Neobična teza: Debljate se zbog prašine u kući?
Može li vam skidanje cipela i češće usisavanje prašine, te uklanjanje tepiha zaista pomoći da se prestanete debljati. Tako tvrde znanstvenici sa nekoliko sveučilišta u Portugalu koji argumentiraju da je prašina u našem životnom prostoru prepuna kemikalija (endokrinih disruptora) radi kojih se debljamo. Te kemikalije, kažu, usporavaju lipidni metabolizam što rezultira debljanjem, prenosi Guardian.
Oni nisu prvi kojima je tako nešto palo na pamet, još 2006. godine su Bruce Blumberg i njegovi kolege sa sveučilišta u Kaliforniji objavili rad o tome kako spojevi kositra koji se koriste u industriji zbune naš metabolizam preko endokrinog sustava što vodi taloženju masnoća. Osim vježbanja i prehrane neke od novijih teorija o debljini uključuju količinu sna, gene, stres, lijekove i crijevne bakterije.
Stručnjaci su, međutim, skeptični. Pedijatar Russell Viner kaže kako je "važno čistiti prašinu radi razvoja alergija, ali na kilažu i debljinu utječu samo vježbanje i prehrana".
Polifluoralkilni spojevi (PFAS) su, kažu sa Harvarda, često sastavni dio proizvoda koje koristimo za zaštitu materijala od prljanja, a povezuje ih se s debljanjem i mnogim drugim štetnim efektima na ljudsko zdravlje.
Srednja struja pak kaže da čak i ako takve štetne kemikalije postoje u prašini, kolika bi to količina prašine morala biti da utječe na metabolizam i debljanje. Osim toga još nema, kažu, niti konkretnih dokaza da bi te kemikalije u velikim količinama utjecale na debljinu.
"Mislim da je to jedan od onih slučajeva gdje je zaista prijeko potrebno daljnje istraživanje", kaže Kevin McConway, profesor statistike sa britanskog Open Universityja.
Andrew Porterfield, sa Genetic Literacy Projecta kaže da je znanost iza svih teorija o endokrinim disruptorima i debljini manjkava i ne drži vodu, te da je naš endokrini sustav beskrajno kompleksan. Nema, kaže, pravih dokaza i obrasca da ftalati, pesticidi i druge kemikalije utječu na metabolizam, već samo korelacija, što onda, kaže Porterfield, mnogi mediji čitaju kao "dokaz".
"Ne može se do kraja odbaciti hipoteza da određene kemikalije iz okoliša mogu resetirati sisteme u organizmu da to rezultira predispozicijom za debljanje, no mislim da to zaista ne igra veliku ulogu u epidemiji pretilosti kojoj svjedočimo. Mislim da su to puno prije brza hrana i procesirana grana, prepuna masti i šećera, nego kemikalije iz okoliša, a kamoli prašine", kaže Richard Sharpe, znanstvenik sa katedre biologije sa Queen’s Medical Research Institutea u Edinburghu. Samo u Velikoj Britaniji pretilo je 26 posto građana, a većina se kampanja protiv debljine bazira na prehrani i vježbanju.
"Imamo vrlo temeljite i detaljne dokaze koji pokazuju kako loša prehrana, prepuna masnoća, šećera i kalorija, kao i nedostatak kretanja i vježbanja najviše utječu na debljinu, i definitivno su najveći uzroci krize", kaže Sharpe i napominje kako "kemikalijama oko nas unatoč, ne možete se zdebljati osim ako zaista ne konzumirate kalorije od kojih se debljate".