Prije četiri godine, nakon što je Hrvatska izgubila arbitražni spor s MOL-om, premijer Andrej Plenković pompozno je najavio da će vratiti INA-u u državno vlasništvo. “Hrvatska će pokrenuti proces otkupa cjelokupnog udjela MOL-a u INA-i”, poručio je tada Plenković. “Učinit ćemo to prema modelu koji smo već razradili, koji je financijski održiv i koji u konačnici neće povećati javni dug RH”. Trebao je to biti Plenkovićev dar Hrvatima za Božić.Četiri Božića kasnije, INA još nije vraćena u hrvatske ruke. 

Ono što je bio “plan i održivi model” na kraju je ispalo šuplje obećanje. Ili kako bi to danas objasnio akademik Željko Reiner, “ono nije bilo tvrdo obećanje”. Kao što niti jedno Plenkovićevo obećanje u mandatu nije bilo dovoljno tvrdo. Kamoli ispunjeno. Pa ipak, u kampanji za drugi mandat Plenković plasira novo obećanje. Njegova vlada odlučila je ukinuti rad nedjeljom. Premijer kaže da na tome rade već dvije godine. 

GURNULI GA U POLITIKU Mračne strasti HDZ-ova uhljeba: Zašto štite Škaričića?

“Dvije godine temeljite analize je iza nas”, reče premijer, “želimo našim građanima, osobito obiteljima, omogućiti da provedu vrijeme zajedno”. 

A za to se, eto, pobrinula korona. Dvije godine Plenković je “analizirao” što da radi s nedjeljom, pa onda iskoristio pandemiju korona virusa da provede to svoje “obećanje” - mimo zakona, odluke Sabora, Ustava, Ustavnog suda... Korona je Plenkoviću poslužila kao alibi da provede svoje navodno 24 mjeseca promišljano obećanje. Tko zna koliko bi još promišljao da nije korona banula na vrata? 

Ali ne samo da Plenković pretvara u predizborni adut i  politički stav Vlade ono što je krizni stožer učinio radi obuzdavanja pandemije, i ne samo da se mimo zakona, pod krinkom zaštite zdravlja provode političke odluke HDZ-a, već je i zabrana rada nedjeljom već jednom pala na Ustavnom sudu, kad ju je pokušao nametnuti Ivo Sanader. 

Sad Plenković iznebuha, kao rezultat pandemije, promovira zabranu rada nedjeljom kao svoj glavni predizborni adut. Time se dodvorava Katoličkoj crkvi koja na tome lobira preko jednog desetljeća, kao i sindikatima čiju naklonost kupuje prije izbora. A naravno, računa i na glasove svih onih koji neće morati raditi nedjeljom. Paradoksalno, u zemlji kojoj prijeti ekonomski kolaps, otpuštanja, otkazi i val nezaposlenosti, HDZ upravo zabranu rada pretvara u glavni izborni adut.

Ako je tako bilo u komunizmu, bit će i pod HDZ-om. I pored svega toga, a malo toga je pozitivno, opet se nameće glavno pitanje: je li Plenković spreman i sposoban ispuniti to obećanje, kao što nije ispunio ono o povratku Ine u hrvatsko vlasništvo? Zabrana rada nedjeljom, kaže Plenković, “može biti jedan od prvih zakona Vlade”. Koje Vlade? U kojem sastavu? U kakvoj koaliciji? 

Plenković u pravilu na izborima obećava jedno, pa s koalicijskim partnerom potpisuje drugo, pa s idućim partnerom provodi treće, a sad kad se rastaje s partnerom (HNS) koji je protiv zabrane rada nedjeljom, govori da će to biti jedan od prvih zakona nove vlade. Tko uopće garantira da će Plenković biti na čelu te vlade? Osim toga, Plenković je obećao da će promijeniti HDZ, pa je u mandatu izbacio 15 ministara zbog afera, ali i zaštitio još mnoge HDZ-ovce koji su, poput ministara, zaglibili u muljaže i skandale. 

