Nastava ni u kojem slučaju ne smije početi prije 8 ili 8 i 30 ujutro, a ukoliko se držimo tog pravila poboljšati će se zdravlje djece i tinejdžera, a i sveukupna ekonomija. Nedavna studija koju je napravio RAND predviđa kako bi takav potez u SAD-u, gdje nastava najčešće počinje prije osam sati ujutro, dodao 83 milijarde dolara nacionalnoj ekonomiji tijekom desetljeća, te 140 milijardi tijekom 15 godina, tako što bi povećao akademsku uspješnost učenika i studenata, te reducirao bolesti.
RAND istraživanje posljednje je u nizu koje tvrdi kako neadekvatan san i krivo tempiran "početak" dana kreiraju javnozdravstvenu katastrofu u industrijaliziranom svijetu. Matthew Walker, neuroznanstvenik sa Berkeleyja, taj problem tematizira u svojoj knjizi "Why We Sleep", koja je izašla prošlog ljeta.
Kaže kako nove matrice po kojima živimo, a na koje utječu naši poslovi, pametni telefoni i drugi produkti modernog doba, imaju katastrofalni utjecaj na naše zdravlje, duljinu života, produktivnost i edukaciju naše djece.
Posebno su ugroženi učenici u srednjim školama jer kao rezultat bioloških promjena tijekom adolescencije, j pomicanje njihovog cirkadijalnog ritma, prirodnog tjelesnog sata koji kontrolira ciklus spavanja i bivanja budnim, i to čak za tri sata. Čak i ako im pažnju ne odvlače pametni telefoni i društvene mreže, te ako na spavanje odu ranije, oni imaju problema s time da odmah zaspu, te najčešće u san padaju iza ponoći. Američka udruga pedijatara i Američki centar za kontrolu bolesti i prevenciju preporučuju da nastava ne bi trebala kretati prije 8 i 30, no čak 93 posto obrazovnih institucija pada na tom ispitu, a nastava često kreće prije 7 i 30, dok školski busevi djecu skupljaju već oko 5.45.
Problem je manje akutan u drugim državama, poput Velike Britanije, gdje je početak oko 8 i 30. Američke se škole bune i tvrde kako je to neostvarivo radi roditeljskih obveza i posla, logistike organizacije autobusnog prijevoza i izvanškolskih aktivnosti. RAND studija je zaključila, također, da su potencijalni troškovi su i dalje manji od benefita. Bilo bi manje i sudara, koji su rezultat umornih i nerazbuđenih vozača.
Neki su gradovi počeli s promjenama, ali škole nisu jedina mjesta gdje treba mijenjati sustav. Stav "spavanje je za slabiće" na radnom mjestu je i dalje prisutan. Studija RAND-a iz 2016. kaže kako zaposlenici koji po noći spavaju manje od sedam sati državu koštaju preko 400 milijardi dolara godišnje, piše Financial Times. To je skoro 2 posto BDP-a.
No, i tu se stvari mijenjaju. Kompanije poput Procter & Gamblea zaposlenicima nude tečajeve "higijene spavanja", a Nike i Google daju zaposlenicima svoj poslovni raspored usklade sa svojim cirkadijalnim ritmom. Njihovi uredi imaju sve više instaliranih kutaka za spavanje. Bolnice su često primjeri kako je potrebno reformirati sustav u skladu s potrebama ljudi. Liječnici i zdravstveni radnici imaju dugotrajne i neprirodne smjene, a to često rezultira greškama koje su mogle biti izbjegnute.
I za pacijente je bitno da se tijekom oporavka dobro naspavaju, što znači odbacivanje glasne opreme i uključivanje alarma, i razglasa samo kada je to zaista nužno, te davanje čepića za uši i maski za spavanje svakom pacijentu koji ih želi.
Bebe koje su prerano rođene ili bolesne poseban su izazov. Njihov mozak u razvoju trebao bi spavati većinu vremena, no jaka svjetla i buka većine odjela čini to nemogućom misijom. Istraživanja pokazuju da neonatalni odjeli gdje je smanjena jakost svijetla (a da je i dalje po sigurnosnim standardima) ranije otpuštaju djecu koja se brže oporave.
