Klima: A nisu mu vjerovali kad je najavljivao katastrofe
Plavac mali u južnoj Dalmaciji više se neće moći uzgajati jer će mu biti prevruće. Krumpir i kupus u Lici i u dalmatinskom zaleđu također će postati upitni. Stižu nam bezbrojne vrste komaraca, buba, leptira i ptica, a naše će se domaće vrste ptica seliti na sjever. Temperatura mora i dalje će rasti, a uragani i poplave biti sve češći. Iscrpljujuće tropske noći, kad se ne može normalno spavati ni normalno odmoriti, opet će nas dočekati s ljetom...
Sve ove katastrofične najave, ali uz ograde kakve svaki znanstvenik i treba zadržati, proteklih je godina u hrvatskim medijima izgovarao dr. sc. Branko Grisogono, profesor na geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Grisogono je jedan od naših vodećih klimatologa, može se slobodno reći da je on doktor za buru i pustinju, ali da je kompetentan i za katastrofe koje su proteklih mjeseci snašle Hrvatsku: suše, požare i poplave.
Ništa od toga njega ne čudi jer on - kao i kolege klimatolozi - već godinama najavljuje da će takve ekstremne pojave biti sve češće. Klimom i nebom dr. Grisogono postao je opsjednut još kao dječak. Noći i noći provodio je promatrajući zvijezde, a na drugoj godini fizike zaljubio se - u valove. Najviše zbog glazbe, jer i glazba ima zvučne valove. Slušao je Pink Floyd, Neila Younga, Stonese, razmišljajući što je to tako magično i privlačno u glazbi. Danas kaže da je najbolji dio života proveo na doktoratu u Nevadi.
Satima je boravio u američkoj pustinji, nerijetko bez šešira, na užasavajuća 52 Celzijeva stupnja. To mu je ostavilo trajne posljedice na koži, a tek nakon doktorata odlučio je ući u kockarnice, po kojima je grad Reno slavan, premda ne kao Las Vegas... Učinio je, kaže, to tek tad jer je tako obećao tati i mami - da neće u kockarnicu dok ne doktorira. Od sredine devedesetih izvanredni je profesor na švedskim sveučilištima u Uppsali i Stockholmu: "Zvali su me Brankenstein zbog strogih pravila koja sam im nametao..."
U Zagreb se, kaže, vratio samo za ljubav svojim studentima, kojima je predavao kao gostujući profesor. "Jednog dana su mi rekli da im treba profesor s kojim mogu biti na ti i otići na pivo..." Svejedno, šali se, i tu je primjenjivao metode poput onih za komandosa... Davao bi im zadatke koje ni sam nije znao riješiti samo da vidi koliko mogu. Citiran je 1200 puta. Da nije geofizičar, priznaje, bio bi kuhar... Katastrofalne suše, poplave, potresi, topljenje leda na Zemljinim hladnim polovima, dramatično povećanje globalne temperature... to se više ne može zaustaviti, tvrdi geofizičar Branko Grisogono.
"Ugljični dioksid i ostali staklenički plinovi deponirali su se već u oceanima i nešto u atmosferi. Deponirala se i toplina, koja se sve više spušta u dublje slojeve oceana. Zatopljenje se sad u oceanu vidi i na 600-700, pa čak i na 800 metara dubine, a ne samo do 200 metara, što je bio slučaj prije samo 20 godina", objašnjavao je Grisogono i dodao:
"Poznato je da, što je temperatura mora viša, veća je mogućnost za nastanak ekstremnih pojava, poput uragana, recimo. Oni se hrane iz termalne neravnoteže između oceana i donje atmosfere. Postavlja se pitanje što čovjek onda još može napraviti da se izbjegnu vremenske katastrofe budući da se zbog inercije klimatskog sustava ove promjene više ne mogu zaustaviti.
Može se izbjeći eksponencijalni rast globalne temperature manjim korištenjem fosilnih goriva, a većim korištenjem boljih tehnologija, prvenstveno električne energije, nanotehnologijom, Sunčevom energijom, promjenama u poljoprivredi, odgojem ljudi da se ne baca toliko hrane", tvrdi Grisogono.
Uvjeren je, međutim, da malotko tako razmišlja, a ne pomažu ni političari, koji izdvajaju premalo novca za klimatska istraživanja. Spomenuo je i Trumpa, koji tvrdi da su klimatske promjene izmišljotina. Zbog svega toga geofizičar misli da srljamo u vlastitu propast. Dodao je da bi povećanje prizemne globalne temperature za dva stupnja do kraja ovog stoljeća moglo biti podnošljivo. Međutim, povećanje od 4,8 stupnjeva do 2100. godine, kaže Grisogono, vrlo je ozbiljno.
