Njene klupe ostale su poluprazne bez mogućnosti iznošenja dva različita mišljenja. "Trenutačno se može reći da Skupština i nema funkciju. Osim izborne funkcije, uzevši u obzir na to da je skupštinska većina izabrala Vladu, gotovo ništa ne radi. Niti kontrolira Vladu niti postoji bilo kakva raspravna funkcija skupštine, a gotovo da ne postoji ni zakonodavna jer zastupnici vladajuće većine glasaju "na zvonce" i praktički usvajaju sve što Vlada kao glavni predlagač zakona predloži. Odavno se o zakonima ne raspravlja, ali ne otkad je opozicija napustila zasjedanja nego puno prije toga", kaže za Blic srpski politolog Boban Stojanović. 

Isti dnevni list navodi pet točaka koje dokazuju da srpska demokracija već dulje vrijeme ne funkcionira.

1. Narod ih nije birao

Glasačko pravo kao jedan od stupova demokratskog društva tijekom povijesti i nije pokazalo svoju punu snagu u Srbiji budući da nitko ne može jamčiti da će ga u parlamentu predstavljati izabrana osoba. Proporcionalni sustav sa zatvorenim izbornim listama i jednom izbornom jedinicom data je moć određenim strukturama da među svoje zastupnike dovedu sportaše, umjetnike, ali i pjevačice sumnjive kvalitete, kao što je Nevena Adžemović.

2. Skupocjen cirkus

Već godinama srpska javnost uživo gleda kako je nestala svaka diskusija u njihovom parlamentu. Građani s mukom gledaju iznošenje iz dvorane, skandiranje i ometanje inozemnih gostiju, lupanja o stolove, polijevanje vodom predsjedavajućeg, ali i korištenje cipela kao oružja za gađanje političkih neistomišljenika. 

3. Amandmani, amandmani...

Sjednice bez jasnog dnevnog reda, slični amandmani, višesatne rasprave bez nekog cilja u koje se uključe čak i predsjedavajući u cilju trošenja vremena, postale su uobičajene posljednjih godina, a ometanje dnevnog reda i pretvaranje svakog dijalog u osobnu rasprava je udaljilo srpski parlament od njegove prvotne funkcije.

4. Izvanredni izbori

Za 19 godina trećeg milenija, Srbija je prošla kroz čak sedam izbornih ciklusa što govori da su svake druge godine raspisivani izvanredni izbori, odnosno da nijedna vlada na svojoj funkciji nije provela četiri godine.

5. Nezainteresirani zastupnici

Ovisnost zastupnika o političkim strankama i njihovim liderima očita je mana političkog života u Srbiji, a glasanje po dogovoru u stranačkim krugovima predstavlja dugogodišnju praksu. Sve češća praksa da zastupnici tijekom svog mandata nikad nisu prodiskutirali ili obrazložili svoj glas ide u prilog činjenici da su zastupnici odgovorni šefu stranke, a ne narodu, te da zastupaju pojedinačne interese.