Vlada je u čast na 58 poginulih vatrogasaca predložila Hrvatskom saboru da 30. kolovoza, na dana kada je na Kornatima 2007. godine poginulo 12 vatrogasaca odredi kao dan sjećanja na poginule hrvatske vatrogasce. Neki od 58 heroja poginuli su na intervencijama, a dio je ih je podlegao ranama zadobivenim u Domovinskom ratu.

Nikad nije do kraja razriješeno tko je krivac za jednu od najvećih poratnih nesreća u Hrvatskoj i zašto je propala akcija spašavanja unesrećenih vatrogasaca. Na današnji dan prije 17 godina vatrogasci su gasili požar trave i niskog raslinja na Kornatima. U intervenciji su poginuli Dino Klarić, Ivan Marinović, Ivica Crvelin, Marko Stančić, Gabrijel Skočić, Hrvoje Strikoman, Tomislav Crvelin, Ante Crvelin, Josip Lučić, Karlo Ševerdija, Marinko Knežević i Ante Juričev Mikulin. 

Preživio je samo Frane Lučić, s teškim posljedicama.

"Službeni izvori govore da nas je vatra pokosila u 15.26 sati, a ja sam u zadarsku bolnicu dovezen u 21 sat. Dakle, pet i pol sati čekali smo na transport i medicinsku pomoć, a liječnici kažu da je opečenom tijelu nužna tekućina u prvih sat-dva. Pustili su nas da umiremo. Tijela su nam bila opečena više od 60 posto, a pet i pol sati čekanja dodatno je učinilo svoje", rekao je Frano Lučić iz Tisnog, jedini preživjeli vatrogasac iz velike kornatske tragedije za Vjesnik 2010. godine.

Dok su čekali pomoć mogli su se čuti jauci, zapomaganja i dozivanja u pomoć njegovih kolega koji su trpjeli jake bolove i bili strašno žedni.

"Sve se odvijalo jako brzo i praktički nas je velika toplina spržila. To od kornatske trave nije moglo biti. U trenutku kada je došao nalet vrućine skinuo sam vizir i vidio u daljini vatricu i puno dima. Vidio sam bijeli, crni i žuti dim. Eksploziju nisam čuo, ali vjerujem da za kornatsku tragediju nije kriv eruptivni požar, jer za to nije bilo ni uvjeta. Kriva je bomba koju je odbacio NATO nakon povratka iz Srbije. Naše ozljede iste su kao ozljede žrtava bombe CBU-87 u Afganistanu",  kazao je Lučić za Večernji list prije nekoliko godina.

Mladić se godinama oporavljao. Prošao je više od 10 velikih operacija, puno manjih zahvata, tridesetak anestezija, puno bolnih previjanja, presađivanja kože... U požaru su mu izgorjele ruke i ostao je bez prstiju. Iznimnom upornošću završio je fakultet i posao diplomirani inženjer energetike. Zaposlio se u HEP-u. Iako su mu u kući bila tri premijera prošlo je gotovo 11,5 godina od tragedije dok država nije  “s osnove solidarnosti i pravičnosti” odlučila obeštetiti Lučića.

Intervencija na Kornatu činila se kao još jedna rutinska akcija, a postala je tragedija. U službenu verziju o eruptivnom požaru, ponavljaju članovi obitelji poginulih vatrogasaca iz godine u godinu 30. kolovoza, ne vjeruju.

Vatra ih je spalila u 15 sekundi

Šef vatrogasaca je u 11.48 sati dobio obavijest o požaru na otoku Kornatu u uvali Vrulje, nedaleko od objekta Nacionalnog parka Kornati zvanog Karaula. U 12.30 sati u šibenskoj vojarni Bribirskih knezova okupilo se 23 vatrogasca JVP Šibenik, DVD-a Tisno, DVD-a Vodice i DVD-a Zablaće. Pola sata kasnije helikopterom HV-a prebačeni su na otok Kornat. Lučić se sjeća da je u helikopteru bila dobra atmosfera. Na Kornatu je bilo jako vruće, puhao je jak vjetar, ali je trava bila tek do koljena. Zbog jakog vjetra vatrogasci su se uspjeli iskrcati tek iz trećeg puta. Šestorica kod uvale Kravljačica, a preostalih 17 iznad uvale Šipnata. U Murteru se pripremaju kruške s vodom radi prebacivanja na otok.

