Plovili su uz sjeverni rub Novaje Zemlje i išli dalje na sjever prema Otoku Boljševik, valjali su ih valovi od četiri metra, uz povremene divove od čak sedam metara ledenog mora Arktičkog oceana koji bi se prelili preko palube. A ona je s iznenađenjem u jednom trenutku shvatila da je "jedna od iritantno malobrojnih" na brodu sa stotinjak ljudi koji nisu patili od morske bolesti.

Tako je BBC-ova Martha Henriques pisala u svojoj reportaži s najveće ekspedicije na Arktik u povijesti čovječanstva. Ledolomcu je ime "Polarstern", na njemačkom "Sjevernjača", i već sama zacrtana ruta plovidbe od cijele jedne godine ostavlja bez daha. Početkom listopada isplovili su iz luke Tromsoa na samom sjeveru Norveške, prošli kroz fjordove i zaputili se uz sibirske otoke kroz Arktički ocean kako bi se približili Sjevernom polu koliko god mogu bliže.

Kanada 1848. Brod gdje su kuhali mornare - kao da je jučer potonuo

Henriques piše da im je cilj najsjevernijoj točki na planetu približiti se na 200 kilometara. Ili i bliže, ako im to dopuste uvjeti, odnosno led. Pa ako bi to značilo usidriti ledolomac čak i na samom Sjevernom polu, OK, utoliko još bolje. Koliko će daleko brod dug 118 metara, širine 25 metara i gaza 11,2 metara ići ovisi i o tome kakvim će ledom u datom trenutku biti okružen. Hoće li led oko njih biti dovoljno ravan i dovoljno debeo.

Jer jednom kad spuste sidro da propadne kroz led i potone, plan je da puste da se pod ubitačno niskim temperaturama Arktika more oko broda zaledi i da ih okuje poput čelika, pa da tako provedu čak devet mjeseci. A onda će dalje ovisiti o avionima koji će im dovoziti namirnice, odvoziti znanstvenike koji su odradili svoje, dovoziti nove... Više od 600 znanstvenika iz 19 zemalja, među kojima i iz SAD-a, Rusije i Kine, sudjelovat će u do danas nezabilježenoj ekspediciji na Arktik.

O da, ovim smo se brodom već zabili u ledeni brijeg

Marta Henriques tamo namjerava provesti šest tjedana, tako da ne bi trebala dočekati temperature od -45°C i niže. Doživjet će ipak to da vidi kako znanstvenici silaze s broda i kreću na put preko leda 50 kilometara daleko od broda kako bi tamo podigli veliku znanstvenu istraživačku bazu. Pa ako pritom nekoga sretnu, točnije kakvog polarnog medvjeda, u redu, oni neće dirati njega, a sva je prilika da niti on neće dirati njih.

Projektu je ime Mosaic, što je skraćenica od "Multidisciplinary Drifting Observatory of the Study of Arctic Climate". A cijena? Prava sitnica. 140 milijuna dolara, u što se ne ubraja sva ona pusta oprema, aparatura znanstvenika kojom je Polarstern pretrpan, a koja, iako na prvi pogled vrlo često izaziva prije sažaljenje nego fascinaciju, košta još milijune i milijune po komadu.

Impresivan je već sam brod. Iako je izgrađen još 1982., pogone ga četiri motora ukupne snage od nešto manje od 20.000 konjskih snaga. Najveća brzina – 16 čvorova. Nosivost da ti pamet stane. Zašto im je bio potreban brod ovako opakih performansi objasnio je tijekom reportaže voditelj projekta Markus Rex s Instituta Alfred Wegener iz Njemačke.

"Pitanje je hoćemo li ploviti ravno kroz ovo ledeno polje, što bi moglo biti sporije i s više ledenih brjegova na putu, ili ćemo radije sve to zaobići", rekao je reporterki dok joj je objašnjavao što misli koliko bi mogla trajati plovidba do odredišta kroz polarnu noć.

"'Polarstern' se ne može probiti kroz ledene brjegove. Ledene ploče, to je u redu, one su debele samo nekoliko metara. Ali ledeni brjegovi, e oni su puno veći. Oni se u dubinu mogu protezati i stotinjak metara", objasnio joj je.

Otopili smo Arktik Svibanjski orkani u Hrvatskoj: Čeka nas kataklizma

Čovjek čak ne treba niti znati za sve ono oko "Titanica" od prije 117 godina, pa da u toj situaciji zamisli kako se brod na kojem se nalazi u punoj brzini zabija u ledeni brijeg i... brrr!

Jedan od najviših časnika na brodu, Felix Lauber, krenuo je objašnjavati novinarki da se nema čega plašiti, da se brodu neće dogoditi sve i da se u punoj brzini zabije u neku od tih plutajućih ledenih planina u Arktičkom oceanu. Dojam je da je niti tim riječima još uvijek nije dovoljno umirio, iako je riječ o čovjeku koji na tom brodu radi već 10 godina.

"Ovaj brod se neće razbiti o led. To smo već iskusili. Snažno!", rekao joj je.

Objasnio joj je da kad bi se taj brod zabio, čak i pri punoj brzini u ledeni brijeg, da bi osjetila samo to da se brod "malo" strese.

