U vili obitelji Tuđman, u Nazorovoj 59 neko je vrijeme živio i mons. Svetozar Rittig. Na dio kuće, koju je 90-ih otkupio tadašnji predsjednik Franjo Tuđman i koju su kasnije međusobno podijelili među članovima obitelji, ovih se dana uknjižila država. I to na ime poreznih dugova najmlađeg Tuđmanovog sina Stjepana čije tvrtke su u međuvremenu propale. 

Rittiga, zbog političkog djelovanja, mnogi  i danas smatraju jednim od najkontradiktornijih crkvenih velikodostojnika u Hrvatskoj. Rođen je u Brodu na Savi 1873. godine, a umro je 1961. u Zagrebu, iste godine kad se i obitelj Tuđman iz Beograda vratila u glavni grad Hrvatske. 

Rittig je studirao bogosloviju u Sarajevu, Đakovu, Beču i Rimu, a s 22 godine se zaredio za svećenika. Neko vrijeme bio je tajnik biskupa Josipa Jurja Strossmayera, a doktorirao je u Beču 1902. godine. U politički život ušao je kao pristaša Strossmayerove politike. Zalagao se za ujedinjenje južnoslavenskih naroda na federalističkim načelima i tomu je ostao vjeran do smrti. 

POVIJESNA ULOGA Papa Franjo: Pamtit će ga ili kao heroja ili kao heretika

Zalagao se za ujedinjenje južnoslavenskih naroda na federalističkim načelima, a učlanio se u Hrvatsku stranku prava koja je postala članica Hrvatsko-srpske koalicije. Godine 1919. u ime katoličkih biskupa Kraljevine SHS sastavio je memorandum za Vatikan, od kojeg je tražio priznavanje nove države i memorandum je osobno predao papi. Bio je žestoki kritičar Ante Pavelića, pa kad je ovaj došao na vlast nikad mu nije mogao oprostiti što je predvodio delegaciju koja je išla kralju Aleksandru 1929. godine. Nakon toga na Rittigovu je adresu stigao paket s kraljevskim odličjem, no Rittig ga nije htio otvoriti jer je mislio da je unutra 'pakleni stroj'. Paket se vratio u poštu, pa se saznalo i za sadržaj.

Deset godina kasnije Rittig je kao župnik župe sv. Marka zbrinuo prognane Poljake, Čehe i Židove, a osnovan je i odbor za pomoć izbjeglicama iz ratnih područja. 

Nakon njemačke okupacije pao je u nemilost jer su ga odmah procijenili kao neprijatelja. Stoga mu je kardinal Alojzije Stepinac morao dati 'odsustvo' iako je bio župnik župe sv. Marka.  

Budući da je bio na listi za strijeljanje, morao je pobjeći iz Zagreba, pa je otputovao rodbini u Primorje, a tamo se, kako je rekao 'spasio od ustaškog divljanja'. Pridružio se partizanskom pokretu 1943. godine, a godinu dana kasnije postao je vijećnik ZAVNOH-a, da bi uskoro bio izabran u njegovo predsjedništvo. 

Kako je u svom radu 'Svetozar Rittig - svećenik ministar u komunističkoj Vladi' napisao prof. dr. sci. Miroslav Akmadža, Pavelić je o Rittigu poslije napisao: “Prvim pravim izdajicom pokazao se monsignor Svetozar Rittig. Ovaj svećenik sumnjivog morala, bio je osoba povjerenja zagrebačkog nadbiskupa monsignora Bauera, koji je oduviek bio protivnik hrvatske nacionalne politike”. 

Pavelić ga je nazvao 'amoralnim i častoljubivim čovjekom bez savjesti' koji oponaša nadbiskupa Strossmayera. 

Rittig je pak Pavelića napadao jer je ispravno smatrao da podržava okupatore. "Nasuprot teritorijalnim presizanjima tuđinaca (osobito talijanskom prema Dalmaciji)", kaže Rittig, "nužno je očuvati jugoslavensku državu." 

U tom govoru izgovorio je poznatu parolu."Ne tražimo tuđe, ali ne dajemo ni svoje!", koju je u skraćenom obliku kasnije rekao Tito u govoru na otoku Visu 1944. godine. 

I nakon Drugog svjetskog rata bio je politički angažiran od nove vlasti, pa je bio i ministar bez portfelja u Hrvatskoj vladi, te poslanik u saveznoj skupštini FNRJ i u Hrvatskom saboru. Rittig je zapravo balansirao između komunističke vlasti i crkve, te ih pokušavao pomiriti. Objašnjavao je kako pokret za oslobođenje od okupatora ne treba poistovjećivati s komunističkom partijom. U vrijeme kad je uhićen Stepinac, pokušao je s njim razgovarati, ali ga je Stepinac odbio. Stoga je o uhićenju izvijestio vatikanskog nuncija u Zagrebu,i rekao mu da se brine za kardinala. Rittig se nije oglasio nakon presude Stepincu, jer je bio u Parizu, ali je kasnije napisao da je Stepinac bio žrtva nesretnih okolnosti. 

mudra kolonizacija Papa šokirao Vatikan: Oženjeni će moći biti svećenici?

Dogovorio je 1945. i sastanak Josipa Broza Tita s predstavnicima crkvene vlasti u Zagrebu jer je bio uvjeren da neće biti mira između jugoslavenskih naroda ukoliko se ne riješi spor između crkve i države. Kako navodi prof. Akmadža, Rittig je tada, između ostalo napisao:"Nažalost ostalo je na jednoj i na drugoj strani tjesnogrudih elemenata, koji nisu razumijevali veličinu vremena, što ga živimo, a bilo je, ima još i danas takovih, koji i u najpresudnijoj narodnoj katastrofi nisu preboljeli svojih strasti i nisu ozdravili od fanatizma, a da bi bili sposobni povesti narod na novi svjetliji život." 

Što li bi tek monsignor Rittig rekao da je dočekao  samostalnu Hrvatsku i da je vidio da se u Nazorovu 59 uselila obitelj Tuđman i otkupila ju 90-ih za beznačajni novac?