Ljudski se rod neće riješiti nesreća sve dok rod onih koji se ispravno i istinski bave filozofijom ne dođe na vlast ili dok se oni koji imaju vlast ne počnu istinski baviti filozofijom, tim je riječima davnih dana Platon opisao svoj ideal državnog uređenja. Platonova vizija idealne države, prema kojoj su na vlasti "filozofi kraljevi", u modernoj Hrvatskoj kao da je naišla na plodno tlo.

Naime, čak četvorica ministara znanosti od njih 15, koliko ih se na toj poziciji izmijenilo od 1990. godine do danas, po struci su bili filozofi: Ante Čović, Gvozden Flego, Predrag Šustar i naposljetku aktualni ministar Pavo Barišić. Podatak da ni jedno znanstveno polje nije imalo toliko ministara kao filozofija nešto je na što bi filozofi trebali biti ponosni. No oni to nisu.

Sitni plagijator Plenkijev znanstvenik novog kova: Mulja i posluje za Kaptol

Jedan od u svijetu najcjenjenijih hrvatskih filozofa današnjice, prof. dr. Neven Sesardić, koji je više od 15 godina radio kao profesor filozofije na Sveučilištu Lingnan u Hong Kongu, a predavao je i na prestižnim sveučilištima u Americi, Velikoj Britaniji i Japanu, kaže kako mu je potpuno nejasno zašto političari, i lijevi i desni, na mjestu ministra znanosti vole vidjeti filozofe.

"Očito u svim strukama ima ljudi koji vole vlast. Posebno je apsurdno da u današnjoj politici toliki utjecaj imaju filozofi koji su nekad zdušno propagirali marksizam (poput Čovića, Flege i Barišića) i koji su tek nakon propasti komunizma oportunistički počeli zastupati sasvim drukčije stavove. Je li moguće da nema vjerodostojnijih ljudi na sveučilištu", pita se Sesardić. Posebice dvojbenom smatra činjenicu da su svi filozofi na ministarskoj poziciji, osim Predraga Šustara, u međunarodnim krugovima potpuno neprepoznatljivi znanstvenici.

"Od njih četvorice jedini koji ima respektabilne publikacije je kolega Šustar. Preostala trojica nisu ostavila nikakav trag u struci, čak ni u nekom minornom, opskurnom časopisu", rekao je Sesardić. Za Juru Zovka, profesora na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru i znanstvenog savjetnika Instituta za filozofiju, koji je od 1993. do 2000. godine kao pomoćnik ministra znanosti i sam bio na političkoj funkciji, brojka od čak četiri filozofa na ministarskoj poziciji očiti je dokaz da filozofi vole moć.

Za razliku od njega, prof. dr. Žarko Puhovski, koji je do umirovljenja 2012. godine predavao filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smatra kako je prije moć ta koja voli filozofe, a to je, kaže, i puno opasnije. U Hrvatskoj je, prema dostupnim podacima, znanstveno aktivno 200-tinjak filozofa, no broj onih koji su međunarodno relevantni vrlo je malen.

Među njima nema aktualnog ministra, prof. dr. Pave Barišića, pa se postavlja pitanje zašto premijer, a od prije nekoliko dana i čitava Vlada, tako grčevito brane Barišića, pa i nakon što ga je saborski Odbor za etiku osudio zbog plagiranja.

Barišića su, podsjetimo, za plagiranje 2011. prijavila četvorica kolega (dr. sc. Tomislav Bracanović, dr. sc. Pavel Gregorić, dr. sc. Tomislav Janović i dr. sc. Davor Pećnjak), a nakon što su utvrdili da je Barišić u svojem članku na engleskom jeziku "Does Globalization Threaten Democracy", objavljenom 2008. u časopisu Synthesis philosophica, plagirao više dijelova tuđih članaka, knjiga i internetskih izvora. Barišić je prvo sve negirao, da bi se nakon što je buknula afera e-mail porukom osobno ispričao američkom filozofu Stephenu Schlesingeru.

