Nakon rušenja ruskog putničkog aviona u Egiptu u listopadu, pokolja u Parizu u studenom i samoubilačkih napada koji su mnoštvo građana pobili u Turskoj, ISIL je udario i po Belgiji, iz čega stručnjak za terorizam sa Sveučilišta u Chicagu Robert Pape primjećuje da se ISIL ponaša kao zvijer stjerana u kut. Pritom, kaže on, sad se jasnije nego ikad primjećuje da su samoubojice koji se raznose postali dio čiste vojne strategije jednog terorističkog pokreta, odnosno više nije riječ o pukom terorizmu.

Pod udarima ruskih bombardera iz zraka, a na kopnu trupa sirijske vojske vlade iz Damaska, te Kurda na sjeveru Sirije, ISIL je prošle godine izgubio 14 posto teritorija koji je držao prije nešto više od jedne godine, u trenutku kad jedva da je itko u svijetu vidio kako bi se moglo stati na kraj terorističkom pokretu koji je uspostavljao svoj kalifat. A onda, u samo tri mjeseca ove godine, ISIL je pod udarima Kurda, Rusa i sirijske vojske, ali i u Iraku, izgubio dodatnih osam posto teritorija, pri čemu se najveći dio odnosio na vrlo važne dijelove teritorija s ključnim prometnicima i naftnim proizvodnim pogonima. Prije nekoliko dana tako se proširila vijest da je u samo jednom danu nafta u "kalifatu" poskupjela za čak četiri posto. A do jučer se izdašno financirao njenim izvozom.

Pape je stoga u izjavi za The Atlantic rekao da se ISIL nakon svih tih gubitka okrenuo udarima na Francusku, Belgiju, Tursku i Rusiju kako bi time utjecao na te zemlje da se povuku iz kampanje udara po ISIL-u u Iraku i Siriji. Belgija, naime, sudjeluje u napadima u Iraku, Rusija je ključni igrač za uništavanje ISIL-a u Siriji, Turska je naprosto članica NATO-a, pa je to pritisak na SAD i njegove zračne udare i političke poteze, slično kao što je slučaj i s Francuskom, kako bi se te vlade povukle iz tog rata.

Da bi takva strategija ISIL-u mogla i uspjeti, teško je vjerovati. Mnogi analitičari proteklih su mjeseci isticali da je prava snaga ISIL-a u stvari bila u propagandnoj moći, dojmu nepobjedivosti kojim su uspješno vrbovali slabo obrazovane, neprilagođene, nezaposlene sitne kriminalce muslimanskih korijena treće ili četvrtke generacije po Zapadnoj Europi koji čak ni nisu imali nikakvu vjersku naobrazbu. Takva slika nepobjedivosti ISIL-u je bila ključna i na terenu gdje su, i u Iraku i u Siriji, njihovi protivnici – vladine snage, pobunjenici – često napuštali položaje i kad su bili objektivno snažniji od napadača.
ISIL se odjednom pokazuje da se raspada, gubi teritorij, naftni biznis mu je ruska ratna avijacija desetkovala i pokretu unekoliko srodnom vahabističkoj ideologiji očajnički treba nekakav dokaz snage. Ovo što ISIL danas radi po Zapadu, kaže Pape, to više nema čak primarno ni vjersku džihadističku podlogu, koliko je riječ o strateškom vojnom planiranju

To potkrepljuje i statistikom o tome kako su samoubilački napadi evoluirali od 1980-ih. Od 1980. do 2003. u cijelom svijetu zabilježeno je 343 samoubilačkih napada, od čega je desetina bila uperena protiv SAD-a. Od 2004. naovamo zabilježeno ih je čak 2000, od čega je protiv Amerikanaca bilo upereno 91 posto. Konačno, u ratu u Siriji i Iraku, samoubilački napad postao je uobičajeni način probijanja protivničkih položaja na bojišnici, pri čemu tome nisu pribjegavali samo militanti ISIL-a nego i al-Nusre, pa čak rjeđe i nekih drugih skupina.

Pape u svakom slučaju ističe da je Belgija napadnuta ne zbog vjerskih razloga, koliko kao članica EU-a koji je prisutan u borbi protiv ISIL-a na Bliskom istoku. On usto upozorava na zamku po kojoj bi javnost na Zapadu seriju terorističkih masakara po Europi, Rusiji i Turskoj mogla protumačiti kao da ISIL nije nikada bio snažniji, što bi onda dovelo do intervencije kopnenih trupa zapadnih zemalja na Bliskom istoku, a to bi onda moglo značiti daljnju eskalaciju tamošnjeg rata. Posljednjih tjedana, naime, u Siriji se iznenađujuće uspješno primjenjuje primirje između vladinih snaga i manje radikaliziranih skupina militanata.