"U hrvatsko bi more tada dolazilo sve više novih ribljih vrsta, od kojih bi mnoge bile preagresivne za one postojeće. Kroz 400 godina na Zemlji bismo mogli imati atmosferu sličnu Venerinoj, tj. stanje magle uz duplo višu temperaturu u Celzijima te stalno oblačno", rekao je znanstvenik nastavljajući kako izračuni pokazuju da bi se razina mora kod nas do kraja stoljeća mogla podignuti za 20-ak centimetara. Spasit će nas visoke rive, ali na oprezu moraju biti neki od otoka koji imaju niže rive. Grisogono tvrdi da bi meteorološki radari uvelike mogli pomoći i predvidjeti svaku poplavu na Jadranu.
"Meteorološki radari na Jadranu bi mogli lokalno predvidjeti takve poplave par sati unaprijed. DHMZ radi na nabavci tih radara, ali to ide jako sporo i traje već godinama. Jedan radar košta oko dva milijuna dolara, a trebala bi nam barem tri, i to za sjeverni, srednji i južni Jadran. Nakon toga treba nam prikladno obrazovanje radarskih meteorologa", objasnio je znanstvenik u jednom razgovoru za Večernji list, prije no što su poplave doista i pogodile Dalmaciju.
Grisogono je jedan od rijetkih znanstvenika koji se ne boje medijskih istupa, pa s povjerenjem komunicira i s novinarima. Tako je otvoreno odgovorio i na pitanje o tezama akademika Paara da nam dolazi ledeno doba:
"Čujte, nikad ne bih neurokirurgu govorio o neurokirurgiji. Akademik Paar zanimljivo govori, pa i ja ga volim slušati. No kad je u pitanju atmosferska fizika ili bilo koja druga struka osim njegove, on je laik kao i mi svi u drugim strukama. Vi, novinari, i HAZU dajete mu bespravnu dimenziju 'sveznalice' za stvari koje nauči na internetu. Ipak, drag mi je Vlado Paar", kazao je jednom dr. Grisogono. Napokon, trebamo li doista biti u panici zbog svega što nam klima sprema?
"Moje mišljenje je da još nije panično, ali je zabrinjavajuće. Vidi se da postoji trend u zagrijavanju Jadrana, porastu saliniteta i razina Jadrana raste, ne dramatično, ali raste i postoje indikacije da slabi cirkulacija. To smanjenje strujanja, dotoka svježe morske vode iz Sredozemnog mora u Jadran može smanjiti količinu kisika. Osim toga, projekcije daju da će broj toplih dana rasti.
To je pokazano po onome što su radili kolege s Državnog hidrometeorološkog zavoda na čelu s Čedomirom Brankovićem te Lidija Srnec, Mirta Patačić, Ivan Güttler i drugi. Za Jadran se predviđa povećanje negdje između 8 i 12 dana godišnje do 2040. Za ovaj period od 2011. do 2040., znači, oni pokazuju u svojim radovima to moguće povećanje, ali i smanjenje broja hladnih dana. Dakle, to je jedno iskrivljeno povećanje, nije simetrično zagrijavanje."
"Nije koliko više toplih, toliko manje hladnih dana. Kad bi bilo tako, onda bi bilo jednostavnije napraviti projekcije. No one su vrlo nesimetrične i ne idu po onoj normalnoj raspodjeli, nego drugačije, nesimetrično. Mi smo sve osjetljiviji, što je jača civilizacija, to je sve osjetljivija na vremenske promjene, pogotovo u prometu ili dobavi hrane. Toplinski valovi kad udare na Jadran mogu prouzročiti češće požare, mogu izazvati situacije u kojima može biti jako gadno i tad ljudi, zbog nepovoljnih vremenskih prilika i nenavikli na takve uvjete, počnu padati u nesvijest..."
Progovorio je dr. Grisogono i o situacijama u kojima se na Jadranu tijekom dana temperatura zraka nije spuštala ispod 30 stupnjeva. "Za takav dan ni nemamo definiciju kakav je to dan. Mislim da je to i Višnjica Vučetić rekla u Dubrovniku, da su to vruće noći ili tropske noći, što izravno iscrpljuje svako tijelo jer nema normalnog spavanja i normalnog odmora. To jesu zabrinjavajuće stvari, to izlazi izvan trendova i to nisu prirodne varijacije. Vidimo da to stalno raste."