Jedan od najboljih nogometnih golmana svih vremena, Gordon Banks, rekao je za jednog napoznatog Ganca da je jednako dobar kao legenda engleskog nogometa George Best.

Za tog Ganca, Oseia Kofija vjerojatno nikad niste čuli, ponajviše zato što nikad nije zaigrao na svjetskom prvenstvu u nogometu. Tijekom igračke karijere su govorili da je kao jednočlani simfonijski orkestar ili čarobni dribler. Najbolju šansu za uspjeh na svjetskoj sceni imao je 1966. godine. Crne zvijezde, kako je nadimak ganske nogometne reprezentacije, bili su na vrhuncu snage. 1963. i 1965. godine bili su prvaci Afrike i činilo se da im je samo nebo granica.

"Imali smo prave Crne zvijezde tih dana. Imali smo ekipu, imali smo snažne i imali smo pametne članove te ekipe", priča Kofi za BBC. Ovih dana on je svećenik u glavnom gradu Gane, Accri. "U svakom trenutku bili smo sposobni izboriti odlazak na svjetsko prvenstvo", dodaje Kofi.

Međutim, Crne zvijezde upale su u crnu rupu. Početkom 1964. godine FIFA je donijela odluku da će na svjetskom prvenstvu 1966. godine biti 16 momčadi. 10 mjesta rezervirano je za europske ekipe, uključujući i domaćine Englesku, četiri ekipe doći će iz Južne Amerike, a jedno mjesto rezervirano je za srednjoameričku i karipsku regiju.

Time su Afrika, Azija i Oceanija dobili samo jedno mjesto.

Ganski nogometni savez oštro se usprotivio takvoj odluci, a predsjednik Gane Kwame Nukrumah davao je svesrdnu podršku. Nukrumah je htio iskoristiti nogomet kako bi ujedinio Afriku, a činjenica da je Gana prva subsaharska država koja je postigla nezavisnost, dala mu je platformu za pozive na samostalnost ostalih država.

Šef ganskog nogometnog saveza Ohene Djan bio je istovremeno i član Konfederacije afričkog nogometa (CAF) gdje je naišao na srodnu dušu u kolegi iz Etiopije Tessemi Yidnekatchewu. Dvojac je sročio argumente zašto je odluka FIFA-e sprdnja s ekonomijom, politikom i zemljopisom.

Prvo su zaključili da je afrički nogomet poprilično uznapredovao u godinama prije prvenstva. Zatim su ukazali na činjenicu da bi troškovi razigravanja najboljih momčadi Afrike i Azije bili astronomski visoki. Na posljetku, politika je također problem. CAF je imao dosta zategnute odnose s FIFA-om zbog odnosa prema Južnoafričkoj republici tijekom apartheida. 1960. godine postali su prva sportska organizacija koja je izbacila Južnu Afriku zbog politike rasne diskriminacije.

"Čim bi neka afrička država postala nezavisna, pridružila bi se Ujedinjenim narodima, a odmah potom CAF-u. Nije postojala neka druga organizacija", prisjeća se Fikrou Kidane, dugogodišnji Tessemin suradnik.

Nogometni povjesničar Alan Tomlinson kaže da je oduvijek bilo riječi o kulturnoj politici u postkolonijalnoj eri. FIFA je prihvatila Južnoafričku republiku, iako su ih bili isključili iz natjecanja, 1963. godine. JAR je tada obećao da 1966. godine poslati ekipu sačinjenu samo od bjelaca, a 1970. samo od crnaca. Za kvalifikacije za svjetsko prvenstvo, FIFA je odlučila da će JAR smjestiti u azijsku kvalifikacijsku skupinu kako ne bi morali igrati protiv ostalih afričkih država.

Činjenica da je bila predviđena zajednička skupina za Afriku, Aziju i Oceaniju dovela je do toga da je takav susret postao lako moguć, ako ne i izgledan.

Sredinom 1964. godine, CAF je donio odluku o bojkotu nadolazećeg svjetskog prvenstva, ne dobije li Afrika vlastito osigurano mjesto na natjecanju. Odluka nije donesena olako zato što je samo jedna afrička država nastupila na svjetskom prvenstvu, Egipat je nastupio 1934. godine i izgubio od Mađarske 4:2.

"Bila je to stvar prestiža. Većina kontinenta borila se za nezavisnost, a CAF je morao braniti interese i dostojanstvo Afrike", kaže Kidane.

Svjetsko prvenstvo 1966. godine obilježila je ekipa Sjeverne Koreje, ali i neki portugalski igrači. Nakon što je Sjeverna Koreja pobijedila Italiju, u četvrtfinalu poveli su protiv 3:0 protiv Portugala. Majstorski je, s četiri gola, odgovorio Eusebio. Jedan od najvećih portugalskih igrača svih vremena osvjetlao je afrički obraz, budući je rođen u tadašnjoj portugalskoj koloniji Mozambiku.

Bojkot prvenstva urodio je plodom. Dvije godine kasnije, FIFA je donijela odluku kojom su Africi i Aziji dali po jedno zajamčeno mjesto u prvenstvu. 

Danas, Afrika ima pet momčadi na svjetskim prvenstvima, a 2010. godine imali su ih šest zato što je Južnoafrička republika bila domaćin.