Joško Klarić javio je u 13.44 sati u Šibenik da je požar velik i da ga ne mogu kontrolirati., a u 15.26 sati 13 vatrogasaca, koji su se nalazili u kotlini, vatra je spalila u 15 sekundi. Prva grupa (vatrogasci DVD-a Zablaće), u 15.33 sati u kontaktu s kolegama u VOC-u Šibenik, upozorava da nema kontakt s drugom grupom. U 15.45 razmatra se mogućnost slanja još jedne grupe vatrogasaca kako bi pomogli kolegama dok u 16.25 sati d jednog vatrogasca stiže prva alarmantna vijest da ima stradalih.

 Na pomoć su čekali satima

Oprema na ozlijeđenim vatrogascima se istopila, previjali su se od bolova, vodu koju su imali sa sobom popili su pa su žeđali. U 17.20 sati helikopter je stigao na Kornat i započelo je traganje. Petnaest minuta kasnije na mjesto tragedije dolazi vatrogasac iz prve grupe Joško Klarić i nalazi karbonizirana tijela kolega. Do 18 sati digao s i HGSS predvođen Stipom Božićem i krenuo u akciju izvlačenja unesrećenih vatrogasaca. Zadnjeg su izvukli u 19.40 sati.

U 20.45 sati četvorica vatrogasaca prevezena su brodovima pomorske policije u Sukošan, a trojica unesrećenih helikopterom u Zemunik. Već je bilo izvjesno kako su na požarištu smrtno stradali Gabrijel Skočić, Marko Stančić, Hrvoje Strikoman, Dino Klarić, Ivan Marinović i Ivica Crvelin.

Tijekom noći na otok su upućene snage policije i vojske radi pretrage terena i osiguranja požarišta, a na mjesto nesreće izašli su i istražni sudac i tužitelj iz Šibenika, policijska ekipa za očevide te stručnjaci Centra za krim vještačenja MUP-a te inspektori za požare Inspektorata unutarnjih poslova.

Sedam teško ozlijeđenih vatrogasaca prevezeni su u bolnicu u Zadru. U 22.30 sati petorica teže ozlijeđenih vatrogasaca: Tomislav Crvelin, Josip Lučić, Ante Crvelin, Karlo Ševerdija i Marinko Knežević, prevezeni su vozilom Hitne pomoći u zagrebačku Traumatološku bolnicu te u KB Dubrava.

Svi osim Frane Lučića, koji je na svoj rođendan 31. kolovoza dovezen u splitsku bolnicu, u narednim su danima preminuli od zadobivenih ozljeda.

Dražen Slavica, županijski vatrogasni zapovjednik, bio je jedini optužen za kornatsku tragediju. Uhitili su ga 6. rujna 2007. godine. Iz pritvora je izašao 30. listopada 2007. godine. Vrhovni sud je 21. listopada 2020. godine odbio žalbe tužiteljstva na drugu nepravomoćnu oslobađajuću presudu. Pravomoćno oslobođeni Slavica rekao je kako ga je DORH 13 godina maltretirao. “Uništili su mi život”, rekao je i tužio državu.

Uzrok požara ni dan-danas nije jasno utvrđen. Tim stručnjaka iz Instituta 'Ruđer Bošković' u  kombiniranom vještačenju utvrdio je razlog smrti 12 vatrogasaca prije 11 godina na Kornatima. Svi su stradali u klancu iznad uvale Šipnat, a upravo je takva konfiguracija terena, prema mišljenju stručnjaka, bila kobna za dvanaestoricu poginulih i jedinog preživjelog vatrogasca Franu Lučića.  

Do danas je postojalo nekoliko teorija koje su se ponavljale i koje su razni analitičari tumačili i dokazivali što je izazvalo tragediju.

Eruptivni požar ili požar s eruptivnim efektom? 

Najprije je država angažirala svjetskog stručnjaka za požare iz Portugala koji je utvrdio da je bila riječ o tzv 'eruptive fire', odnosno eruptivnom požaru. To je, kako je objašnjavao profesor dr.sc. Darko Stipaničev, unijelo zabunu jer se mislilo da postoje tzv. 'obični' i 'eruptivni' požari. Profesor u Centru za istraživanje šumskih požara Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu objasnio je detaljno opisao razloge nastajanja eruptivnog efekta kod svakog požara i kaže da svaki požar ima eruptivni efekt ali je on neki put sasvim neprimjetan, a neki put vidljiv - ovisno širi li se vatra sporo ili brzo.  