Kasnije je tvrdio kako se Schlesingeru ispričao zbog pogreške u fusnoti (a ne zbog plagijata) te da je propust odmah primijetio i ispravio u španjolskoj inačici istoga članka koja je objavljena 2010. u časopisu Dokos (javnosti je nepoznat podatak da je ministar Barišić u tom časopisu i sam član uredničkog odbora.) Unatoč brojnim pritiscima, saborski Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju krajem prosinca 2016. jednoglasno je zaključio kako je sumnja četvorice znanstvenika da je ministar počinio plagijat bila opravdana.

U čitavu se priču uključio znanstvenik Ivan Đikić. On je, nakon odluke Odbora, tri puta pisao premijeru tražeći da Hrvatska, po uzoru na ostale europske zemlje, postane prostor nulte tolerancije na plagijat, posljedica čega bi trebala biti i Barišićeva smjena. Dio Barišiću sklonih znanstvenika odgovorio je pismom podrške u kojem se od predsjednika Sabora i Vlade traži da zaštite ministra Barišića od mobbinga i medijskog linča.

Pismo podrške Barišiću potpisala su 104 člana akademske zajednice, među kojima je razmjerno malo filozofa (brojčano ih je najviše iz Osijeka i Splita, gdje je Barišić najviše napravio za razvoj studija filozofije). Većina se filozofa po ovom pitanju nije oglasila. Ni za, ni protiv. Dr. sc. Kristijan Krkač, redoviti profesor na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta i vanjski suradnik Filozofskog fakulteta družbe Isusove, koji je među prvima (još prije Barišićeva stupanja na dužnost) javno analizirao njegov znanstveni opus.

Došao je do zaključka da Barišić "ne samo da nije najbolji hrvatski filozof niti kao istraživač, ni kao nastavnik, nego nije niti najbolji hrvatski znanstvenik, a jasno je da nije najbolji hrvatski upravitelj velikim znanstveno-obrazovnim sustavima". Zato ne krije da ga šutnja kolega jako zabrinjava. Krkač je mišljenja da bi svaki filozof u posebnim uvjetima morao zauzeti stav o nekom za akademsku zajednicu relevantnom pitanju, a sumnja je na ministrov plagijat, kako kaže, itekako je poseban uvjet.

Uzroke šutnji vidi u činjenici da je većina ljudi danas prisiljena grozničavo se boriti za golu egzistenciju. Profesora Sesardića puno više, pak, brine činjenica da su podršku ministru svojim potpisom dali ravnatelj Instituta za filozofiju i predsjednik Hrvatskog filozofskog društva. "To je za mene razočaravajuće jer nema nikakve dileme da je plagijat počinjen", rekao je Sesardić.

Senat Sveučilišta u Splitu, na kojem Barišić predaje Povijest filozofije i Filozofiju prava i politike, na svojoj je 34. sjednici održanoj prije nekoliko dana, točnije 26. siječnja, donio odluku o dodjeli sveučilišne Nagrade za znanost i umjetnost, a nakon što je Sveučilište, prema izvještaju Thomson Reutersa, u nekoliko područja mjerenja unutar najvažnije svjetske znanstvene baze Web of Science proglašeno najboljom znanstvenom institucijom u državi u 2016. godini, a u nekim područjima i najboljim hrvatskim sveučilištem.

Svojoj odluci Senat je priložio popis najproduktivnijih znanstvenika prema bazi Web of Science, među kojima je i Pavo Barišić. Prema podacima Google Scholara, koji mjeri utjecaj znanstvenika na način koji je najprimjereniji za humanističke znanosti, trojica splitskih filozofa s najvišim brojem citata su 64-godišnji Mislav Kukoč koji ima 106 citata, zatim 59-godišnji prof. dr. Pavo Barišić s 31 citatom (od čega su svega četiri citata stranih autora) i 53-godišnji izvanredni profesor Dario Škarica koji ima 26 citata.

