Nižu se štete od stotina milijardi dolara, poginulih je sve više i više, ljudi bježe, uragani preko Atlantika u parovima postaju pravilo, a uragan Irma je najgori u modernoj povijesti. Takvi su u stanju more podići za šest metara, pokrenuti valove veće od 15 metara. I nitko ne može reći da nije znao u što će se izroditi klimatske promjene uslijed industrijskog zagađivanja atmosfere. Uragani i tornadi postaju sve češći i u Europi i zato postaje stvar opće kulture i egzistencijalne nužnosti znati abecedu ove silovite prirodne pojave.
(Na dnu teksta pogledajbbc
te uragan pri brzini vjetra od 300 kilometara na sat)
Sadrže puno leda i snijega
Uragani se istina hrane toplinom, ali se njegovi oblaci na visini od nekoliko kilometara, sve do troposfere, hlade do temperatura koje se vrte oko -50°C. Kiša na tlo na kraju pada zato što se pri padanju kroz kilometre i kilometre toplog zraka sav taj snijeg i led, osim ako ne dođe do tuče, otopi. Istraživanja su pokazala i to da u uraganima zrak kruži, cirkulira i vertikalno, te se jako puno snijega i leda otapa, potom podiže, pa smrzava i nazad.
Oni dišu, njihovo oko 'trepće'
Uragan nastaje na površini oceana, a kruženje zraka posljedica je Coriolisovog efekta uslijed vrtnje Zemlje. Zato uragani na sjevernoj hemisferi i kruže suprotno od kazaljke na satu, dok na južnoj slijede smjer kazaljke. Uslijed kruženja zraka u uraganu, nastaje i "oko", a kako se zrak u uraganu podiže, sušeći se i hladeći, pa i usporavajući, zrak u njemu zapravo stalno djeluje kao da uragan diše. Uraganovo oko područje je mirnog i vedrog zraka. To područje, kako se zrak u uraganu stalno komeša, svako toliko se može suziti, pa širiti, posebno kod najvećih uragana i zato se pjesnički raspoložena mašta može poigrati idejom da uragan trepće.
Registriraju ih seizmografi
Pojava je jednostvna za objasniti, iako je uočena tek početkom 20. stoljeća. Voda ima veliku specifičnu težinu. Uragani, pak, znaju uzburkati more tako silovito da se pokreću vodene mase do desetaka metara u dubinu. Kad tako velika masa stane udarati o obale ili čak i dno na nekim mjestima, naravno da tlo podrhtava. Isprva se smatralo da je registriranje seizmografima posljedica buke, no danas nema sumnje o čemu je riječ.
Nije sigurno što ih pokreće
Ljudi skloni meteorološkim avionima zalijetati se u uragane zaslužni su za to što znamo da uragani nastaju podizanjem vlažnog, toplog zraka iznad oceana kad nastaju džepovi područja niskog tlaka i kad on, dovoljno snažan, stane rotirati. Poznato je i to da brzina i smjer vjetra također utječu, poznat je sav mehanizam... Jedini je problem što utvrđeni mehanizam ponekad uopće ne izazove uragan.
Da nije Sahare, bilo bi puno manje uragana
90 posto ih nastaje tako što vrući i suhi zrak iz Sahare počne puhati prema moru, gdje je hladnije i vlažnije. Sahara je na savršenom mjestu za to, tik iznad ekvatora, što znači da jako lijepo nastaje rotiranje vrlo snažne struje zraka. A može se dogoditi i da suhi zrak u Sahari naprosto usiše vlagu iz ciklone u nastajanju u svom susjedstvu i tako ugasi uragan u nastajanju.
Imaju ogromnu energiju
Snažni vjetrovi, u Irmi primjerice dosežu čak do 360 kilometara na sat, žestoke kiše, nevjerojatna vlaga. Sve skupa to znači da je riječ o takvoj energiji da je blesavo mjeriti ih čak i energijom atomskih bombi. Jedan prosječan uragan istutnji 200 puta veću količinu energije od proizvodnje električne energije čovječanstva.
Uragani imaju oštre granice
Nisu ni oni svemogući, i oni moraju apsolutno poštivati zakone fizike. Zbog Coriolisovog efekta nema teoretske šanse da uragan prijeđe ekvator. Dalje, dva ciklona ne mogu se udružiti, nego samo kružiti jedan oko drugog. U takvoj jednoj situaciji uragan Sandy je, umjesto da ode dalje na more, vratio se i udario po istočnoj obali SAD-a. A i ako su baš izrazito jaki, sami će sebe oslabiti tako što će u jednom trenutku iz dubokih oceanskih slojeva povući hladnu vodu na površinu i time si uskratiti gorivo. Jer, oni se hrane toplinom. Irma je ovako snažna isključivo zato što je more u tom dijelu Atlantika izrazito toplo, oko 1°C više od prosjeka za ovo doba, usto do puno većih dubina nego inače.
Po Zemlji petljaju petlje
Uragani nipošto ne vrludaju svijetom nasumično. Oni slijede glavne tople morske struje i zato ljudi i znaju gdje će najvjerojatnije otprilike jurišati. To je razlog zašto na sjeveru nastaju uz ekvator, uz ekvator nastavljaju do Kariba, kreću dalje prema kopnu SAD-a, pa ako ne udare i ako prežive, nastavljaju na sjever i sjeveroistok. Tako je i na jugu. Jedino oko Australije, iz tko zna kojeg razloga, uragani jurcaju putanjama koje su za meteorologe noćna mora.
Izazivaju tornada
U tornadu vjetar može divljati do 600 kilometara na sat. Samo, relativno su mali, neusporedivo manji od uragana, neusporedivo manje energije i zato su generalno minoran problem u odnosu na uragan pete kategorije. A onda uragan uleti ravno na kopno, poremeti struje zraka i temperature na različitim visinama i nastanu savršeni uvjeti za malo slabije tornade.
Kad mutiraju i otmu se
Tropski cikloni, uragani, tajfuni... sve je to ista pojava. Samo što je drugi izraz ukoliko je riječ o Atlantiku, a treći se koristi za pojavu na Pacifiku. Oko polovice uragana i oko trećine tajfuna uspije toliko ojačati da im jedno kraće vrijeme, prije nego se potroše, više nije potrebna niti toplina da bi putovali i pustošili. Ali su i dalje ogromni, rotiraju, uništavaju i putuju. To se zove "ekstratropskom ciklonom". Tako se dogodilo da 1991. jedna takva opustoši Novu Englesku.
Is amazing the sound of this #Hurricane in Puerto Rico...! 😱 #Irma2017 #IrmaHurricane #Irma pic.twitter.com/1dop6IbMOb
— Francisco Olivas (@focente) September 6, 2017
