Predsjednica Goetheovog sveučilišta Birgitta Wolff javno je čestitala Ivanu Đikiću na tome što je primljen u Američku akademiju umjetnosti i znanosti.

"Ponosna sam što je, nakon Jürgena Habermasa, i drugi znanstvenik s Goetheovog sveučilišta primljen u to slavno američko društvo", kazala je Wolff povodom velikog odavanja počasti Đikiću kao tamošnjem direktoru Instituta za biokemiju II.

Netko zločest u tom trenutku mogao bi primijetiti da Wolff još nikada nije bila u prilici čestitati Đikiću primanje u bilo koji oblik članstva u HAZU. Iz nekoliko razloga. Prvo zato što Đikić još nije postao član HAZU-a, iako sada jest član prestižne institucije u SAD-u. Drugo zato što primanje u takvu instituciju ispada da više i nije nekakav doseg, posebno ako je riječ o tako maloj zemlji, i to s ovakvim kriterijima HAZU-a. A Đikić daleko od toga da je jedini, čak nije niti najgori primjer koga sve HAZU nema u svom članstvu.

Skandalozno Zgroženi HAZU-om: "Kao da su crkvenjaci, a ne znanstvenici"

Vlasta Bonačić Koutecky - svjetski priznata profesorica fizičke i teorijske kemije na Humboldtovom sveučilištu u Berlinu. Autorica je više od 200 znanstvenih radova koji su citirani oko 7000 puta, što je svrstava među najcitiranije hrvatske znanstvenike, a utemeljiteljica je i Međunarodnog centra za znanost i tehnologiju (ICAST) na Sveučilištu u Splitu.

Guy Paić – prije nego što je postao stručnjak Međunarodne atomske agencije, dugi niz godina radio je na CERN-u. Živi u Ciudad de Mexicu, gdje radi u Institutu za nuklearna istraživanja na Nacionalnom meksičkom sveučilištu. Guy Paić jedan je od najviše i najčešće citiranih znanstvenika iz Hrvatske čiji se radovi učestalo objavljuju u vodećim znanstvenim časopisima.

Marin Soljačić - fiziku je na Princetoneu diplomirao sa samo 26 godina da bi potom postao profesor na najprestižnijem tehničkom sveučilištu na svijet, na MIT-u. Istražuje elektromagnetske fenomene, a prvi je na svijetu uspio ostvariti bežični prijenos energije.

Davor Solter - doktor znanosti iz biologije godinama je držao katedru na Sveučilištu Pennsylvania u SAD-u. 1991. godine odselio je u Njemačku 1991. kako bi prešao na mjesto voditelja instituta Max Planck. A to je doista nešto. Na Max Plancku je bio sve do 2006. kada prelazi na Singapursko nacionalno sveučilište. Objavio je velik broj znanstvenih radova na kojima se temelje istraživanja biologa diljem svijeta.

Toliko samo što se tiče znanstvenika. Što se tiče umjetnosti, tu je stvar tradicionalno još i puno gora, no to je slična, ali ipak druga priča.