"Priča o gradu" je vjerojatno najpoznatiji esej iz pera Siniše Glavaševića, vukovarskog novinara Hrvatskog radija i HTV koji je odvojen nakon što je pao Vukovar skupa sa snimateljem Branimirom Polovinom. Tijela su im ekshumirana tek 1997. Mučki su ubijeni na Ovčari. U predvečerje pada grada SIniša Glavašević poslao je svoje tekstove faksom u Zagreb poslao književniku Mladenu Kušecu. Zbirka kratkih priča i eseja pod nazivom "Priče iz Vukovara" objavljena je 1992. godine.

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?

Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.

Na Youtubeu dostupan je posljednji izvještaj Siniše Glavaševića iz Vukovara za Hrvatski radio i Televiziju: 

"Nema razloga za čekanje s evakuacijom jer su u Vukovaru ostali samo civili po skloništima, za Kroniku dana javlja Siniša Glavašević. Maratonski pregovori, koji su počeli još jučer i imali svoje uspone i padove, na radost petnaest tisuća preživjelih odraslih osoba i dvije tisuće djece, polako ulaze u svoju završnicu.

Europska mirovna misija nije ušla u grad, iako se to očekivalo, ali sudeći po posljednjim telefonskim razgovorima s gospodinom Budišom, Granićem i Tusom, postoje realne mogućnosti da evakuacija uz prisustvo mirovnjaka počne sutra.

No ne treba zaboraviti i na ranije pokušaje realizacije nekih dogovora, koji su nužno bili kompliciraniji. Svi stoga sa strepnjom očekuju daljnji razvoj događaja i nadaju se da će uskoro vidjeti konvoj.

Slika Vukovara u 22. satu 87. dana ostat će svjedocima ovog vremena zauvijek u sjećanju. Avetinjski prizori nižu se do beskraja, miris paljevine. Pod nogama se osjećaju ostaci trupovlja, građevinskog materijala, stakla, ruševine i jeziva tišina. Istovremeno, liječnici u vukovarskoj bolnici bore se s mnogim nedaćama.

Od velikog broja ranjenika, od kojih su tri stotine težih i oko četiristo nešto pokretnijih, mnogih civila, koji su ovdje našli utočište, do strašnih rana kakve su snašle 5.5-mjesečnu bebu, koju je danas u poslijepodnevnim satima operirao doktor Tomislav Vlahović. Od ostataka granate tom djetetu su veoma stradali bedro i natkoljenica. Slično se dogodilo i 4.5-godišnjoj djevojčici, kojoj je granata smrskala rame.

Još nedavno smo javljali o stradanju jedne buduće majke i njena nerođena djeteta. Breme takvih slučajeva civilizacija nije u stanju podnijeti. Plinska gangrena, svi se ovdje nadaju, neće više nikad carevati medicinom.

A ovoga trenutka dobivam i podatke o završenim pregovorima. Konvoj kreće sutra u 10 sati, imat će kapacitet 600 pacijenata. Ići će relacijom: vukovarska bolnica, Priljevo, Lužac, Bogdanovci, Marinci, Zidine, Nuštar.

U civilnim skloništima naselja Borovo sutra će također biti uspostavljen kontakt, gdje ima oko dvije stotine ranjenika, i također će biti priključeni evakuaciji stanovništva u sljedećim danima. Nadajmo se da je mukama po Vukovaru kraj."