Dok se Srbija u sjeni žestokih obračuna policije i prosvjednika ovog vikenda na ulicama Novo Sada priprema za veliku vojnu paradu 20. rujna, a studenti najavljuju analizu nervnih otrova što ih policija koristi protiv njih, u totalno drugom planu je Vučićeva masovna kupovina oružja. Kineskog, izraelskog, ruskog... Samo daj! A pitanju su stotine milijuna eura poreznih obveznika, i to svaki dan. Ako je točna računica što ju je nedavno iznio Radar, kako je Srbija samo u zadnjih godinu dana potrošila više od pet i pol milijardi eura na naoružanje, Srbija pod palicom Aleksandra Vučića troši oko 15-15,5 milijuna eura na dan za hitnu kupnju različitih vrsta stranog naoružanja, od aviona Rafale do onog izraelske proizvodnje - kupili su izraelske bespilotne letjelice hermese i višecijevne raketne bacače PULS. Sva je prilika da taj ogroman novac Vučić koristi da bi, kad je već ovako krahirao na unutarnjem planu s padom nadstrešnice, na neki način kupio podršku izvana. Iz zaista, ni nakon svog kaosa na ulicama Novog sada i Beograda, iz Pariza se ne čuje "Liberté, égalité, fraternité", barem ne dok Macronu ne isplati zadnju datu za Rafale.  

"Nabavka rafala bila je pokušaj da se nađe novi mentor u Europi, jer u Berlinu nema više Merkelove, Vučićevog zaštitnika. Ispostavilo se, međutim, da je Macron vrhunski trgovac, a politička podrška, na koju je vlast ovdje računala, kao vrbov klin. Kada je Vučiću zatrebalo da, poslije Moskve, i sa Zapada dobije podršku za gašenje i gušenje nemira, iz većine europskih prijestolnica je dobio šamare, a od Macrona šutnju. I to je najviše što je mogao dobiti, iako je šutnja Pariza plaćena 2,7 milijardi eura. Kada je shvatio da to nije crkva u kojoj će njegove molitve biti uslišene, Vučić se okrenuo ka Izraelu, s idejom da mu to bude kanal do vrata Trumpove administracije“, objašnjava Zdravko Ponoš, bivši načelnika Generalštaba i lider stranke Srbija centar, za Radar.

U SAMO GODINU DANA Vučić je zdrobio 5,5 milijardi eura na oružje. Ali ne možeš poslati tenkove na studente

Taj kanal je, po njegovim riječima, dosta prohodan, jer kad zakucaš na vrata u Jerusalemu ili Tel Avivu to kucanje čuje se i u Washingtonu, piše radar. Vučić nikad podršku nije ni tražio za Srbiju, već za svoj opstanak na vlasti, kaže Ponoš. 

"Podršku u zemlji očigledno nema, pa mu je potrebna izvana i računa da će mu biti dovoljno ako je dobije od Trampa. Ako mu je to ideja, skupo će nas to koštati, sve zajedno skoro 5,5 milijardi eura, jer je ugovor sa Elbitom 1,6 milijardi dolara, nabavka Rafalea 2,7 milijardi eura, a bar još milijardu koštat će obuka, dodatna oprema i rakete za te avione. Sve zajedno, to je dva i pol puta veća suma od godišnjeg vojnog budžeta Srbije i pitaj boga kako će sve to privreda platiti. Nesumnjiva je potreba da se Vojska Srbije modernizira, samo je pitanje možemo li to da si priuštimo, jesmo li umjesto novih mogli kupiti polovne avione ili srediti bolnice“, pita se Ponoš za Radar.

Na pitanje kupuje li Vučić silnim milijardama kupuje oružje ili podršku pojedinih velikih sila, vojni analitičar Aleksandar Radić objašnjava da su sve nabavke naoružanja i vojne opreme "direktno vezane za razne mehanizme političke i lične podrške aktualnoj vlasti predsjednika Vučića“ i podsjeća da je Srbija sa istom izraelskom firmom Elbit sistemom krajem prošle godine ugovorila još jedan posao od 335 miljuna dolara.

CIJENA? SITNICA MORH kupuje brodove, muke s posadom. Rafale, tenkovi i korvete za 3,4 milijarde eura

"Bilo bi razumljivo da se tako kupuje podrška za afirmaciju pozicije naše države, ali se ovdje ne radi o tome, već o ogoljenoj, dubokoj personalizaciji, o podršci samo jednom čovjeku. O tome svjedoči i činjenica da je Vojska, kao korisnik, potpuno isključena iz svih tih nabavki, tako da mi zapravo i ne znamo što je kupljeno od Izraelaca i to je samo još jedna potvrda da se takvi ugovori zaključuju ad hoc, prema političkim potrebama. Druga strana medalje su provizije. Njih je teško dokazati, ali se može indirektno zaključiti da postoje i po tome što se u svim ugovorima izbjegava bilo kakva obaveza isporučitelja da za pet, 10 ili 15 godina dio te proizvodnje organizira u Srbiji“, ističe vojni analitičar Radić.

Za to vrijeme, ako ćemo nabavku Rafalea, tenkova Leopard i dva ratna broda koja, kako je Express pisao, kupujemo od Turske, svesti pod zadnjih godinu dana - jer u travnju ove godine isporučen nam je zadnji francuski Rafale - Hrvatska je potrošila nešto manje od 3,4 milijarde eura na ključne vojne investicije. Rafalei će stajati oko 1,4 milijarde, pisao je Express. Za njemačke tenkove Leopard koji tek trebaju biti isporučeni isprsit ćemo se s novih 1,5 milijarde odnosno nešto više, a dva broda mogla bi stajati oko pola milijarde eura. To bi bilo oko deset milijuna eura svaki dan potrošenih na teški arsenal za Hrvatsku vojsku. A opet, gruba računica kaže - dvije milijarde eura manje od Srbije. 

Da Hrvatska nabavlja dvije turske korvete klase ADA za 500 milijuna eura otkrio je Express u srpnju ove godine. Nije beg cicija, odlučili se MORH-ovski mozgovi, bez ikakvog tendera (?!), za najskuplji tenk koji danas postoji na tržištu - astronomskih 30 milijuna eura, pisao je ekspertni tim za Express. A naručili su 50 tenkova, pa računajte. Naravno, tu su i polovni Rafalei za 1,4 milijarde.

Bit će svakako zanimljivo vidjeti i hoće li se Francuzi pojaviti na Vučićevoj paradi u Srbiji. U ešalonu stranih postrojbi na hrvatskom mimohodu Francuza, čije smo lovce kupili, nije bilo, primijetio je ljetos Express.