španjolsku putovnicu na ime Padre Gomez što je trebao biti dokaz da je on španjolski ministar za religiju.
Bilo je sasvim dovoljno informacija za Pavelićevo hvatanje, ali ni Amerikanci ni Britanci nisu bili pretjerano zagrijani za sramoćenje Vatikana hvatanjem ratnog zločinca na njihovom teritoriju. Nije im ni Tito bio pretjerano drag zato što je komunist i bili su uvjereni da im Pavelić može pomoći u borbama protiv Tita.
Bez obzira na sve, 7. kolovoza 1947. godine poslane su jasne naredbe za Pavelićevo uhićenje čim napusti vatikanske prostorije. Znali su točno gdje se Pavelić nalazi, znali su točno kako izgleda i znali su točno kako se kreće. "Kad uđete u zgradu vidjet ćete dugi i loše osvijetljeni hodnik. Na kraju hodnika su stube koje vode lijevo ili desno. Morate ići stubama na desnu stranu. S desne strane su sobe označene brojkama 1,2,3... Ako pokucate jednom ili dva puta na vrata broj tri će izići neka nebitna osoba. Međutim, ako pokucate tri puta na vrata broj tri, otvorit će vam vrata broj dva koja vode do Pavelićeve sobe", stoji u detaljnim uputama za Pavelićevo hvatanje.
Do uhićenja na kraju nikad nije ni došlo zato što je Pavelić bio previše blizak Vatikanu, a saveznici nisu htjeli riskirati proces regrutacije nacista u vlastitu vojsku. Kasnije su su Amerikanci i detaljno pojasnili zašto ne žele hvatati i izručiti ustaškog poglavnika. "Danas, u očima Vatikana, Pavelić je militantni katolik, čovjek koji je griješio, ali je griješio u ime borbe za katoličanstvo. Zbog toga Pavelić uživa zaštitu Vatikana. Znamo da Pavelić održava kontakte s Vatikanom koji ga smatra militantnim katolikom koji se jučer borio protiv pravoslavne crkve, a danas se bori protiv komunističkog ateizma. Stav Vatikana je da Pavelića ne treba izručiti Titovom režimu jer on nikome neće dati pravedno suđenje. Izručenje bi samo oslabilo borbe protiv ateizma i pomoglo bi komunizmu. Pavelićeve zločine iz prošlosti neće zaboraviti, ali Vatikan drži da mu mogu suditi samo Hrvati putem katoličke i demokratske vlade. Pavelić je navodno odgovoran za smrti oko 150.000 ljudi, ali Tito je Staljinov agent. A Staljin je odgovoran za desetke milijuna mrtvih u Ukrajini, Bijeloj Rusiji, Poljskoj, Baltiku i Baltičkim državama tijekom 25 godina", stoji u povjerljivim američkim dokumentima.
Pavelić je povremeno održavao veze s raznim obavještajnim službama, ali je bio svjestan da mu ništa osim dobrih veza s Vatikanom ne jamči sigurnost i zbog toga je misteriozno nestao sve do kasne jeseni 1948. godine kada se pojavio u Argentini. Pretpostavlja se da je gotovo godinu dana boravio u Španjolskoj, ali sve se svodi na indicije i špekulacije.
Ljeto 1948. godine je donijelo suđenje Pavelićevim Križarima, ustaškim gerilcima, na zagrebačkom velesajmu. Suđenje je bilo totalna katastrofa za zapadni svijet. Jedan po jedan su križari priznavali da su Pavelić i Krunoslav Draganović bili stvarni vođe i financijeri Križara. Potvrdili su uhvaćeni križari i da ih podržava Vatikan zajedno s američkim i britanskim tajnim službama.
Već do jeseni je Pavelić shvatio da nema što raditi u Europi i da neće doći do njegovog trijumfalnog povratka u Hrvatsku.
Ključna osoba, barem se tako vjerovalo, u Pavelićevom bijegu bio je upravo Draganović, ustaški James Bond. Jedni tvrde da je Anti Paveliću omogućio bijeg u Argentinu tako da ga je maskirao u svećenika s brkovima i šeširom. Drugi se kunu da ga je zamaskirao u redovnicu. Treći, zgražajući se, poriču obje ove priče. Kažu da mu Pavelić nije vjerovao ni koliko je crno pod noktom pa je poglavnik u Argentinu pobjegao krijući se od njega.
Goni, pozivajući se na dostupne dokumente, kaže da je ova posljednja verzija vjerojatno najtočnija. Ustaški poglavnik nije dobio čak ni dozvolu za dolazak u Argentinu, što je bio jedan od ključnih preduvjeta legalnog dolaska. Formular za izdavanje svojevrsne osobne iskaznice u Buenos Airesu ispunjen je tek nekoliko dana nakon Pavelićeva dolaska u novi svijet. Goni, zbog svega toga, pretpostavlja da je Peronova tajna policija preuzela Pavelića izravno s broda, vrlo vjerojatno čak i prije nego je brod Sestriere pristao u luku.
Tamo je Pavelić pokušavao uspostaviti svojevrsnu vladu u egzilu, ali to nije baš najbolje funkcioniralo usprkos basnoslovnom bogatstvu kojim se dičio odbjegli ustaški zločinac. 1952. godine je američkim obavještajcima ispričano da je Pavelić poslao Antu Čudinu i Marka Čavića u Europu s eksplicitnim uputama za prebacivanje 250 kilograma zlata za Argentinu.
"Izvor nije upoznat s točnim raspletom misije, ali znamo da je posljednjih dana Pavelić nudio 200 kilograma zlata na tržištu Buenos Airesa preko posrednika Juana Heinricha", prenosi Goni povjerljive dokumente CIA-e.
U posljednjem nastavku ovog velikog serijala feljtona čitajte kako je Pavelić izvukao opljačkano zlato iz Hrvatske, a ovih spomenutih 250 kilograma bilo je tek manji dio skrivan u Austriji. Pavelić je skrivao na raznim lokacijama opljačkani nakit pa čak i zlatne zube žrtava koncentracijskih logora, a nije ostavio na miru ni zlato hrvatske centralne banke. O svemu tome čitajte u idućem nastavku feljtona.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
"Sveta Crkva" i Sv. Kardinal Stepinac su stitili ratne zlocince, kriminalce, ubice nevinih zrtava, pljackase hrvatskog naroda. Zivjela sveta katolicka crkva, Stepinac, Pavao VI koji je isto skrivao Pavelica...
A ja NEGDJE citao da je Tito trazio da Vatikan preuzme nadbiskupa jer ce mu se inace suditi. Ali eto, za inat nisu ga pozvali vec dapace promovirali u kardinala. Procitajte kako se drzao bahato na sudjenju!
Čitajući tu knjigu "Zapisi iz NDH" može se steći i malo drugačiji dojam o Horstenau i njegovih zapisanih zapažanja u vrijeme NDH, a time i drugačiji dojam o Hrvatskoj za vrijeme NDH. Prema njemu, nisu samo Hrvati niža ili čak ... prikaži još! "četvrta" rasa kako kaže, nego svi Slaveni. Osim toga, on je bio i rasist, pa je crnce i žutu rasu nazivao vrlo pogrdnim imenima, što je vidljivo iz njegovih zapisa, a prema Židovima je imao isto mišljenje kao i Hitler.