Kad je 2015. održan veliki vojni mimohod u Zagrebu povodom 20. obljetnice Oluje, radilo se o spektaklu simbolike – više pogleda unatrag nego unaprijed. U prvom redu su bili branitelji, M-84 tenkovi s pogonima iz doba nesvrstanih, samohodni topovi još uvijek s etiketama Varšavskog pakta, MiG-ovi s više svježe boje nego resursa, i poneki NATO element posuđen za tu prigodu – tek da se ne ispadne da smo sami u svemu. Iza uniformi i salutiranja bila je vidljiva krutost sustava koji je živio u sjeni prošlosti, uz privid modernizacije i istrošeni elan ratnih zasluga. Deset godina kasnije, Hrvatska je upriličila ono što se službeno naziva “najvećim mimohodom u hrvatskoj povijesti”.
Više ljudi, više strojeva, više dima iz auspuha. Na papiru – renesansa. No, kad se oguli fasada ceremonije, otkriva se poznata suština: forma napreduje, sadržaj štuca. Mimohod 2025. godine nije toliko iskorak u budućnost koliko produžena ruka tradicije – doduše, s digitalnim zaslonom i boljom optikom. Sudjelovalo je preko 3400 pripadnika, više od 500 vozila, 40 letjelica i 13 brodova. Statistika zvuči impozantno, kao excel-tablica u Saboru. No, sustav se ne gradi kroz zbrajanje, nego kroz povezivanje. A upravo tu, u spojevima – između tenka i logistike, između drona i zapovjednika, između radara i odluke – nastaje ono što se zove vojska. Na paradi su prvi put letjeli Rafalei – tehnološki skok neosporan.
Važniji su naši mali dronovi nego Bayraktari
Ali, to je kao da ste prešli s VHS-a na 4K – ako nemate dovoljno pilota, tehničara i punu operativnost aviona, sve ostaje kulisa. U niskom letu prošli su i Black Hawk helikopteri. Imamo ih četiri, dok preostalih osam kupljenih još traži rutu iz Amerike. Bayraktari TB2, dočekani kao dronovska mesija, zapravo su više izviđački eksponat nego realna borbena prijetnja iz zraka – u Ukrajini su potrošeni brže nego propagandne parole. S druge strane, pakleno efikasni kamikaza dronovi nisu više biti samo slika iz ukrajinskih rovova ili propagandnih videozapisa. Vidjeli smo ih na paradi u Zagrebu. Pravi, domaći, naoružani FPV dronovi, s potpisom hrvatskih inženjera. Višestruko jeftiniji od TB2, a višestruko učinkovitiji na neprijateljsku živu silu.
Bradleyi štekaju, predano 14 od nabavljenih 89
Prvi put se pojavio i Leopard 2, u verziji 2A6, tek dva posuđena komada – taman dovoljno da se fotografiraju iz svakog kuta. Do 2028. trebali bismo vidjeti i 2A8 – ali, trebali smo i brzu tramvajsku liniju Kvaternikov trg – Zračna luka još 1999. Bradley M2A2 ODS pristigli iz američkih viškova, još uvijek su podvrgnuti sporovoznom generalom remontu. Vojsci predano 14 komada, od nabavljenih 89. Patrije, i dalje temeljni oklopni kotač hrvatske vojske, napokon dobile nadogradnju: borbene stanice s topovima 30 i 40 mm, s ABM streljivom koje pogađa i ono što se skriva. Još važnije – pogađa ono što leti. To su prvi znaci stvarnog prelaska iz defenzivne formacije u sposobnost djelovanja u realnom vremenu. Topništvo sa panzerhaubicama je zaista napredovalo – nove 155 mm granate dometa 40+ km, uparene s TB2 nadzorom, pružaju ono što se u vojnoj doktrini zove „efektivna dubina udara“. Ali još uvijek više na razini vježbe nego vojne svakodnevnice.
