Dok trči, što radi već godinama, iz jutra u jutro, Valerie Stephan izgleda usredotočeno i mirno.

"Kad trčim, imam osjećaj kao da nešto postižem. Brža sam, jača. To je poput niza malih pobjeda", govori ova sportašica – amaterka.

Prije deset godina Valerie je počela trčati kako bi poboljšala kondiciju. Počela je s tri kilometra, pa povećavala postepeno, da bi završila maraton. Ali ubrzo je počela ustajati sve ranije i davala sve više prioritet sportu.

DOKAZALI Popularna teorija o vježbanju pokazala se lažnom

"Počela sam shvaćati da vježbanje kontrolira mene, a ne ja vježbanje. Sve je ubrzo postalo opsesija. To je imalo velikog utjecaja na moj rad, moju obitelj - svaki aspekt mog života. S vremenom je vježbanje postalo nezdravo", kaže Valerie.

Kako je ovisnost rasla, ona se sve više izolirala od bliskih ljudi.

"Narušilo je moje odnose, neki jednostavno nisu razumjeli i počeli su misliti da sam luda"; kaže ona.

Dokazivanje, reprogramiranje i otkazivanje postali su joj norma. Dogovarala se s prijateljima samo ako bi pristali igrati s njom skvoš, plivati ili trčati. Jedini cilj joj je bio ispunjavanje fizičkog cilja.

"Mislili su da se više ne želim družiti s njima, ali to nije bila istina. Ja sam jednostavno imala poriv da moram ispuniti dnevnu normu vježbi ili bih osjećala krivnju. Bio je to stalni kompromis", govori Valerie.

Njezina opsesija vježbanjem utjecala je i na njezinu vezu

"Nisam htjela stati. Stalno sam bježala, nisam htjela provoditi vrijeme kod kuće."

Nakon tjeranja tijela do maksimuma, postala je depresivna i trebao joj je oporavak, a on je trajao četiri mjeseca.

Psiholozi kažu da ovisnost o vježbanju spada u kategoriju ovisničkih ponašanja i to opsesivnog, kompulzivnog i izaziva životnu disfunkcionalnost osobe. Smatra se da ovakvu ovisnost ima oko 3 posto ljudi ali se broj među trkačima s velikim naporima, povećao na čak 10 posto.

Najranjiviji su sportaši amateri poput Valerie koja u tome vidi bijeg od vlastitih nevolja, kaže savjetnica Chetna Kang iz bolnice Priory na sjeveru Londona.

"Često ljudi dolaze u kliniku zbog prekida veze, anksioznosti, depresije, ali kad se počne kopati – shvate da je razlog vježba. Naravno, to je još uvijek u malim brojkama, ali ona raste", govori dr. Kang.

Nova studija Ako se bavite trčanjem, ova će vas informacija jako zanimati

Simptomi pretjeranog vježbanja uključuju i razne fizičke povrede poput prijeloma, tendinitisa i slabljena imunološkog sustava.

Žene su u riziku tzv. 'trijade sportašica' a to uključuje gubljenje menstruacije, osteoporozu i poremećaj prehrane.

Za muškarce je dokazano da smanjuje libido.

Martin Turner, sportski psiholog na Sveučilištu Metropolitan u Manchesteru surađuje sa sportašima već 10 godina i redovito susreće ovakve probleme.

"Počinju razmišljati da je njihov uspjeh kao sportaša ujedno vrijednost njih kao ljudskih bića, što je kardinalna pogreška. Trčanje je sad dio njihove ličnosti i ako ne trče – nisu nitko i ništa", tumači Turner.

Studije gospodina Turnera pokazuju da su takve vrste "nelogičnih uvjerenja" povezane s većom ovisnosti o vježbanju, depresijom, ljutnjom, tjeskobom i izgaranjem.

"Postoje tri glavna razloga zbog kojih su ta uvjerenja nelogična", kaže on.

"Prvo, oni ometaju dobrobit, a ne pomažu mu. Drugo, oni odražavaju kratkoročnu i na pogrešci utemeljenu motivaciju, gdje ljudi trče kako bi izbjegli krivnju, a ne da trče radi sebe. Treće, oni ne žive u stvarnosti. Morate disati, jesti, piti tekućinu i spavati. Ne morate trčati."

Izbacivanje iz naleta adrenalina i endorfina koji se oslobađaju u sportu, može biti posebno teško.

Pokušaji Valerie da smanji količinu vježbanja snažno su utjecali na njezino raspoloženje, zbog čega se često osjećala nemirnije. To ju, kako kaže, drži zaključanom u začaranom krugu.

"Osjećam se stvarno anksiozno kad ne mogu trenirati. Ne mogu spavati, imam glavobolje. Dan proveden bez trčanja je kao da sam u zatvoru."

Kratka slava Ostat će upamćena kao najveća varalica u povijesti maratona

"Smanjivanje količine tjelesne vježbe može biti još teže ako se okružite aplikacijama i prijenosnim tehnologijama poput Strave, Garmin, FitBita i drugih. Oni vam stalno govore da danas niste dovoljno dobri kao što ste to bili jučer ili prekjučer, pa osjećate krivnju. Osim toga, povezuje vas s informacijama i uspoređuje s prijateljima i tako stalno tjera da radite više i više, što stvara dodatni pritisak", govori Turner.

Trenerica britanskog triatlona Audrey Livingstone kaže da su aplikacije i druge sprave za kontrolu efikasnosti, dovele do nezdravog stava prema vježbanju među sportašima koje trenira.

"Umjesto da uživaju u onome što rade - previše su zauzeti gledanjem onoga što rade drugi ljudi", kaže ona.

"Kažem im da samo trebaju učiniti bolje nego prošli put." Koncentrirajte se na svoj vlastiti rad i vježbu. Zato smanjim količinu vježbi i pustim ih u tjedan oporavka. To im se ne sviđa i redovito mi govore da su njihovi prijatelji radili više", govori ona.

"Jednostavno ne shvaćaju zašto se ponekad moraju odmoriti."

Kao i kod svake druge ovisnosti, prekid ciklusa i kretanje prema oporavku može biti dugotrajan i kompliciran proces. Turner vjeruje da je prvi korak prepoznavanje obrasca.

"Jedna od stvari koju sportaši moraju učiniti je prepoznati njihove misli, motive i uvjerenja i pokušati prestati. Budite realni i budite fleksibilni - govoreći:" Ako danas ne treniram, to je loše, ali sigurno nije najgora stvar na svijetu. Samo zato što sam odlučio da ne treniram, to me ne čini beskorisnim gubitnikom". Takvo razmišljanje daleko je više u skladu sa stvarnošću nego li ako se pod svaku cijenu tjerate na vježbu", kaže Turner. 

Valerie je povratak zdravoj ravnoteži vježbanja i odmora trajni izazov. Sada, uz potporu voljenih osoba, vjeruje da je na putu oporavka.

"Razumijevanju da sam postala ovisnica treba dugo vremena. Moram shvatiti da ne moram biti savršena", kaže ona.