Operacija spašavanja izraelskih taoca Noe Argamani (26), Almoga Meira Jana (22), Andreya Kozlova (27) i Shlomija Ziva (41), koje su oteli Hamasovi teroristi u svom brutalnom napadu na Izrael iz Pojasa Gaze 7. listopada, izvor je nade za rodbinu 120 drugih taoca, koji su više od osam mjeseci zarobljeni u Pojasu Gaze. Ovo također otkriva neraskidive veze između Hamasa i civilnog stanovništva Pojasa Gaze.

Taoce su zatočili civili u dvije odvojene privatne kuće u srcu Pojasa Gaze. Njihovo oslobađanje uključivalo je žestoke borbe protiv stotina terorista i naoružanih civila, odražavajući asimetriju ovog urbanog ratovanja. Dok Izrael ulaže najveće napore da izbjegne kolateralnu štetu i živote neumiješanih ljudi, Hamas svoje naoružane napadače, kao i taoce, skriva među stanovništvom, dok civile koristi kao živi štit. Namjerno sprečavanje bilo kakve razlike između neumiješanih civila i terorista je gruba kontradikcija prema međunarodnom pravu i prema osnovnim pravilima rata. Činjenica da su tri taoca bila zatočena u kući novinara Al Jazeere, Abdallaha Aljamala (36), nije ništa manje važna i govori mnogo o sprezi državne katarske novinske kuće s islamskom fundamentalističkom terorističkom organizacijom.

Bitka za oslobađanje taoca predstavlja malu pobjedu za Izrael i veliki udarac za Hamas. Krokodilske suze pristaša Hamasa zbog broja žrtava ne mogu sakriti ono očito: svi ovi gubici mogli su se izbjeći da Hamas i njegovi suradnici iz Gaze nisu oteli izraelske građane ili da su ih prethodno pustili. Tko započne rat i izgubi, ne može tvrditi da je žrtva.

Civilno stanovništvo u Gazi, kao i u bilo kojoj drugoj zoni sukoba, složena je i višestruka skupina. Međutim, sumorni aspekt ove populacije je njihova aktivna podrška Hamasu i njezina uključenost u djela vrijedna osude kao što su uzimanje taoca, seksualno zlostavljanje i ubojstva Izraelaca. Događaji od 7. listopada i nakon toga otkrivaju da mnogi civili u Gazi doista podržavaju Hamas, počevši od školovanja svoje djece da postanu aktivisti Hamasa i veselja zbog ubojstava Židova. Uz to, tisuće stanovnika Gaze sudjelovale su u pokoljima u izraelskim selima, pljačkajući, silujući i ubijajući. Mnogi omogućuju Hamasu skrivanje talaca i terorista u svojim domovima, kao i korištenje domova za skladištenje oružja i pristup terorističkim tunelima. Snimka mladog ubojice iz Gaze kako 7. listopada s telefona jedne od svojih žrtava zove svoje roditelje kako bi se pohvalio da je vlastitom rukom ubio 10 Židova nepogrešiv je primjer. Još jedan primjer koji se ne može razumjeti je i nedavno jezivo svjedočenje još jednog mladog terorista iz Gaze koji je priznao da su on, njegov otac i rođak silovali Izraelku prije nego što su je ubili. Oba su jasan dokaz razorne dehumanizacije Židova, sastavnog dijela kulture smrti koju dijeli previše stanovnika Gaze.

Nedavna anketa pokazuje da 72 posto stanovnika Gaze vjeruje da je Hamasova odluka o pokretanju ofenzive protiv Izraela 7. listopada bila ispravna. Ovo ne znači da je svaki civil iz Gaze sudionik u takvim djelima, ali je ključno priznati segmente koji su daleko od toga da budu potpuno nevini.

Hamas nije strani implantat iz inozemstva. To je prije svega lokalni ogranak Muslimanskog bratstva u Gazi. Vođe Hamasa i njegovi militanti rođeni su i odrasli u Pojasu Gaze i duboko su ukorijenjeni u društveno tkivo Gaze. Teroristička organizacija ne kontrolira samo vojni i politički krajolik, nego i poslovanje i trgovinu (sustavnim iznuđivanjem i reketarenjem pojedinaca i tvrtki, u kombinaciji s velikim otuđenjem međunarodne humanitarne pomoći), socijalne službe i obrazovne institucije.

Nadalje, potpora Hamasu i sudjelovanje u nasilnim djelima nadilaze puku ovisnost ili prisilu. Postoji i značajan element ideološke usklađenosti. Obrazovni i propagandni sustavi u Gazi indoktriniraju mlade narativom mržnje i nasilja prema Izraela. Ta indoktrinacija ne potiče samo pasivnu potporu, nego često dovodi do aktivne suradnje u terorističkim aktivnostima. Uznemirujuća komponenta je to što UNRWA dopušta da ovo poticanje prodre u njene institucije, a posebno u svoju školsku mrežu, gdje su učitelji i ravnatelji često militanti ili simpatizeri Hamasa, učeći značajne dijelove stanovništva Gaze da Hamasova gnjusna djela smatraju legitimnima.

To omogućuje Hamasu da njeguje bazu podrške koja se proteže izvan političke odanosti i prelazi u aktivno sudjelovanje u njihovu nasilnom planu. Potpuna kontrola skupine nad ekonomijom, humanitarnom pomoći i mrežom socijalnog obrazovanja donosi im lojalnost, dok u isto vrijeme njihova propaganda potiče kulturu mučeništva i nasilnih zločina protiv Izraela, uključujući uzimanje taoca, silovanja i ubojstva.

Međunarodna zajednica mora zauzeti jasan stav u rješavanju ovoga pitanja. Imperativ je pozvati članove mreže Hamasa na odgovornost, od njihovih vođa preko pristalica i ubojica do militanata u školama i vladajućim institucijama, koji su ili dio terorističke infrastrukture ili podržavaju obrazovanje djece u Gazi prema mržnji i nasilju.

Izrael je zahvalan Hrvatskoj na podršci i na vrlo dobrom razumijevanju onoga što Hamas jest, tj. onoga za što se zalaže, te kakvu je tragediju ova krvožedna teroristička organizacija donijela palestinskom narodu svojim brutalnim djelima protiv građana Izraela i tvrdoglavošću u nepuštanju talaca.