DANDY IZ DUBRAVE Andrija Mikulić: 'Mali Vaso' s mrežom kumova i sponzora

Uostalom, u onaj najveći skandal, aferu Borg, bio je umiješan i sam Plenković. Tako on izvršava obećanja. “Većinu onoga u programu jesmo realizirali”, hvalio se ovih dana, “obranili smo hrvatsko gospodarstvo od prve velike krize, one zbog Agrokora, a da ne govorim sad o korona krizi”. Nažalost, nisu to bile programske točke nego spašavanje žive glave. Na to se, uostalom, i svodio Plenkovićev mandat. Na spašavanje Vlade, HDZ-a i sebe. Nije tu bilo plana, programa i reformi. Krenuo je s Mostom, pa se prebacio na HNS, uveo je u Hrvatski sabor Hasanbegovića, Ilčića, Esih i Stiera, pa izglasao Istanbulsku konvenciju. 

Dobio je mandat na glasovima i desnice, a onda koalirao s liberalima, manjinama i SDP-ovim otpadnicima. Gdje je tu program? Gdje je tu sustav? Gdje je tu plan? I da stvar bude još gora, jedna od rijetkih programskih akcija koje je Plenkovićeva vlada poduzela u svome mandatu - ne defenzivna akcija spašavanja nego ofenzivna akcija provedbe obećanja - bila je nabavka izraelskih zrakoplova F-16. 

Znamo kako je to završilo: najvećom blamažom i skandalom u posljednjih nekoliko vlada, i to na međunarodnoj razini. Nitko nije odgovarao, stvar se zataškala, a Plenković izjavio kako će sad imati drugi plan za nabavku aviona. Kad se nije uspjelo ispod žita, sad će pošteno. 

Ili možda, kako to s Plenkovićem biva, neće biti uopće. Zbog svega toga postavlja se pitanje zašto bi netko - zašto bi itko - glasao za Andreja Plenkovića? Samo zato da se ne glasa za Davora Bernardića i Miroslava Škoru? To je jedini Plenkovićev adut, s ostalima se ne mora ni truditi. 

Parlamentarne izbore Plenković doživljava kao “poluvrijeme” nakon kojeg će se vratiti i nastaviti ono što je započeo u prvom mandatu. Ali što je to točno? Kakve zasluge Plenković vuče iz prve četiri godine i tko bi zbog njih trebao glasati za njega? Ustašonostalgičari bi trebali za njega glasati jer je ozakonio Za dom spremni, ali je koalirao s Miloradom Pupovcem. (I Pupovac s njim.) Klerikalci bi trebali za njega glasati zbog neradne nedjelje (idemo obiteljski u crkve, a ne u šoping centre), ali on je progurao Istanbulsku konvenciju.  

SPALJENA ZEMLJA Kako je HDZ svojatao Oluju, tako će sad svojatati koronu

Možda bi za njega čak trebala glasati ljevica, uzevši u obzir da je raskinuo s Mostom, koalirao s HNS-om, posvađao se s desničarima u HDZ-u. Ali kako kad se Plenković dodvorava ustašama, konzervativcima i Kaptolu? Ivo Sanader uvodio je zabranu rada nedjeljom, sada će je uvesti i Plenković. Ivo Sanader, a onda i Tomislav Karamarko, dilali su hrvatsku naftu mađarskom MOL-u, sada to isto radi i Plenković. 

Zašto bi onda netko pomislio da je Plenković bolji od svojih prethodnika? Od kojih je jedan završio u zatvoru, a drugi protjeran iz Vlade i stranke. Najveća laž koju je Plenković prodao hrvatskoj javnosti je poruka da on ima čvrsto izgrađen vrijednosni, svjetonazorski i politički sustav. Međutim, jedino što je čvrsto jest njegov nagon za samoodržanjem, kombiniran s političkom ambicijom u čiju svrhu je spreman paktirati s crnim vragom, samo da se održi na vlasti. 

To što Plenković danas kotira - ili se reklamira - kao neupitni lider i nedodirljivi premijer samo je odraz kadrovske kataklizme na političkoj sceni. Gdje Plenkoviću pariraju analfabeti, kriptofašisti, diletanti, komedijaši i ekshibicionisti. I nisu bitna obećanja, programi, planovi. Nisu bitni partneri ili protivnici. Bitno je samo da Andrej Plenković ostane na vlasti. To bi valjda trebala biti nova HDZ-ova verzija blagostanja.