Višegodišnja analiza srpskih medija pokazuje da su srpski političari daleko najviše citirani u člancima i prilozima negativnima za Europu, a pozitivni za Rusiju, piše Raša Nedeljkov, direktor aktivističke udruge CRTA koja je i provela spomenutu analizu. U svojoj kolumni za Blic, Nedeljkov se pita kako je to moguće kad su sadašnja premijerka i njen prethodnik u svojim istupima Europu spominjali deset puta više od Rusije, a članstvo u EU stavili na prvo mjesto u svojim programima.

"Europska unija nastala je kao mirovni projekt, a danas predstavlja uzor demokracije i dokaz da je svjetlija budućnost moguća za sve nacije koje teže poboljšanju života svojih sugrađana i dobrosusjedskim odnosima. Srbija je bila i jest dio europske obitelji naroda čije su uporište zajedničke vrijednosti i civilizacijska dostignuća."

Ove riječi dio su programa Vlade Republike Srbije. 

MIRA MARKOVIĆ Posljednje Mirino pismo Slobi: "Čekaj me gore!"

Srbija kao dio navedene europske obitelji prošlog tjedna imala je priliku obilježiti 9. svibnja, Dan Europe, Dan pobjede nad fašizmom i potvrdi da je privržena upravo europskim vrijednostima. Potvrdu da je privržena mirovnom projektu i europskim vrijednostima pokazala je u Nišu, zveckajući oružjem. Kao dio "uporišta zajedničkih europskih vrijednosti", u prvi plan gurnut je osuđeni ratni zločinac kao lice borbe protiv fašizma. Čovjek osuđen za zločin protiv čovječnosti za pomaganje i podržavanje deportacije i prisilnog premještanja civila, kao i za pomaganje u zločinačkom pothvatu tijekom kojeg su počinjeni najteži zločini protiv civila, uključujući i masovna ubojstva, za Srbiju je i heroj i žrtva.

Zapovjednik grupe veterana "ratova devedesetih" na vojnoj paradi u Nišu bio je general Vladimir Lazarević, osuđeni ratni zločinac koji je pušten iz haškog zatvora nakon što je odležao dvije trećine od 14 godina kazne na koju je osuđen za zločine nad kosovskim Albancima.

Na koncu, on je ilustracija paradoksa srpskog modela pridruživanja europskoj obitelji.

Taj paradoks srpskog modela priključenja EU, koji se bez greške vidi u odnosu prema srpskoj bliskoj prošlosti, danas je prisutan na svakom koraku. Primjer je dijalog. Puna usta svima dijaloga, a nitko ni s kim ne želi razgovarati. Upravo suprotno. Spaljuju se svi mostovi, optužuje druga strana u kojoj se pronalaze krivci. Najbolje bi bilo da drugih zapravo i nema. Jedno se misli, drugo govori, a treće radi. Izgleda da u Srbiji, zapravo, skoro nitko ne želi u EU. Najmanju želju pokazuju oni koji imaju izvršnu moć - političari.

Upravo oni su najodgovorniji da, u ime građana, provode politiku za koju su dobili podršku na slobodnim i poštenim izborima. Za EU, razumljivo, nisu ni oni koji, zahvaljujući bliskošću s političkim establišmentom, opstaju u srpskoj verziji bavljenja biznisom. Za krupni državno-tajkunski biznis, koji profit ostvaruje kroz privilegirani položaj ili poslovanje mimo međunarodnih standarda zaštite zdravlja i dobrobiti ljudi, EU je prijetnja.

Za većinu političara, bez obzira jesu li na vlasti ili u opoziciji EU je zla vila. Pogodna da se na nju baci sva krivnja, bez obzira je li riječ o nacionalnim pitanjima ili pitanjima vladavine prava. Ipak, paralelno s kontinuiranim prozivanjem EU, političari u ulozi javnih dužnosnika vrlo rado potpisuju ugovore s EU i objeručke prihvate europski novac. I tu se priča o Europi u njihovoj kratkovidnoj, sebičnoj i nezasitnoj političkoj egzistenciji završava.

Puste priče Srpski fake news o pripremanju Oluje na Kosovu

Nije ni čudno što tek svaki treći građanin Srbije ima pozitivno mišljenje o EU ili smatra da EU tretira Srbiju kao ravnopravnog partnera. A i zašto bi kad svaki dan slušaju ili čitaju sve najgore o toj "antisrpskoj tvorevini", o zlim ljudima u Bruxellesu koji ih, onako predivne, mrze i stalno nešto uvjetuju. 

"Budite iskreni, i vi koji nas predvodite i vi koji sanjate da nas predvodite, budite odgovorni barem jednom u svojoj političkoj karijeri. Vi ne želite u EU. Vi želite status quo. Želite obespravljene, poslušne, uplašene i o vama osobno apsolutno ovisne građane. Vi želite institucije, ali samo ako služe vama, a ne građanima. Vi, dragi politički predstavnici naroda koji želite zvati se suradnicima, želite ostati na vlasti što dulje i to po svaku cijenu. To je jedino što stvarno želite", zaključuje Nedeljkov svoju kolumnu.