Plenki pogriješio? Ljilja Vokić: Afere Pave Barišića nisu priče, nego istina

Na Hrvatskim studijima, odakle je protiv ministra Barišića stigla prijava za plagijat, najviše citata", 201", ima jedan od prijavitelja, 44-godišnji izv. prof. Pavel Gregorić. Drugi je po broju citata (49) prof. dr. Josip Talanga koji se sa 63. godine nalazi pred mirovinom, a treći, s 38 citata, također jedan od prijavitelja, 43-godišnji izvanredni profesor Tomislav Bracanović. Njih, međutim, ne čeka sveučilišna nagrada, nego ih lako moguće čeka kazna.

Otkako je, naime, Senat Sevučilišta u Zagrebu Hrvatske studije nedavno proglasio sveučilišnim odjelom, veliko je pitanje što će biti sa studijima koji su se do sada izvodili na Hrvatskim studijima, posebice sa studijem filozofije. Kristijan Krkač kaže kako mu nije jasno zašto se prvo išlo kažnjavati instituciju koja je tijekom reakreditacije, koju je Agencija za znanost i visoko obrazovanje provela 2013./2014. godine, ocijenjena kao najbolje visoko učilište koje izvodi program društveno-humanističkih znanosti.

Valjda se, kaže, trebalo krenuti od one koja je najgora. Svoju zabrinutost zbog situacije na Hrvatskim studijima ovih je dana u razgovoru za tjednik Nacional izrekao i Jure Zovko. On je za Express rekao kako misli da je najveći problem Hrvatskih studija taj što su se transformirali u radikalno analitički model filozofije koji ne odgovara ni aktualnom ministru Barišiću ni njegovu mentoru, prorektoru zagrebačkog sveučilišta, prof. dr. Anti Čoviću.

"Jedan je od najvećih problema sadašnjeg lošeg stanja stvari taj da nismo proveli lustraciju. Trebalo je sve one koji su ideologizirali filozofiju maknuti sa sveučilišta i poslati u mirovinu. Mi to nismo napravili, pa kod nas marksizam živi u formi ideologizacija. Ranije si trebao biti vjerni član partije, a sad se izmišlja i diže nacija, nekritički se glorificiraju religija i svjetonazor. Onda moraš biti pristaša klike ili analitičke ili tzv. kontinentalne.

Ja sam u predgovoru hermenutike napisao da se klasičnu kontinentalnu filozofiju treba logički disciplinirati i racionalizirati, a analitičku kultivirati. To su mi zamjerili i jedni i drugi", rekao je Zovko koji je '90-ih bio blizak s Pavom Barišićem i Antom Čovićem, a onda se s njima razišao upravo zbog Hrvatskih studija. Danas kaže kako mu se čini da Barišić i Čović cijelu priču s Hrvatskim studijima, koji su se proteklih godina profilirali u relevantnu znanstvenu instituciju, žele vratiti na početak i provesti ono što im nije uspjelo '90-ih.

Promjene koje su se od kasnih '80-ih do početka '90-ih događale u području filozofije troje znanstvenika, Danijela Dolenec, docentica na Odsjeku za komparativnu politiku Fakulteta političkih znanosti, Karin Doolan, docentica na Odjelu za sociologiju sveučilišta u Zadru i Mislav Žitko, asistent na Odsjeku za filozofiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta, vrlo su detaljno opisali u radu koji je pod nazivom "Promjene u hrvatskoj akademskoj zajednici početkom '90-ih" objavljen 2015. u Beču, u uredničkoj knjizi "Universities and Elites in Central, Eastern and South Eastern Europe".

Fokus je u njihovoj analizi bio na Hrvatskim studijima koji su obilježili početak serije promjena unutar discipline. Zanimljiv je podatak da su trojica od šest osnivača Hrvatskih studija bili filozofi koji su držali ključne pozicije moći i bili utjecajni u području humanističkih znanosti, posebice u filozofiji: ravnatelj Instituta i voditelj odjela na fakultetu, urednici ključnih časopisa, vladini dužnosnici i ostale funkcije koje su važne za alokaciju financijskih sredstava, ostvarivanje dogovora i generalne kontrole nad svim sredstvima kojima raspolaže ta znanstvena disciplina.

