Već danima svijet obilaze vijesti i snimke o jezivoj snazi rekordnih uragana koji pustoše Karibe i jug SAD-a, a Zadru je u takvoj konkurenciji na jedan dan uspjelo postati daleko najkišovitijim gradom na svijetu. Po metru četvornom izlilo se u kratkom vremenu 340 litara kiše, ulice su se pretvorile u bujice kakve obično vidimo na vijestima o katastrofalnim monsunskim izlijevanjima po Indiji ili Bangladešu.
Neke ceste vodena bujica pretvorila je u hrpu ogromnih krhotina, nalik onima koje bi čovjek očekivao nakon potresa od 10 stupnjeva po Richteru. A sve zato što je oblačna masa stala zapinjati o Velebit, pa je nastavila pristizati sve više i više, dotle da se stala uzdizati uz planinski masiv. Tako je nastao kumulonimbus koji je nad zadarskim područjem naprosto mirovao dok se nije istutnjio, te je time ušao u anale. Doduše, naprosto je činjenica da klimatske ekstreme bilježimo sve češće i češće.
Tijekom posjeta Kolumbiji papa Franjo nije mogao biti jasniji kad se osvrnuo na ovogodišnju rekordnu sezonu uragana po Atlantiku i uragan Irmu.
"Sad možete vidjeti posljedice klimatskih promjena, a znanstvenici su jasno rekli što nam je činiti... Ako se ne pokrenemo, naprosto ćemo propasti. Ovoga se moramo uhvatiti ozbiljno, oko ovoga se ne smijemo zafrkavati... Ako netko još i sumnja jesu li klimatske promjene stvarnost, neka pita znanstvenike. Oni su vrlo jasni. A ono što odluči svaka osoba za sebe, o tome će mu suditi povijest", kazao je.
Papa Franjo je već dulje vrijeme jedan od najenergičnijih zagovaratelja Pariškog klimatskog sporazuma iz 2015., ne baš najsretnijeg dokumenta, ali do danas najobuhvatnijeg i najambicioznijeg s mogućnošću borbe za o čuvanje planeta Zemlje od zagrijavanja čak i ne većeg od 1,5°C. Sve kako klimatske promjene uslijed industrijskog zagađenja s CO2 i drugim stakleničkim plinovima, ne bi otišle predaleko i postale nepopravljive.
S druge strane, najmoćniji protivnik borbe protiv klimatskih promjena danas je američki predsjednik Donald Trump, čovjek koji je povukao SAD iz Pariškog sporazuma, koji je pootpuštao svu silu klimatskih znanstvenika iz državnih tijela, na njihova mjesta postavio zastupnike interesa naftnih kompanija, neke agencije za okoliš Trump je čak i ukinuo u svojih niti godinu dana mandata. Na kraju je čak najavio ponovno forsiranje američke naftne i industrije ugljena.
Na koga je onda papa Franjo mislio kad je rekao da će "povijest suditi", ako ne na Trumpa? Nije da klimatske promjene ne uništavaju svijet već godinama, ali je ove godine dramatično na red došao SAD. Za uragan Irmu počele su procjene Barclay'sa da će osiguravajuća društva morati platiti 130 milijardi dolara odšteta, što Irmu čini najskupljom olujom u povijesti. Naziva ju se i "olujom koja se pojavljuje jednom u 25.000 godina". Zapravo, niti to još uvijek ne ukazuje da je sigurno riječ o posljedici klimatskih promjena.
Čak niti to što je ove godine na Atlantiku nastalo 11 tropskih oluja, od čega šest uragana, koji su jurišali na Sjevernu Ameriku, a očekuje ih se još osam, pa niti to što ove godine na SAD nakon 12 godina prvi put jurišaju uragani s vjetrovima bržima od 175 kilometara na sat, ništa od toga ne bi bilo isključeno ni da klimatskih promjena nema. Ono što definitivno jest posljedica klimatskih promjena jest to što je vrtlog uragana Irme veći nego ikad, što obuhvaća toliko stotina kilometara unutar kojega vladaju uvjeti tropske oluje kako se ne pamti.
To, uz najgore vjetrove uragana od oko 300 kilometara na sat i bez premca najdulje razdoblje u povijesti da je jedan uragan bio snage 5 bez popuštanja, to već jest izraziti znak klimatskih promjena. Riječ je o tome da je Atlantik ove godine nešto sjevernije od Ekvatora i prema Africi iznadprosječno zagrijan na površini od desetaka i stotina tisuća kilometara, usto da je iznadprosječno zagrijan sve do dubine od 50 metara.
Na nekim mjestima čak i do dubine od 80 metara, zbog čega je uragan Irma imao više topline, točnije energije, na raspolaganja za narasti do neviđeno monstruoznih razmjera nego ijedan ranije. Kao i za to da potom te svoje dimenzije i razornu snagu održava tako dugo. A evo i zašto je to važno znati za zamisliti u kojem smjeru će se razvijati globalno zagrijan i klimatski sve uništeniji svijet.
Kompjuterski modeli klimatologa, odavno pokazuju i pokazuju se sve točnijima, da oluje, tropske oluje i uragani možda i neće biti sve učestaliji, ali onda kad krenu, bit će sve silovitiji, sve razorniji, sve veći i sve će dulje trajati. Primjerice, pojava tornada po Europi.
Početkom 20. stoljeća bila je riječ o ekstremno rijetkoj pojavi, jednom u između jedne i tri ili četiri godine, a posljednjih godina pojavljuju se prosječno pet ili šest godišnje. Uragani sve češće divljaju i sjeverom Europe zbog toga što je od svih mora na svijetu Sjeverno more jedno od onih koja se zagrijavaju najbrže, što onda opet hrani oluje. Pijavice na Jadranu prije samo kojeg desetljeća jedva da je tko tu i tamo vidio. Sada su uobičajeni meteorološki spektakl tijekom ljeta. Osim ako vas ne ubiju.
U toplinskom valu iz 2003. diljem Europe je tog ljeta direktno od vrućine pomrlo između 35.000 i 70.000 ljudi. Uopće, praktično je nemoguće nabrojati što sve klimatolozi predviđaju posljednjih godina da slijedi čovječanstvu i cijeloj Zemlji. Svakako, jedna od najsilovitijih stvari su i superoluje poput uragana Irme. Potom valovi vrućina koji bi veliki dio Balkana trebali pretvoriti u pustinju, isto kao i ogromna područja Australije, SAD-a, sva ona mjesta koja danas trpe dugotrajne suše.
Zatim, podizanje razine mora koje će potopiti niz nacija na niskim nadmorskim visinama, zbjegove stotina milijuna klimatskih izbjeglica, glad zbog uništavanja usjeva sušama, olujama, poplavama, bolestima i kukcima. Zatim epidemije među ljudima i što sve ne, posljedično ratovi.
Pa kad papa Franjo poziva da se "posluša vapaj Zemlje i vapaj siromašnih koji su prvi na udaru ekologije izbačene iz ravnoteže" i na "konsenzus svijeta", inače sve nas, cijelo čovječanstvo, očekuje propast, to više nije upozorenje o uništenju Božje Kreacije iz budućnosti, nego nešto što već danas gledamo na vijestima ili kroz prozor svog doma.
