U planinama Oquirrh, jugozapadno od Salt Lake Cityja u Utahu, nalazi se ožiljak na licu Zemlje toliko golem da ga astronauti vide golim okom iz svemira. To je rudnik Bingham Canyon, poznatiji kao Kennecott, najveći iskop koji je ljudska ruka ikada stvorila. Dubok je više od 1,2 kilometra i širok gotovo četiri kilometra. Više od stoljeća iz njegove utrobe vade se rude, a ukupna vrijednost izvađenih metala premašuje onu iz kalifornijske i klondajske zlatne groznice zajedno. Ipak, u svijetu koji juri prema elektrifikaciji, umjetnoj inteligenciji i zelenoj tranziciji, ova divovska rupa u zemlji sada je važnija no ikad. 

Povijest rudnika započela je skromno i s oklijevanjem. Dva brata, Thomas i Sanford Bingham, po kojima je kanjon dobio ime, otkrili su 1848. godine tragove rude olova i srebra. Svoje otkriće prijavili su Brighamu Youngu, tadašnjem vođi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, no on je odlučio ne poticati rudarstvo. Bojao se da bi zlatna groznica privukla ljude koji nisu mormoni i poremetila mirnu zajednicu koju je gradio. Stvari su se promijenile dolaskom vojske. Pukovnik Patrick E. Connor, čiji je cilj bio "preplaviti mormone samom snagom brojeva", prepoznao je vrijednost rude i 1863. osnovao rudarski okrug, čime je započela era rudarstva u regiji.

Iako je bakar pronađen još 1860., desetljećima ga nitko nije smatrao vrijednim. Lokalni list Deseret News tada je pisao kako bi se "čovjek koji bi se upustio u rudarenje bakra u zaleđu poput ovog mogao smatrati ludim". Vizionar Enos A. Wall mislio je drugačije. Mnogi su se rugali njegovoj opsesiji bakrenom rudom niske kvalitete, nazivajući je "Wallovim kamenjem", no on je ustrajao. Angažirao je inženjere Daniela C. Jacklinga i Roberta C. Gemmella, koji su potvrdili njegovu slutnju: preradom golemih količina rude, čak i one niske kakvoće, moglo bi se ostvariti profit. Njihov izvještaj iz 1899. godine postavio je temelje za revoluciju, predloživši metodu površinskog kopa uz korištenje parnih lopata i željeznice. Godine 1903. osnovana je tvrtka Utah Copper Company, a 1906. započela je s radom operacija koja će promijeniti svjetsko rudarstvo zauvijek.

Svijet u malom i motor dva svjetska rata

Kako se rudnik širio, tako je rasla i potreba za radnom snagom. U kanjon Bingham počeli su pristizati radnici iz cijelog svijeta, a do 1912. godine čak 65 posto stanovnika bili su imigranti. Kanjon je postao pravi "melting pot", gdje su se stvarale male, etnički homogene zajednice. Britanci, Velšani i Irci naselili su se u Larku, Finci, Šveđani i Norvežani u Carr Forku, Slaveni i Talijani u Highland Boyu, Grci u Copperfieldu, a Japanci i Francuzi imali su svoje "Japtown" i "Frogtown". Populacija je narasla na više od 15.000 ljudi, stvarajući živopisnu, ali i opasnu zajednicu stisnutu u uskom kanjonu podložnom poplavama, požarima i lavinama.

Strateška važnost rudnika došla je do punog izražaja tijekom svjetskih ratova. Potražnja za bakrom, ključnim metalom za proizvodnju streljiva i vojne opreme, eksplodirala je. Proizvodnja se višestruko povećala, a rudnik je postao vitalni dio američkog ratnog stroja.

Tijekom Drugog svjetskog rata, Kennecott je postavio svjetske rekorde u proizvodnji bakra, osiguravši nevjerojatnih 30 posto ukupnog bakra koji su saveznici koristili tijekom rata. U trenucima kada su se mnogi radnici pridružili vojsci, njihova su mjesta popunjavali tinejdžeri i žene, održavajući ključnu proizvodnju.

Bakar je nova nafta, a telur tajni adut

Danas, više od stoljeća kasnije, Kennecott je u vlasništvu globalnog rudarskog diva Rio Tinto i važniji je no ikad. Bakar se često naziva "novom naftom" jer je nezamjenjiv u modernoj tehnologiji. Potreban je za električna vozila, vjetroturbine, solarne panele i modernizaciju električnih mreža.

EKSPLOATACIJA U SRBIJI Rio Tinto i Jadar: Električni auto treba sedam kilograma litija, mobitel tek par grama

Eksplozija potražnje za podatkovnim centrima i umjetnom inteligencijom samo je dodatno pojačala glad za bakrom. Kennecott, koji i danas proizvodi oko 15 do 20 posto američkih potreba za bakrom, postao je strateška imovina.

No, prava priča o budućnosti ovog rudnika leži u njegovim nusproizvodima. Dok svi govore o zlatu i srebru, Kennecott proizvodi metal kojeg cijeli svijet potiho želi - telur. Ovaj rijetki metaloid ključan je za proizvodnju naprednih, tankoslojnih solarnih panela. Kennecott je jedan od samo dva proizvođača telura u Sjedinjenim Državama, što ga čini vitalnim za energetsku neovisnost i zelenu tranziciju. U fascinantnom primjeru kružnog gospodarstva, Rio Tinto je nedavno pustio u pogon solarnu elektranu koja napaja dio rudnika, a čiji su paneli napravljeni upravo od telura iskopanog na tom istom mjestu.

Uz telur, rudnik je i značajan proizvođač molibdena, koji se koristi za izradu čelika visoke čvrstoće, neophodnog za modernu infrastrukturu.

EU I VUČIĆ Srbija gori, a EU šuti. Litij i 'rat' s Kinom su razlog zašto Bruxelles brani Vučića

Da bi ostao relevantan, rudnik se neprestano modernizira. Rio Tinto je uložio milijarde dolara u produljenje njegova vijeka trajanja. Projekt "South Wall Pushback", vrijedan 1,5 milijardi dolara, osigurao je rad do 2032. godine, a već se razvijaju planovi za daljnje širenje do 2040. Štoviše, Kennecott se širi i ispod zemlje. Ulaganjem od gotovo 500 milijuna dolara započelo je podzemno rudarenje u području poznatom kao North Rim Skarn, koje bi trebalo dostići puni kapacitet tijekom 2026. godine.

Paralelno s tehnološkim napretkom, golem napor ulaže se u održivost. Cijela flota od 97 golemih kamiona za prijevoz rude 2024. godine prešla je na obnovljivi dizel, smanjivši emisije CO2 za otprilike 450.000 tona godišnje, što je ekvivalent uklanjanju više od 100.000 osobnih automobila s cesta. Rudnik koristi napredne sustave za recikliranje vode, što je ključno u sušnoj klimi Utaha. Ulažu se i veliki napori u sanaciju zemljišta. Više od 10.000 hektara zemlje pogođene povijesnim rudarskim operacijama već je obnovljeno, a bivša industrijska područja pretvorena su u rezervat za ptice močvarice koji je danas dom za više od 200 vrsta ptica.