"Pretrpjeli bismo određenu štetu na samom vrhu pramca, ali ne i ispod linije gaza. Svi bi malo izgubili ravnotežu, ali bi sve ispalo u redu. Ovo je fantastično izgrađen brod. Zbilja."

Ovdje čovjek još nije bio

Sve redom spektakularno, OK, samo, kog vraga ikome treba namjerno se zaputiti usred Arktičkog oceana, unaprijed računajući da će tamo zapeti u led usred duge polarne noći!? Na stranicama Mosaica stoji da ova ekspedicija sada, kao prvo, ide otprilike istom putanjom kojom je čuveni norveški istraživač i znanstvenik Fridtjof Nansen od 1893. do 1896. drvenim brodom uspio doseći čak 86°14' sjeverne širine, čime je postavio rekordno približavanje Sjevernom polu.

Ova ekipa sada po prvi put će ići tako daleko kako bi tamo provela cijelu polarnu noć, zbog niza znanstvenih istraživanja, ali u prvom redu zbog onih atmosferskih i svih direktno povezanih s klimatskim promjenama. Zašto baš Arktik, savršeno je jasno. Krajem ovogodišnjeg ljeta ledeni pokrov Arktika iznosio je samo 4,15 milijuna kilometara četvornih, onoliko koliko je godišnji minimum iznosio i 2007., te 2016.

Jedina godina kad je leda bilo manje bila je ona grozna 2012., kada je površina pod ledom pala na pukih 3,41 milijuna kilometara četvornih. Arktik se, naime, zagrijava dvaput brže od ostatka planeta. Prošlih zima bilježile su se takve anomalije da se tamo usred zime mjere dnevne temperature od čak +15°C. Otapanje Arktika posebno je katastrofalno po planet zato što se Sunčevo zračenje inače odbija od bijelih, blještavih područja pod ledom.

Pa ako se površina Zemlje pod ledom rapidno smanjuje, ako tamo gdje je prošle godine bilo blještavo bijelo, ove godine bude tamna površina oceana, onda će ocean, odnosno naš planet upijati sve veću toplinu. A to onda znači sve više energije u atmosferi, sve veće zatopljenje, sve silovitije i češće oluje, suše, na kraju i rast mora.

Nezapamćeno Sjeverni magnetski pol Zemlje sve brže juri prema Rusiji

Sljedeća posljedica u lancu katastrofe je izumiranje vrsta; polarnih medvjeda, ribe, poremećaji morskih organizama, što već godinama osjećamo u Jadranu u kojem se pojavljuju sve agresivnije invazivne vrste alga i riba koji uništavaju postojeće, a to onda uništava, ako ćemo pravo, lokalno ribarstvo.

Čovječanstvo, odnosno znanstvenici i njihovi instituti, danas raspolažu čudesnim tehnologijama za praćenje spirale klimatskog urušavanja planeta Zemlje; od aviona sa sondama za mjerenje unutrašnjosti uragana, preko ogromnih kompjutorskih sustava za izračunavanje klimatskih i meteoroloških modela, sve do satelita. Ipak, ekstremna područja poput Arktika i Antarktike dandanas tako su slabo istražena da su velikim dijelom potpuno neistražena.

1000 kilometara od najbližeg kopna - nenastanjenog

A upravo tamo odigrava se najveća drama koja će odrediti sudbinu života na planetu, tako i čovječanstva već narednih desetljeća. Odatle razlog zašto se oko projekta Mosaic i ekspedicije na Arktik brodom "Polarstern" okupilo čak 19 zemalja, redom onih znanstveno najsnažnijih, onih čak čije su vlade danas u najgorim geopolitičkim sukobima oko planova oko budućeg industrijskog iskorištavanja Arktika.

Ovih oko 600 znanstvenika koji će prodefilirati kroz projekt osobno odlazeći na "Polarstern" zarobljen de facto na najsjevernijoj točki svijeta ili pak u bazu na ledu udaljeno od njega čak 50 kilometara, u taj projekt ulagat će cijelu svoju karijeru. Novinarka BBC-a na brodu je zatekla jednoga od njih koji joj je pokazivao instrument koji je gradio i dograđivao tijekom cijele svoje karijere od 37 godina.

"Nije izgledalo impresivno. Više poput kućnog zamrzivača iskrenutog na stranu", napisala je.

A on joj je objasnio da taj instrument vrijedi brat bratu milijun dolara. Nije objasnila o čemu je riječ, ali se može shvatiti da je riječ o nekakvom spektrometru ili sličnom uređaju za ispitivanje sastava leda. Drugi instrument koji je navela bio je "Total Sky Imager" za skeniranje cijelog vidljivog neba odjednom.

U krajnjoj liniji, ne zaputi se čovjek bez jako dobrog razloga iz udobnog, dobro grijanog ili klimatiziranog ureda i života s tušem, udobnosti, dobrom hranom u ledenu pustoš 1000 kilometara od najbližeg kopna, i to nenastanjenog, kako bi tamo negdje iz obijesti čučao u sklepanom kontejneru oko kojega šiba polarni vjetar od 100 ili 200 kilometara na sat na temperaturama od -45°C.