A što je s Kiowama? Opremljene Hellfire raketama, danas predstavljaju daleko ozbiljniju prijetnju nego 2015., kada su bile tek nedovršeni projekt. Sada te male letjelice nose sposobnost preciznog djelovanja u asimetričnom ratovanju. U kombinaciji s Spike sustavima, stvaraju slojevitu protuoklopnu mrežu, što je više od pukog defilea. Tu su i Mistral 3, sustavi za blisku PZO zaštitu, prvi put integrirani s digitalnim sustavima za upravljanje vatrom. Domet, preciznost, automatika – to su više igrači iz Bundeslige nego s domaćih livada. Ono što je brutalno poražavajuće, PZO srednjeg dometa, usprkos padu drona usred Zagreba, još uvijek nemamo. Nešto će se nabavljati. Pitali smo Ukrajince koji im se pokazao najboljim. Mimohod je pokazao da nemamo ni mobilne radare za otkrivanje niskoletećih ciljeva. To je abeceda protudronske borbe.
Što smo sve kupili u zadnjih deset godina
I dok je nebo nad Zagrebom rezalo jato letjelica, dolje – kontejnerski sustavi C4I, komunikacijska vozila, zapovjedni centri i specijalna inženjerijska vozila, demonstriraju da logistika i potpora više ne hodaju bosi.
Ali sve to, kad se raščlani, daje jednu osnovnu poruku: Hrvatska je kupila opremu, ali još nije kupila sustav. Kupila je vrijeme, ne budućnost. Zadnjih deset godina – kupili smo 12 helikoptera, 12 borbenih aviona, 89 Bradleya, naručili 50 Leoparda i dobili dva ophodna brodića. Tehnički napredak je nedvojben, ali potrebne brojčane vrijednosti i transformacija doktrine – ostaju u nacrtima.
Pješački ešalon više nije samo počasni – sada ulazi specijalna policija, integrirane protudronske jedinice, timovi s FPV dronovima – indikator promjene, da, ali još uvijek u formativnoj fazi. Zračni ešalon – nadograđen, moćniji, brži.
No, ostaje upitno kada će naši Rafali dosegnuti pune operativne sposobnosti. Pomorski ešalon, sa 13 brodova, više je pokazao namjeru nego sposobnost, i dalje bez ofenzivnog kapaciteta u Jadranu. Istekom resursa protubrodskim raketama RBS-15 HRM je ostao bez one elementarne borbene sposobnosti – protubrodskog djelovanja. Čemu na paradi Tatrini kamionski raketonosci RBS-ova na mimohodu?! Potemkinov kamion! Oklopni ešalon, s Leom 2 i Bradleyem, najavljen kao kamen temeljac, još se ne koristi kao operativna baza, već kao vitrina. Treba ih kompletirati, upregnuti. Ufamo se do kraja ovog desetljeća.
A gdje su Francuzi?
U ešalonu stranih postrojbi novih strateških saveznika Francuza, čije smo lovce kupili, nije bilo. Upadljivo nešto. Možda ne trebaju ni doći oni koji nas, u ključnim trenucima, nisu gledali kao ravnopravne. Kad je 1991. trebalo, nismo čekali ni Talijane, ni Francuze, ni Engleze,... Čekali smo, ali njih nije bilo.
Zaključno? Mimohod 2025. godine impresivan je. Koreografski, scenografski - perfektan. Demonstriran je nabrušeni moral i tehnika, ali ne može se sakriti istina: od mimohoda iz 2015. godine Oružane snage RH još uvijek su više projekt nego organizam. Ona prikazuje oružje, ali ne demonstrira doktrinu. Parada pokazuje silu, ali ne sposobnost. Scena je tu – ali predstava još nije spremna.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Čini mi se da nije bila ni Srbija, ali je imala svoje predstavnike, Milanovića, Tomaševića i neke zmazeke što su ležali ofarbani u crveno i hitna ih je odvezla u ludnicu.
Utrapili nam avione i Bog te veseli !!!
Posao i ljubav ne idu zajedno.