Rano ujutro 17. travnja 1961. godine oko 1400 kubanskih prognanika iskrcalo se na močvarnu obalu Zaljeva svinja na jugu Kube. Njihova misija, potajno organizirana i financirana od strane američke Središnje obavještajne agencije (CIA), bila je pokrenuti ustanak i svrgnuti režim Fidela Castra. Ta vojska, poznata kao Brigada 2506, bila je središnji dio jedne od najpoznatijih i najkontroverznijih operacija Hladnog rata. Njihova priča nije samo priča o vojnom porazu, već i o idealizmu, izdaji i posljedicama koje su oblikovale odnose SAD-a i Kube desetljećima.

Formiranje tajne vojske

Nakon što je Fidel Castro 1959. preuzeo vlast i počeo Kubu usmjeravati prema komunizmu i savezništvu sa Sovjetskim Savezom, u Washingtonu je rasla zabrinutost. Već u ožujku 1960. godine, administracija predsjednika Dwighta D. Eisenhowera odobrila je tajni plan CIA-e za svrgavanje Castra. Ključni dio plana bio je stvaranje paravojne sile sastavljene od Kubanaca koji su pobjegli od novog režima.

U Miamiju, koji je postao središte kubanske dijaspore, CIA je započela s regrutiranjem. Stotine mladića, studenata, radnika, profesionalaca, pa čak i bivših Castrovih suboraca razočaranih njegovim totalitarnim zaokretom, dobrovoljno su se javili. Mnogi od njih bili su, poput braće Alberta i Armanda Bolet, idealisti koji su vjerovali da se bore za povratak demokracije u domovinu.

​- Došao je kući jednog dana i rekao: ‘Idemo se boriti s američkom vojskom i svrgnuti Fidela Castra’. Pitao sam ga: ‘Čekaj malo! O čemu ti pričaš?’ Bio sam savršeno sretan s onim što sam radio. Ali moj brat i ja bili smo jako bliski, pa sam rekao: ‘U redu, idem s tobom’ - prisjetio se Albert Bolet u razgovoru za Veteranski povijesni projekt Atlanta History Centra.

IRANSKO-IRAČKI RAT Operacija 'Bogomoljka': Amerikanci su već 1988. odblokirali Hormuz

Tako je nastala oružana formacija koja će uskoro postati poznata kao Brigada 2506. Ime je dobila po serijskom broju Carlosa Rafaela Santane Estéveza, prvog pripadnika koji je poginuo tijekom obuke u rujnu 1960. godine. Brigada je postala vojno krilo Demokratske revolucionarne fronte (DRF), krovne organizacije protukastrovskih skupina. Za političkog vođu postavljen je Manuel Artime, bivši Castrov suradnik, dok je vojnim zapovjednikom imenovan José "Pepe" Pérez San Román, iskusni časnik koji je bio zatvaran i pod Batistinim i pod Castrovim režimom.

Obuka u srcu džungle

Nakon inicijalne selekcije na otoku Useppa u Floridi, regruti su tajnim letovima prebacivani u zabačene kampove u Gvatemali. Glavne baze za obuku bile su zračna baza Retalhuleu (kodnog imena "Rayo Base") i obližnja plantaža kave Helvetia. Ovdje su, pod nadzorom instruktora iz američkih specijalnih snaga i CIA-e, prolazili višemjesečnu intenzivnu obuku.

Kurikulum je bio zahtjevan. Učili su rukovati američkim oružjem iz doba Drugog svjetskog rata, poput pušaka M1 Garand i strojnica Thompson, ali i protuoklopnim oružjem poput bazuka. Vježbali su pješačke taktike, kopnenu navigaciju, sabotaže i radio komunikacije. Poseban dio obuke bio je posvećen amfibijskim napadima i padobranskim skokovima, koji su se uvježbavali u kampu "Garrapatenango". Iako je prvotni plan predviđao obuku za gerilsko ratovanje, strategija se s vremenom promijenila u pripremu za konvencionalnu invaziju. Morál među pripadnicima brigade bio je visok, vođen snažnim antikomunističkim uvjerenjima i željom za oslobođenjem domovine od, kako su smatrali, izdane revolucije.