Kerozin iz helikoptera?

Ovu teoriju zastupaju obitelji poginulih, a najgorljiviji je bio Igor Marinović, otac poginulog mladog Šibenčanina Ivana Marinovića. Prema njegovoj teoriji vatrogasce je usmrtilo 400 litara kerozina koji je iscurio iz probušenog rezervoara helikoptera koji je nadlijetao požarište. Prema njegovoj teoriji nestale su crne kutije iz helikoptera MI-8 oznake 202 i 213, ne zna se tko je šesta posada koja je letjela tog dana i ne postoji zapisnik o letu. Marinović tvrdi da je vojni helikopter MI-8 oznake 202, koji je trebao pomoći u izvlačenju vatrogasaca iz okruženja, bio neispravan, imao je probušen rezervoar iz kojega je curio kerozin. Uvjeren je da ta njegova teorija izravno proziva Hrvatsku vojsku, te se pita zašto je kanader idući dan bacio na mjesto nesreće 12 vodenih bombi kojima je obrisao sve tragove. On krivi i zapovjednika Dražena Slavicu jer je pomoć unesrećenima stigla tek nakon 5-6 sati čekanja, odnosno Centar 112. 

Krivac je NATO-bomba?

Prema trećoj teoriji krivac za požar je zaostala NATO bomba koja je detonirala uslijed topline. U nju je uvjeren jedini preživjeli vatrogasac Frane Lučić, a takvu je teoriju iznio i dokumentirao umirovljeni časnik HV-a Nediljko Pušić, po struci pravnik. Po toj teoriji avioni NATO-saveza su se prije povratka na nosače aviona u Jadranu, riješili tereta koji nisu izbacili nad Srbijom tijekom 'kosovske krize' 1999. godine. Pušić je nabavio izvješće NATO pakta iz 2004.godine iz kojeg je vidljivo da je u Jadranu ostalo još 10 neotkrivenih bombi odbačenih nakon bombardiranja Srbije. Pušić smatra da su na Kornate odbačene jedna ili dvije bombe CBU-87 s kumulativnim punjenjem koje se rasulo po stijenama.

Slabosti sustava 

Vatrogasni stručnjak Branko Šimara svojedobno je u Slobodnoj Dalmaciji govorio o sustavu kao najslabijoj karici koja je dovela do tragedije. Prema njemu nema govora o 'eruptivnom požaru', a krivci su po njegovoj teoriji ljudi - od vatrogasnog zapovjednika Mladena Jurina, preko tadašnjeg ravnatelja NP Kornati, do Ministarstva obrane. Šimara smatra da je sustav prenormiran, da su izostale preventivne protupožarne mjere, nije bilo dežurstava unutar Nacionalnog parka, ali i neorganiziranost unutar vatrogasne zajednice, pa bi odgovornost bila na državi. 

Stručnjaci s Instituta 'Ruđer Bošković' su ipak bili najbliže teoriji koju je objasnio i profesor Stipaničev iz Splita.  Prema njihovoj teoriji 30. kolovoza 2007. godine, u klancu iznad uvale Šipnat na Kornatu, vatrogasci su stradali od posljedica južnoga kraka požara s eruptivnim efektom, te mogućeg spajanja tog požara s krakom vatre koja je dolazila sa sjevernog dijela.

" Vrlo je vjerojatno da je u klancu, zbog nagiba terena i jakog vjetra, došlo do pojave eruptivnog efekta, odnosno zapaljenja nesagorivih plinova i sagorijevanja eteričnih ulja te raslinja, pri čemu se razvija oko dvije tisuće stupnjeva visoka temperatura. Takav se požar javlja isključivo u klancima, i to uzlazno. Proizveo ga je južni krak požara, a bilo je moguće i da se taj krak spojio sa sjevernim, zbog čega je nastala još viša temperatura", rekao je na Županijskom sudu u Zadru geolog Goran Kniewald, koji je kao vještak za okolišnu forenziku svojedobno bio i član ekspertne skupine Interpola, javlja Slobodna Dalmacija.

Pogibija 12 vatrogasaca na Kornatima najveća je tragediju koja je pogodila hrvatsko vatrogastvo. Političari svake godine na obljetnici govore kako je zadaća svih nas da iz ove tragedije izvučemo pouku kako se ovakvi ili slični događaji ne bi ponovili. Dovoljno kvalitetne opreme vatrogascima koji se danima bore s vatrenim stihijama i veće plaće polazna su točka.