Kroz povijest broj stanovnika na Zemlji neprekidno je rastao, ali je to išlo jako sporo. Procjenjuje se da je prije 12.000 godina na Zemlji živjelo oko 4.000.000 ljudi. Planetwide piše da je u idućih 10.000 godina populacija narasla na 190.000.000 ljudi, a još 1800. godine ta brojka nije prelazila milijardu.

Od tada uspon - omogućen napretkom medicine, zdravstvene zaštite i proizvodnje hrane - bio je zapanjujuć. Do 1900. bilo je 1,65 milijardi ljudi; do 2000. bilo ih je više od 6 milijardi. Samo dva desetljeća kasnije, globalno stanovništvo broji 7,7 milijardi.

Prije 35 godina Najčuvanija tajna Juge: Spiskali su milijarde dolara

Ali uskoro - ili barem, uskoro u kontekstu ljudske povijesti - broj ljudi na Zemlji prestat će rasti. Na temelju najnovijih podataka Ujedinjenih naroda,, demografska pretpostavka kada će se to dogoditi je oko 2100. Do tada se predviđa da će se globalno stanovništvo popeti na samo 11 milijardi.

Čovječanstvo je već iskusilo pad stanovništva - smatra se da je velika kuga ubila oko 200 milijuna ljudi - ali ovaj put će biti drugačije.

"U prošlosti, kada je svjetska populacija doživjela pad," kaže Tom Vogl, sa sveučilišta u San Diegu, "bilo je to zato što je mnogo ljudi umrlo." U međuvremenu će taj prijelaz biti rezultat manjeg broja novorođene djece – kao rezultat porasta prihoda i razine obrazovanja. To posebno vrijedi za žene, i posebno u manje imućnim zemljama.

Prognoziranje je uvijek nezahvalno, ali Vogl je rekao da su projekcije stanovništva obično "manje nesigurne" od ostalih socijalnih i ekonomskih projekcija. To je zato što istraživači već otprilike znaju koliko je ljudi sada, kao i koliko su svi stari, pa mogu sa sigurnošću nagađati koliko će ljudi biti u plodnoj dobi u narednih nekoliko desetljeća - što znači da mogu onda pogoditi i koliko će djece imati ti ljudi, piše portal Atlantic.

Čak i ako se buduća stopa plodnosti malo odmakne od očekivanja, rekao je Vogl, to neće "promijeniti činjenicu da će svjetsko stanovništvo negdje u sljedećih 100 godina doći do vrhunca."

SVIJET Ove države će za 20 godina biti najmoćnije na svijetu

Budući da se neke odrednice onoga što će stanovništvo biti 80 godina od danas, neće mijenjati, danas je moguće predvidjeti široke demografske pomake.

"Do trenutka kad se svjetska populacija stabilizira, Afrika će postati najveća svjetska regija po broju stanovnika, a islam će postati najveća svjetska religija", rekao je Vogl.

I presudno, ljudsko će stanovništvo u cjelini ostarjeti. Podaci UN-a sugeriraju da će se tijekom osam desetljeća od 2020. do 2100. godine broj osoba starih 80 i više godina povećati sa 146 milijuna na 881 milijun; otprilike u istom tom razdoblju, srednja dob ljudi će se povećati sa 31 na 42 milijuna.

Kada stanovništvo jedne zemlje ostari poput ovog, "to obično predstavlja velike probleme politici zemlje", rekao je Vogl. U ovom scenariju, radni ljudi moraju podržavati sve veći broj umirovljenika, kako na razini društva, što se tiče financiranja nacionalnih programa naknada za mirovine, tako i na razini kućanstva, gdje bi ostarjeli rođaci mogli trebati skrb članova obitelji. Japan se često navodi primjer zemlje koja se trenutno suočava s tim problemima zbog niskih stopa plodnosti i dugog životnog vijeka.

"Kada se to dogodi na globalnoj razini, to znači da će se ta mirovinska kriza dogoditi u mnogim zemljama samostalno, u različitim dijelovima svijeta, na tom globalnom putu", rekao je Vogl. 