Operacija Zapata: Invazija osuđena na propast

Plan invazije, kodnog imena "Operacija Zapata", naslijedila je administracija novog predsjednika Johna F. Kennedyja. Predviđao je dva ključna koraka: prvo, uništenje Castrovih zračnih snaga na tlu kako bi se osigurala zračna nadmoć, a zatim iskrcavanje glavnih snaga u Zaljevu svinja.

Dana 15. travnja 1961., osam bombardera B-26, kojima su upravljali kubanski piloti, napalo je tri kubanske zračne baze. Međutim, napadi nisu bili potpuno uspješni. Nekoliko ključnih Castrovih zrakoplova, uključujući T-33 mlažnjake i lovce Sea Fury, ostalo je neoštećeno. U pokušaju da prikrije američku upletenost, predsjednik Kennedy je u posljednji trenutak otkazao drugi, ključni val zračnih napada planiran za jutro invazije. Ta odluka pokazat će se kobnom.

U ranim jutarnjim satima 17. travnja, glavne snage Brigade 2506 počele su s iskrcavanjem na plažama Playa Girón i Playa Larga. Iako su u početku svladali malobrojni lokalni otpor, ubrzo su se našli pod žestokim udarom kubanskih oružanih snaga. Fidel Castro osobno je preuzeo zapovjedništvo i munjevito mobilizirao više od 25.000 vojnika i pripadnika milicije, usmjerivši ih prema zoni invazije.

PLAĆA 306 EURA Trump ih bombardira i izgladnjuje: U Iranu cijena hrane porasla 72 posto?!

Bez obećane zračne potpore, brodovi koji su prevozili streljivo, hranu i medicinske zalihe postali su lake mete za preostale Castrove zrakoplove. Potapanje brodova "Houston" i "Río Escondido" zapečatilo je sudbinu brigade. Ostavši izolirani, bez pojačanja i s nestajućim zalihama streljiva, borci Brigade 2506 našli su se u bezizlaznoj situaciji. Unatoč hrabrom otporu koji je trajao gotovo tri dana, nadmoćnije kubanske snage slomile su ih do 20. travnja.

Sudbina zarobljenika i gorko naslijeđe

U borbama je poginulo oko 114 pripadnika brigade, dok su 1.202 zarobljena. Doček koji su im priredile Castrove snage i lokalno stanovništvo bio je brutalan.

​- Vozili su nas u Havanu autobusima. Ljudi iz gradova izlazili bi i udarali po stranama autobusa, vičući: ‘Paredón! Paredón!’ To znači ‘pred zid!’ Htjeli su da nas vlada strijelja - svjedočio je Albert Bolet.

Zarobljenici su proveli 20 mjeseci u zloglasnim kubanskim zatvorima, poput tvrđave La Cabaña i zatvora Presidio Modelo, trpeći izgladnjivanje, psihološku torturu i neljudske uvjete. Najmanje devet zarobljenika umrlo je od gušenja tijekom transporta u hermetički zatvorenim kamionima.

Nakon dugih i složenih pregovora koje je vodio američki odvjetnik James B. Donovan, preživjeli pripadnici brigade pušteni su u prosincu 1962. u zamjenu za hranu i lijekove u vrijednosti od 53 milijuna dolara, prikupljene privatnim donacijama u SAD-u.

Poraz u Zaljevu svinja bio je golemo poniženje za Kennedyjevu administraciju, dok je za Castra predstavljao veliku pobjedu koja je učvrstila njegovu vlast i gurnula Kubu još dublje u zagrljaj Sovjetskog Saveza. Za veterane Brigade 2506 i kubansku zajednicu u egzilu, događaj je ostao simbolom izdaje i izgubljene prilike, ali i trajnog otpora protiv komunističkog režima, čije sjećanje i danas čuva njihova udruga veterana u Miamiju.

* uz korištenje AI-ja