Zajedno su pomogli implementirati institucijsku i programsku promjenu akademske grane filozofije u skladu s očekivanjima politike '90-ih. Ono što je posebice zanimljivo u predmetnom radu jest grafikon iz kojega je jasno vidljivo kako se u časopisu Filozofijska istraživanja, koji je do 1993. vodio Čović, a nakon toga Barišić, smanjivalo prisustvo marksističkih pojmova i koncepata. Za razliku od, primjerice, 1982. godine, kad su marksističke teme bile dominantne u svakom drugom objavljenom radu, 1995. više nije bilo ni jednog rada s marksističkim obilježjima.

Tjednik Novosti nedavno je podsjetio kako je Ante Čović, dok je obavljao funkciju ministra znanosti, u rujnu 1991., donio rješenje o osnivanju samostalnog Instituta za filozofiju, za čijeg je ravnatelja postavio Pavu Barišića. Godinu dana kasnije Barišić i Čović udovoljavaju želji Franje Tuđmana te pokreću projekt Hrvatskih studija, kao pandan "crvenom" Filozofskom fakultetu i Fakultetu političkih znanosti. Čović je bio voditelj Hrvatskih studija, a Barišić njegov zamjenik.

Te su funkcije obavljali sve dok 1995. nisu ušli u sukob s rektorom, prof. dr. Marijanom Šunjićem, koji ih je smijenio (zanimljivo je da je po isteku rektorskog mandata Šunjić bio imenovan veleposlanikom u Vatikanu). Osim o Filozofskim istraživanjima, Čović i Barišić brinu i o njegovoj engleskoj inačici, časopisu Synthesis philosophica. Oba časopisa izdaje Hrvatsko filozofsko društvo, čiji je predsjednik jedno vrijeme bio i Lino Veljak s Filozofskog fakulteta, jedan od potpisnika peticije u kojoj se od Vlade i Sabora traži zaštita ministra Barišića. Termin za razgovor s Veljakom čekali smo deset dana, a onda nas je dva sata prije dogovorenog razgovora izvijestio da je opet zauzet, i taj i sljedeća tri dana.

Prof. dr. Žarko Puhovski kaže kako je Pavo Barišić u jednom razdoblju bio marljiv istraživač druge skupine važnosti koji se bavio istraživanjem Hegelove filozofije s osnova marksističkog polazišta, a onda se s političkim promjenama '90-ih okrenuo hrvatskoj tradiciji i baštini te postao pričuvni intelektualac.

"Imalo je utjecaja i to što je bio jedan od osnivača Hrvatskih studija koji su bili zamišljeni kao neka vrsta partijske škole koja treba ispravno educirati hrvatsku mladež kako ne bi završila pod utjecajem zmijskog sjemena marksista i ne Hrvata. Čak su i imena nekih od nas izrijekom bila spomenuta", prisjetio se Puhovski. Neven Sesardić upozorava kako se isti obrasci ponavljaju i danas.

Pismo premijeru Spustio Plenkiju: Đikićevi dokazi da je Barišić plagijator

"Postoji tendencija da se svi koji smatraju da je Barišićev rad plagijat proglase radikalnom ljevicom i jugonostalgičarima koji žele maknuti poštenog Hrvata, a to nije istina. Ja prvi nikad nisam imao veze s ljevicom, a i među ljudima koji su prijavili Barišića, čini mi se, ima više onih koji naginju desno nego lijevo. I dodatno, valjda je nama Hrvatima u nacionalnom interesu da ministar znanosti ne bude plagijator", rekao je Sesardić.

Najveća filozofska zvijezda u usponu, izv. prof. Pavel Gregorić, jedan od rijetkih hrvatskih filozofa koji je doktorirao na prestižnom sveučilištu Oxford i koji radove objavljuje isključivo u inozemnim časopisima, smatra kako se između filozofa već godinama vodi teška klanovska borba.

"Ljudi koji pripadaju klanu koji je blizak Barišiću i Čoviću pokazuju snažan otpor prema ljudima koji dolaze izvana, protiv su izbora u zvanja prema međunarodnim kriterijima i protiv su internacionalizacije sveučilišta. Zadržavanje postojećeg stanja je jedini način da zadrže svoju moć i utjecaj", rekao je Gregorić.