Zabluda Stručnjaci odgovorili zašto kockamo iako znamo da gubimo

Kako se svaka država susreće s tim problemom, imigracija - dovođenje mlađih, spremnih za rad iz zemalja sa nižom koncentracijom starijih ljudi - mogla bi suzbiti dinamiku starenja. Ali današnja politika kaže da imigracija nije jednostavan proces. Manje kontroverzni načini za nadoknađivanje ovog problema uključuju rastuću ekonomiju jer će biti potrebno više novca i stvaranje više mogućnosti za žene na tržištu rada, što bi promijenilo omjer radnika i umirovljenika u državama.

Populacijski trendovi u ostatku stoljeća također će izmijeniti teksturu obiteljskog života. Kako se stopa plodnosti smanjuje u mnogim dijelovima svijeta, obitelji će se smanjivati. To znači da će djeca imati manje braće i sestara, a roditelji mogu uložiti više svojih resursa i pažnje u svako dijete, možda će platiti više da bi ih poslali u bolju školu, napominje Parfait Eloundou-Enyegue, profesor razvojne sociologije na Sveučilištu Cornell. 

"Isto tako, kultura se kreće u smjeru u kojem obitelji postaju jezgrovitije, a ne šire", dodaje. „Tako ste, na primjer, u Africi proširili obiteljske sustave u kojima bi ljudi živjeli s rođacima i srodnicima. U mnogim kućanstvima ta bi obiteljska struktura mogla početi ustupati mjesto manjim obiteljima."

To će imati i emocionalne posljedice - ljudi bez mnogo rodbine mogli bi žudjeti za obitelji. Ali moglo bi imati i ekonomske posljedice. Velike obitelji bolje rješavaju financijsku odgovornost jer članovi si mogu međusobno pomagati, govori Eloundou-Enyegue.

"Kako se obitelji smanjuju, moramo razmišljati o toj dimenziji ekonomskog blagostanja: kako upravljamo rizikom?"

Kad Eloundou-Enyegue razmišlja o nadolazećim demografskim pomacima, on se također pita kako će oni promijeniti svjetska kulturna središta. 

Ne budi pametan Bitka za ravnu Zemlju: Zašto Hrvati vjeruju u laži

"Budući da mladi oblikuju velik dio velikih segmenata kulture - recimo umjetničke kulture ili sportske kulture - bilo bi zanimljivo vidjeti gdje će većina mladih biti", kaže on. Prema njegovim proračunima na temelju podataka UN-a, udio svih ljudi na Zemlji mlađih od 25 godina koji žive u Aziji smanjit će se s 56 na 37 posto između 2020. godine i 2100. U međuvremenu, udio Afrike u globalnoj populaciji mladih povećat će se s 25 na 48 posto. Omjer koji živi u ostatku svijeta neće se mnogo mijenjati.

Uslijed svega toga promijenit će se i sama planeta. "Napravili smo čitav niz štete okolišu", rekao je Vogl o učincima naglog porasta globalnog stanovništva u 20. stoljeću. Na pitanje koliko je zabrinut za okoliš zbog daljnjeg rasta, rekao je: "Prilično me brine, uglavnom potpuna nesposobnost globalnog političkog aparata da se uhvati u koštac s tim problemom i pokuša pronaći rješenja."

Nažalost, demografske promjene 21. stoljeća neće mnogo pomoći. Eloundou-Enyegue ističe da će problemi koji nastanu - bilo da se odnose na okoliš, promjenu obiteljske strukture ili bilo kojeg drugog problema - pogoditi različite zemlje i regije u različitim vremenima. 

"Samo gledanje prosječne globalne slike je statističko pojednostavljenje, jer je svijet zaista jako raznolik u pogledu stope plodnosti kakve imamo sada", rekao je. 

A zato što će izravnanje stanovništva do oko 2100. godine postupno stizati po zemljama, a ne odjednom, "što može otežati jednoobraznu raspravu ili konsenzus o tome kakva je situacija i kako ju popraviti. Dogovor nikad zapravo nije bio jača strana ljudskog roda, ali zato imamo još 80 godina da se oko toga dogovorimo i za to pripremimo."