Mislili su da ga više nema, a našli ga ispod Antarktike
Čini se kako naši omiljeni superheroji, dugoživci, tj. vodeni medvjedići, nisu tako neuništivi kako im ime kaže. No čak i s drugog svijeta, nastavljaju nas oduševljavati.
Znanstvenici koji su probušili rupu duboku kilometar unutar zakopanog leda pronašli su ostatke nekada živih bića, rakova i vodenih medvjedića, kako se nazivaju ova bića zbog svog bucmastog izgleda. Kako su se sva ta bića našla ispod tog leda i dalje nije jasno. Bilo je to ''neočekivano otkriće'' rekao je mikropaleontolog David Harwood. Bušenje je bilo dio projekta Subglacial Antarctic Lakes Scientific Access.
Znanstvenici su bušenje izvodili u jezeru Mercer, smrznutom vodenom prostoru koji je bio tako neometan tisućljećima. Ovaj projekt bio je prvi takav, a prije su se istraživanja provodila samo radarima koji prodiru u led i nekim drugim indirektnim uređajima za detekciju, piše The Big Think.
Izbušili su tako kilometar ispod jezera, a rupa je u svom maksimumu bila širine samo 60 centimetara. Kada su izvadili senzor iz smrznutog jezera primijetili su kako je na njemu zalijepljeno sivo smeđe blato. Promatrajući ga pod mikroskopom Harwood je primijetio staklaste ostatke fotosintetskih dijatomeja, koje je i očekivalo, ali i školjku rakova i dalje netaknutu, a zatim i još jedan dobro sačuvan primjerak.
Da bi provjerili o čemu je riječ još su jednom senzor poslali dolje. Ovaj put se pod mikroskopom pojavilo još školjki i nešto što je izgledalo poput crva. Te pronalaske je promotrio ekolog Byron Adams. Potvrdio je kako je riječ o medvjedićima i identificirao organizme slične crvima kao i neke vrste biljaka ili gljiva. Već je ranije vidio ta stvorenja u u antarktičkim sušnim dolinama kao i u transantarktičkim planinama.
Životinje su mogle doći s drugih mjesta poput oceana. Prije pet do deset tisuća godina ledeni sloj bio je tanji što je moglo omogućiti probijanje morske vode ispod plutajućeg leda noseći svakakve organizme koji su ostali zarobljeni ispod ledene ploče kada se vratila u svoje prvobitno stanje.
Vodu koju su uzeli iz jezera imala je dovoljno kisika za održavanje života, i bila je prepuna bakterija. Harwood se pita jesu li velike životinje mogle preživjeti hraneći se njima, iako većina biologa misli kako im to nije bio dovoljan izvor hrane. Adams smatra kako su ta stvorenja zapravo živjela u transantarktičkim planinama, a nakon što su uginula završili su u jezeru Mercer. Čini se tako kako su nedavno bili susjedi milijun godina starih algi kremenjašica.
"Zapanjujuće je u vezi s ovim otkrićima, stvorenjima pronađenima u jezeru Mercer, nije toliko dugo vremena prošlo od kada su nestali", naglašava Adams.
Sada će pokušati utvrditi njihovu točnu dob, te slijediti DNK bilješke kako bi utvrdili je li riječ o morskim ili slatkovodnim vrstama. Provest će i kemijske analize ugljika u ostacima kako bi se utvrdilo jesu li životinje dane provodile na suncu ili u mraku, daleko ispod Antarktika.