Azteci bili su moćan indijanski narod koji je u 15. i 16. stoljeću vladao velikim carstvom u južnom Meksiku, a zapravo su  bili savez od 3 plemena koje je prema van djelovalo kao jedan narod pod astečkim imenom. Sjedište, odnosno glavni grad im je bio Tacuba, a carstvo im je propalo kad ih je osvojio Hernan Cortes 1519.

Iako nisu živjeli tako davno, ne postoji puno podataka o ovom narodu, dojam koji su ostavili iza sebe je da su bili povučeni, mirni tipovi, barem što se tiče rata i smrti, novo otkriće arheologa baca sasvim novo svjetlo na drevnu kulturu, pokazujući da su bili mnogo brutalniji nego što smo prethodno pretpostavljali.

Jezivije nego samo slutili

Naime, u dubokim slojevima zemlje ispod Mexico Cityja pronađen je toranj sastavljen od najmanje 676 ljudskih lubanja. Iskopavanje je izvršeno u nekadašnjem Templo Mayosu, jednom od najvećih astečkih hramova u njihovom glavnom gadu, koji je danas glavni grad Meksika, piše IFLScience.

Unutar tog poznatog arheološkog blaga pronađene su na stotine lubanja i na tisuće fragmenata kostiju oblikovanih u cilindar od vapnenca, stoji u izvješću. Te strukture od ljudskih ostataka, poznate pod imenom "tzompantli", i prije su dokumentirani, no ovo što su znanstvenici otkrili za njih je bilo "jezivije nego što su ikad vidjeli".

Velika je kula od lubanja pronađena u kapeli Huitzilopochtli, posvećene bogu rata, a analiza kostura je otkrila nešto šokatno - to nisu bile samo kosti ratnika!

- Očekivali smo da su to mladi muškarci, kakvi bi ratnici trebali biti, no saznali smo kako brojne kosti pripadaju ženama i djeci - rekao je biološki antropolog, Rodrigo Bolanos.

U raj idu samo ratnici, žrtvovani i žene umrle pri porodu

Ono što se zna je da im je religija bila mnogobožačka, a najvažniju ulogu imao je Huitzilopochtli, bog rata. Tonatiuh je bio bog Sunce, a njemu su se prinosile ljudske žrtve, zbog njega su vođeni neprekidni ratovi (takozvani 'rat cvijeća') kako bi se moglo doći do novih zarobljenika.

Njihova srca bila su žrtvovana Suncu, tijela raskomadana i podijeljena narodu da budu pojedena. Prema vjerovanju Azteka samo duše ratnika koji su pali u borbi i bili žrtvovani su odlazile u nebo, a izuzetak su bile i duše žena umrlih pri porođaju, koje su također časnom smrti to zavrijedile.